Novi zanr repa,pojavio se krajem 2008. godine,uglavnom nema veze sa pravim old-school repom,svaka pesma lici jedna na drugu,a izvodjaci su naravno mladi oko 16-17 godina,koji su odrasli na turbo folku,narodnjacima,turbo-disel,i tako tim PINK-ovskim artiklima.Pevaju o Air-Max patikama,getu,ribama,tucama,vutri,a 90%njih uzimaju pare od mamice i tatice,i nikad se nije potuklo,srolalo joint.Njihov stil oblacenja ni malo ne podseca na reperski stil oblacenja,nego na turbo disel 90ih godina,koji naravno nema veze sa repom.Vecina snimi po jednu 2 pesme za devojku i tako to.Cenim da se 99%njih nece baviti muzikom za 3-4 godine.
YAX feat.Joxy,Macy - Air Max Nadrkani Stil!
1.vers
Idem getom video sam ribu
odma sam srolao i porkio tibu
nova Air Max Patika
sine nije to nikakva Patetika
Refren - PeWa riba:
U tvojim ocima nikad nisam bila jaaaaaaa
ti si mene zaboravio moja malisaaaa
i nikad necu zaboraviti kad sam te upoznalaaaa
poslao si mi friend request na fejsbuku odma sam dobilaaaaaaaa
2.Vers
Stize meni New Text Message
stampac mi ne radi nisam napunio ketridz
ne mogu da istampam tvoje lepo pismo
batice bolje daj parice,jel ja ne pitam dva put !
Automobil za prevoz babe. Koristi se najčešće u gastarbajterskim porodicama u kojima su roditelji na radu u inostranstvu, a unuk i baba kod kuće. Mladi unuk po nepisanom pravilu godinama stiče neku vrstu nepisane obaveze da se oduži babi za to što ga je odnegovala. On tu svoju zahvalnost iskazuje tako što je tu kao vozač za babine potrebe, vozi babu do pijace, do lekara, u crkvu...Babomobil je obično auto kupljen od strane roditelja gastarbajtera, često sportski i nizak, obavezno nabudžen, čipovan, friziran. Izlazak i ulazak u ovo vozilo za babu predstavlja problem, koji lako rešava uz pomoć svog vozača, što rado prepričava kasnije kad god joj je ukaže prilika.
Apsurdno, ali ovo znači: Nisi više mlad.
Ostario si, nisi ono što si bio nekad.
Sale: “Matori, gledam te nešto, nisi više onaj stari!“
Darko:“Misliš - nisam više onaj mladi, da se tako duhovito izrazim?”
Jedna od žestokih prejebotina kockarske imperije na koju svaki mlad i zelen čovek sa punim džepom, i nešto praznijom glavom , nekad u životu mora da nasedne (nažalost i moj slučaj)
Mi mladi šiljokurani smo nekada, što zbog idiotske zamisli o brzoj zaradi, a što zbog učmalosti svakodnevnice, neprestano visili po raznim kockarnicama koje su posedovale ovo elektronsko čedo, i nemilosrdno trošili i rasipali svoj novac,a radnicima omogućavali ugodne viškove na kraju meseca.
Nevolja je u tome što ti mozak uredno daje informacije da igrati protiv mašine je isto što i mlohavim udom razgaliti frigidnu ženu....ali životinjski nagon ti ne da da se smiriš, već stalno srljaš u novu uplatu i novi gubitak, uporno lažući sebe da si u dobitku
A onda se jednog dana okreneš oko sebe i vidiš:
1.Patike su ti iscepane- nemaš para za nove- nosi ih kod šustera
2.Godišnjica veze- nemaš para za romantičnu večeru - pripremaj gala zakusku od mesnog nareska u kućnoj radinosti
3.Kolima istekla registracija - nemaš pare - izvoli u vozila GSP
E tek onda vidiš kolika si budala...kuneš djavolji točak i onog ko ga je izmislio
Kardinalna greška ili čak smrtna kazna. Zabranjen potez za sudiju, ma koliko god držao do svoje profesionalnost. Iskusni sudija beton lige neće suditi, iako vidi kada golman domaćih u skoku uhvati protivničkog napadača za testise ili ako štoper polomi nogu krilu (sistem lopta može da prođe,ali igrač ne), poučen batinjanjem koja je doživeo kada su ga paori iz Kovačevca prebili na mrtvo ime ili kada ga je štoper Šucin našamarao na sred utakmice u Selevcu. Mladi i neiskusni sudija će, držeći se svoje "profesionalnosti" pokazati na belu tačku i pored dnevnice zaraditi i polomnjenu ruku ili nogu, staklo zabodeno u list ili crveni podliv na leđima od udaraca lopatama, a u to selo više neće moći da zađe.
