
Upućeno osobi koja nikad nije u potpunosti prisutna što zbog provoda, problema, zamišljenosti, umora, ili ga jednostavno boli ona stvar i stavia te je na mute.
Čuje on tebe da nešto mumljaš, otvaraš usta, ali možeš objesiti mačku o rep.
- Šta je s onim kutijama, Bože?
- Nemam pojma, šefe.
- Ti si odgovoran za ovo; to ti je zadnja opomena.
- Daj koji mi k nisi reka, Deda?
- Reka sam ti ja, Bože, ti me jesi čuo, ali me nisi registrirao.
Zemlja zove Andromedu, spusti se malo na zemlju.
Gubitak inspiracije, što sam definis'o, definis'o sam.
Borba u kojoj uvek pobedi predator.
-Markoviću, nemaš pojma! Sedi, jedan!
-Ali nastavnice,...!
-Nema "ali"!
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
-Niste vezali pojas, kazna je 10.000 dinara.
-Ali policajče, bili smo u žurbi...
-Nema "ali"!
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
-Izvinite, niste popunili obrazac G6H8, moraću da vam uručim otkaz.
-Ali šefe, žena, deca,...
-Nema "ali"!
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
-Saznala sam da si me prevario, videla te je Milena sa onom fuksom. Raskidamo, da mi se više nisi obratio!
-Ali draga...?!
-Nema "ali"!
Drugom recju iskusni pokusaj neiskusnog igraca u odredjenoj sportskoj disciplini da se izvuce iz situacije.
( Na stonom tenisu ) :
Joca servira, loptica ide lagano ali ne i za Mareta koji nikako ne uspeva da vrati ni jedan servis.
Joca: Mare brate ti smori, mogao bi da prebacis neku lopticu ovako ne vredi da igramo.
Mare: Picka ti materina vidis da nisam igrao odavno.
Izraz žaljenja za čovekom od preko 75 godina koji se odazvao zovu nebeskog pozivara. Primenljiv i na muškarca, bilo kojih godina, koji se popeo na ludi kamen, i time napravio prvi korak ka nebu.
D: Oženi se Bojan...
M: Čuo sam... Koje beše godište on?
D: Šeset treće
M: Jebi ga... Mog`o je još koju godinu
Rodjena sam inteligentna,al' me skola upropastila...
Žalosna sudbina likova u malo poznijim godinama al debelo situiranih i željnih seksualnih užitaka svake vrste opisana riječnikom dežurnih naprdjivača.
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Drugom recju iskusni pokusaj neiskusnog igraca u odredjenoj sportskoj disciplini da se izvuce iz situacije.
( Na stonom tenisu ) :
Joca servira, loptica ide lagano ali ne i za Mareta koji nikako ne uspeva da vrati ni jedan servis.
Joca: Mare brate ti smori, mogao bi da prebacis neku lopticu ovako ne vredi da igramo.
Mare: Picka ti materina vidis da nisam igrao odavno.
Nisam ja sasvim dobra, ali postoje ljudi i situacije koje me iznova uvere da sam - bolja.
P.S. Ako ovo pročita Deda Mraz - nisam se hvalila radi poklona! Neka ih podeli onima koji su u meni izazvali osećaj superiornosti. Ja sam već nagrađena. :)
Pokušaj da na fin način nekome kažete:
- da taj ili neko treći nema pojma;
- da ne biste da mu/joj rušite Sneška, ali da morate to da uradite za njegovo/njeno dobro;
- da nije to baš tako kao što izgleda vašem sagovorniku;
- da umete i znate da uradite nešto bolje od nekoga.
Bilo kako bilo, ovo ume da bude često uvod veće svađe i rasprave.
_______________________________________________________________________
- Da ti kažem, onaj naš Gare, predsednik skupštine opštine, je stvaro dobar čovek. Hoće stvarno da pomogne.
- Gare Gnjida pomaže nekome?
- Što Gnjida? Pa baš je dobar čovek. Pre neki dan mi je pomogao oko nekih dokumenata, otvaramo novu firmu pa je potrebno da se neke stvari ubrzaju. A i rekao mi je da će da mi ugovori posao sa nekim Italijanima jer kaže da je u interesu naše opštine da što više ljudi radi. Samo me je zamolio da mu obezbedim stotinak paketića za decu, a opština će sve da plati do kraja januara. Svaka mu čast, uspeo je da se snađe, vredan čovek. Ama stiže sve.
