
Opet se vraćam na penzionere jer me užasno nerviraju kad se guraju u autobusu, biju za mesto, disu mi za vratom jer ja sedim a oni stoje, oni su radili vek i po, mi mladi ništa ne radimo, a to što ja radim duplu smenu, pa kad se vraćam ujutru iz treće to nema veze , samo oni rade i radili su. Žale se na stanici jedni drugima kako ne mogu da stoje na nogama a kad vidi autobus kako prilazi udari te štapom jer si ti/ja hteo da udješ pre njih,a onda kad udje unutra, kao da ima 20 godina, potrči kao niko u busu da zauzme " najbolje mesto " .
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Prodajmo penzionere Kinezima. Ionako nam ne trebaju.
Dao bi ih besplatno, samo da ih nema. Usporavaju nas koji tek treba da živimo.
I ne samo penzioneri, nego i invalidi i ljudi sa Daunovim sindromom. I Jevreji.