"Odakle ti ta modrica na faci? Šta se desilo?"
"Milica me udarila pesnicom!"
"Što bre?"
"Pa ja joj rekao da moja bivša ima bolje dupe nego ona!"
"Ih bre!"
"Ma nije samo to! Ona počela da besni, a ja je pitao da nije možda zbog PMS-a!"
"Au čoveče! Početnička greška! Bolje bi prošao da si sudio penal za goste u seoskom derbiju!
Kao sto se u samom nazivu potencira ove organizacije nisu u nadleznosti bilo koje vlade i izgleda da je to jedino vazno. Cije su? Pa izgleda da ni to nije vazno. Sta rade? Sve i svasta, a na kraju ni to nije vazno jer ne rade nista. I tako, misterija za misterijom okruzuje ove institucionalne aveti. E da, setih se, imaju pecat i debeo ziro racun, kompjuter i nekloliko zaposlenih od kojih je jedan stvarno pametan/pametna, a ostali su mladi, lepi i lepo obuceni. Zli jezici ih olajavju da peru pare za neke Vladimire, vlade, vladare, vlastodrsce, vlastoljupce, vlasteline i predsednike vlada. Medjutim, to su samo mitovi i prazna naklapanja bez neke narocite tezine.
Univerzalan odgovor na sva pitanja.
Prečest, i odveć izlizan odgovor uglavnom onih kojima je ili mrsko odgovoriti na pitanje ili ne znaju (bolji) odgovor na isto. Sve više uzima maha u konverzaciji, čak i onda kada zaista nema potrebe za istim, i kada je bolje reći: „Ne znam ba, popusti me!“.
Češće ga koriste starije osobe od kojih većina smatra da im je država kriva što im je lisica obezglavila piliće ili što im boranija te godine i nije baš rodila, ili uopšte ne razmišljaju o tome pa koriste taj izraz tek tako jer ga svi drugi koriste i jer je postalo sasvim normalno misliti da se u državi stvarno sve može; sve više ovaj izraz koriste i mladi ljudi koji time vjerno prate svoje prethodnike, i koji postaju sve više ogorčeni na to da im nema svijetle budućnosti u državi u kojoj su. Valjda misle da će se ako dovoljno budu ponavljali tu, sada već narodnu izreku, popraviti stanje.
Kada je mrsko objašnjavati:
Dijete: „Tata, kako to da je sutra u jednom dijelu države neradni, a u drugom radni dan?“
Otac: „U ovoj državi sve može...“
Kada se ne zna odgovor na pitanje:
Student 1: „Joj ja ove godine imam iz pet predmeta usmeni, jebote, imam brigu kako ću!“
Student 2: „Kod nas samo ako hoćeš veću ocjenu.“
Student 1: „A jebem im ja mater, zar nije po Bolonji da nema usmenog?“
Student 2: „Ma u ovoj državi sve može.“
Obrazovani a nezaposleni:
(u zgradi Zavoda za zapošljavanje)
Nezaposlen lik: „Đe si Muki, šta ima?“
Muki: „Ooo pa gdje si brate, dugo te nisam vidio... E'o, doš'o da se prijavim na ovo čudo, treba mi za zdravstveno... šta ima kod tebe, šta radiš?“
Nezaposlen lik: „Ma et' i ja doš'o isto da se prijavim... ne radim ništa, da bogdom radim, hehe, nema posla.“
Muki: „Jebiga brate... šta si ti ono završio, Historiju?“
Nezaposlen lik: „Nije, to sam htjeo ali sam se odlučio za Egipatksomađarski jezik i književnost... brate u roku završio, nigdje posla, sjedim 9 mjeseci kod kuće, ne znam da ovo igdje ima 'vako.“
Muki: „Jebiga brate, u ovoj državi sve može... biće bolje...“
Random situacije:
1.
Osoba 1.: „Čitam jučer u Avazu, krava otelila dvoglavo tele u Travniku.“
Osoba 2.: „Bože sačuvaj, u ovoj državi sve može...“
2.
Kasirka: „Gospodine, vrećica se naplaćuje 00,05 feninga u cilju očuvanja okoline.“
Lik: „Šta ba, vrećicu da mi naplatiš?! Daj to 'vamo, potrpaću u džepove... našli sad i vrećice naplaćivat' k'o da narod ima para za bacanje, e Bože sačuvaj...“
Žena iza lika: „Ništa čudno, u ovoj državi sve može.“
Neuki, stariji ljudi koji možda i imaju opravdanje da koriste taj izraz:
Nena 1.: „Đi si ti Hano, kako ti je noga?“
Nena 2.: „Ma et' draga kako kad, bila sam kod doktura sad pa mi dao njaku mazu opet da se mažem, pa ako ne bude bolje da se iđem naruči' na snimanje za mjesec...“
Nena1.: „Heee draga, pa što tako dugo da čekaš, šta je njima?“
Nena2.: „Eeee moja ti, u 'voj državi sve more.“
Nena 1.: „Ja draga...“
Malo mlađe od Broja 1.
Baba, kad ste kupili ovaj TV u sobi.
Sine, on ti je orlova vijeka, kad smo bili mladi.
Nadimak nadenut na ljude koji markerom "ulepšavaju" klozete. Njihovi "ukrasi" su uglavnom neke vulgarne reči, nadimci, a ponekad i koja pesmica.
Moj deda je govorio: "Žalostno je i velika šteta što ste tako mladi postali pesnici klozeta.
Siguran put do slave. Od prosečnog (ili lošeg) postaneš izuzetan za kratko vreme. Samo se kokneš. Ponekad uspe i blaža varijanta (odsečeš sebi uvo itd).
- Kakva je bila svirka?
- Ma loša, nemaju momci pojma. Mora d'umru mladi ako misle da naprave nešto...
Originalno Hewingwayev naslov poznatog romana.
Danas se stariji s razlogom pitaju s obzirom na to koliko mladi odgađaju dizanje iz kreveta u tolikoj mjeri da se i Crnogorci pitaju tko im krade tradiciju. Dok je bilo zvonara, bilo je i smisla. Otkada je mehanička zvonjava nastupila, samo smo dobili nalik nečemu što smo poznavali. Duše nema u zvonu, duše nema u mladih.
Sve je teško i ne mogu shvatiti ushit što je prije označavalo zvono. Okupljanje, ljubav, dernek. Zvona su označavale punoću života i ciklusa.
Zvona su prije tjerale zle sile i frekvencija koju je proizvodilo značilo je nešto, a danas ne tjera ništa, već rovari iznutra u hiperintelektualizaciji svega i unutrašnjem nemiru.
- Vidi onog starkelje iskrivljenog što lupa zvona. Spusti se Kvazimodo. Zaboravio si terapiju.
- Zaboravili ste vi živjeti. Više energije imam ja od vas. Vama je davno odzvonilo.
Uzvišeno stanje mentaliteta i psihe. Jebena nirvana. Dok se u prvoj godini uči, druga se jedva prolazi a tek na trećoj se jebe!
- Prva godina: učiti učiti i samo učiti. Naravno matorci su oduševljeni, zajebao si Teslu.
- Druga godina: otkrivaš sve čari studiranja, piva u hekto-tonama, svaki dan, žena u izobilju, dok je fax sporedna stvar. Tada nastupa muka - nemaš ni motivacije, ni volje za učenjem. Ako imaš sreće, i malo uzmeš knjigu, možda i prođeš godinu.
- I tu ide zlatna treća (Bolonjski sitem), kad dodješ do nje - kao da si diplomirao već.
Em je treća godina lakša, em dolaze mladi pičići koji se tebi prosto dive, ti si završna - mangup! Znači jebeni doktor Čarli Šin!!
- Ćao mače, prvi te put viđam, brucoš?
- Da, a ti koja si?
- Eh, ja treća.
- Joj blago tebi, još malo pa diploma!
- Ma da, nego ajmo ja i ti na kafu, da ti doktor objasni neke stvari?
- Ajmo, mogu li i da zovnem dvije drugarice da idu sa nama?
- Naravno.
Veliki grad u Nemačkoj. Da, dobro ste pročitali, u Nemačkoj- tako je barem u svesti većine prosečnih Srba, koji su ovako čuli i za Austriju i za Beč, kao svojevrsna srpska El Dorada, ali nekako, iz nekog razloga u opštem govoru austrijsku prestonicu smeste u Nemačku. Verovatno zato što su upravo Nemačka i Beč omiljene evropske destinacije Srblja, a i majku mu, i jedni i drugi govore onaj jezik što zvuči kao da se žvaće kamenje, i jedne i druge vikamo "Švabe", iako je strogo formalno, u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, Beč samo 7 godina bio deo Nemačke.
1811. godine
Dositej Obradović: Mladi gospodine Volče, ja ću po Vama poslati prošenije caru u Beč, da obezbedite daljnje školovanije za najbolje učenike Velike škole.
Vuk Karadžić: Šta, idem u Nemačku?
Dositej: Ne, mladi gospodine, niste dobro pazili na zemljopisaniju. Beč je u Austriji.
Vuk: Ma to je to, isti kurac.
Dositej: U civilizovanom svetu, to se zove falus, nepristojni gospodine.
Karađorđe: A, učo! Šta ima!?
Dositej: Evo, šaljem ovog mladog učenika po ono prošenije što sam pominjao caru u Beč...
Karađorđe: A, ide u Nemačku. Ako, mamu im jebem švapsku, nek daju koji dukat...
U fizičkom smislu, period razvoja i pune snage čoveka. Problem je što relativno kratko traje.
U duhovnom smislu, mladost je stanje uma i njeno trajanje može biti ograničeno samo životnim vekom.
Neki ljudi su prosto večito mladi, a neki to nikad nisu ni bili.
Virtualna verrzija Robina Huda, koja je imala nesreću da izmeša robinhudovske stavove sa stavovima i principima Super Hika.
Borac za samo sebi znanu pravdu i istinu, spreman da besomučno spamuje virtuelni kutak za koji smatra da su mu na istom učinjene mnoge neprijatnosti.
Jer, on je tako kalimerovski neshvaćen i njegov genij je konstantno tlačen i arčen da je to prosto nepodnošljivo.
I tako se naš mladi virtuelni delija (ne, nije u pitanju navijač "Crvene zvezde") sprema da baci jednu bombu, dve, tri u vidu nekog virtuelnog pomršavanja računa sajtu ili serveru na kome je taj sajt, a koji mu je prozrokovao patnju epskih razmera.
Jer, on je oštećen, a to ne može tako. Pokazaće on njima, pokazaće on svima. Bre!
<ENTER>
Česta situacija u životu svih nas.
Zagrejan mladi par u polu-mračnoj sobi.
Zajapuren i zadihan od vruće predigre, mladić skida bokserice i uz vragolast pogled uzvikuje: "SAY HELLO TO MY LITTLE FRIEND!"
Ona: Phahahahah
Mješavina pijeska, vode i cimenta.
Koristi se za mnogo štošta, a najviše za uništavanje prirode, jer je ima previše, tako da nam nije potrebna, samo je bitno da se sve izbetonira i da se naprave kafići u kojim mladi ljudi mogu da ronče.
Naime beton je znak razvoja, i buržujstva, jer šta će vam dvorište? Zar nije bolje izbetonirati sve to da može da stane što više automobila?!
Čemu velike plaže? Mnogo je bolje da se sve to pretvori u beton, da se i plaže izbetoniraju, jer tako je ljepše i privlačnije, zašto bi prljali noge u pijesku... Šume su bespotrebne jer je mnogo bolje napraviti neki ogromni market sa još većim parkingom.
Sve u svemu, što više betona, to bolje, jer će sve biti kao pod konac, ravno, i svi ćemo biti srećni i zadovoljni zbog toga, a prirodu ko jebe.
Devojka veoma slična tebi: živi za žurke, provod, opijanje, veze za jedno veče i sve ono što vole da rade mladi (a stari žele da rade). Na istoj ste talasnoj dužini, ali ipak je nećeš startovati. Ona je izvor sjajne zabave, i ono što je još važnije - ona vodi do devojaka za startovanje. Ima milion lepih drugarica, i spremna je da ti ih nabaci. Poznaje sve promoterke u gradu, sve lake ženske, zna za svaku ribu u gradu na koju foru je treba startovati i deli sa tobom fore. Nju nikad ne muvaš (eventualno ako ste oboje mrtvi pijani uradite nešto, ali to već sutradan to iskustvo otpisujete: jebiga, desilo nam se).
- Bombo, što ti nisi nikad startovao onu malu Kristinu? Već mesecima vas svaki put vidim u gradu zajedno. Ona opičena, o tebi neću da trošim reči - k'o stvoreni ste jedno za drugo.
- Brate, ona mi je hiperlink riba. Znaš koliko sam riba smuvao preko nje. Kad meni ne ide, ona mi uvlači devojke u krevet.
- Razumem ja to, ali vidi je kako je opaka. Zar te ne vuče da probaš sa njom kako je?
- Ma vuče mene, ali vuče me i njenih par hiljada drugarica, pa ću se smiriti, obećavam.
- U izvini Nikola, nisam te prepoznao.
Opet se vraćam na penzionere jer me užasno nerviraju kad se guraju u autobusu, biju za mesto, disu mi za vratom jer ja sedim a oni stoje, oni su radili vek i po, mi mladi ništa ne radimo, a to što ja radim duplu smenu, pa kad se vraćam ujutru iz treće to nema veze , samo oni rade i radili su. Žale se na stanici jedni drugima kako ne mogu da stoje na nogama a kad vidi autobus kako prilazi udari te štapom jer si ti/ja hteo da udješ pre njih,a onda kad udje unutra, kao da ima 20 godina, potrči kao niko u busu da zauzme " najbolje mesto " .
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.