- E, moj ti... Tebi kao da je ispran mozak. Ti kao da ne znaš kakav je Gare. Pre 5 godina je počeo da se muva po stranci, ulizivao se i tetkicama što su čistile stranačke prostorije isto koliko i onom našem glavonji. Glavonja ga je vodio na putovanja sa sobom, pomogao mu je i da završi višu školu. Gare je sad njegov verni pas koji se predstavlja kao uspešan poslovni čovek. Počeo da cinkari ljude, čak i one sa kojima je bio veliki prijatelj. Ja sam ga jedno vreme bukvalno 'lebom 'ranio, sedeo je više kod mene nego kod svoje kuće, jeo džabe kobasice, čvarke i kavurmu, pio džabe moje vino i rakiju, a posle je išao u policiju da me prijavi kako prodajem genetski modifikovani kukuruz, onda kad sam tražio od opštine da mi plati onaj kukuruz od prošle godine. Dolazile su mi razne inspekcije 100 puta, išao sam na salušanje u policiju kao da sam tajkun, a ne seljak. A znaš kad ćeš pare da vidiš? Nikad! Kao ni ja! Kome je opština plaćala poslednjih godina? Nikome! To ti je, brate moj, društveno-koristan rad, zaboravi na te pare, nego gledaj kako ćeš u firmi da opravdaš gubitke. I Gare je dobar? Svaka njemu čast, ali ja toliko govno ne umem da budem.
______________________________________________________________________
- O, školski, gde si ti, nema te 100 godina. Šta radiš?
- O, školska, otkud ti? Pa ti sve mlađa i mlađa. Hehehe... Ništa naročito, školska, preživljavam kao i svi. Završio faks, 3 godine tražio posao, jedva sam ga našao pre 3 meseca. Radim kod kod Gileta, rintam za minimalac po 12 sati dnevno, i to na crno. Vidiš da je jebeno vreme. Teško se nalazi posao, a i plate su male. Ti?
- E, školski, pa ne možeš tako da pričaš. Treba maksimalno iskoristiti svoje potencijale. Eto, i ja sam završila faks, pa sam i konkurisala na tri različita mesta, odmah su mi svi ponudili posao, ali mi je sadašnja firma ponudila nabolje uslove, još sam posle 2 meseca dobla ponudu jedne nemačke kompanije da pređem kod njih i da odem za Nemačku. Ali nisam htela. Dečko mi je jedan od direktora u firmi pa nisam htela da ga napustim jer smo se verili.
- Svaka tebi čast na diplomi, ali i ja da sam direktor i ja bih te primio sa tolikim sisama. Nešto se ne sećam da su ti tolike bile u srednjoj. I kako toliko sposobna se baš uhvati za direktora, a ne za nekog od radnika?
- Kako te nije sramota? Na šta ti ja ličim?
- To na šta mi ti ličiš nije potrebno da ti kažem jer i sama znaš odgovor. Misli ti da sam ljubomoran ili iskomplekisran, ali znam te više od 20 godina i nemoj da mi prodaješ te priče. Ponvaljam, svaka tebi čast, ali nemam ni pičku, a ni takve dojkare da mogu da budem toliko uspešan. Aj zdravo!
_______________________________________________________________________
Damir Handanović: "Vidi, Brajo, tebra, što sam uradio Dženanu pesmu, a samo sam malo preradio neke Cecine pesme. A i nisam ga mnogo odrao, samo 10 000 evra sam mu uzeo. Hehehe!"
Dragan Brajović - Braja: "Svaka tebi čast, ali ja sam uzeo jednu marokansku pesmu, ubacio par semplova neke kubanske muzike, sklepao tekst od Stanijihih tvitova i prodao Seki Aleksić za 80 000 evra. Opaaaa!"
Damir Handanović: "Auuuu, matori, skidam ti kapu! Kad za ovo saznaju Futa i Marina, ima da puknu od muke."
_______________________________________________________________________
Starija verzija izraza neće svoj na svoga. Vuk vuka ne ujeda. Može da se desi svađa, prepirka, prepucavanje ali kad se zavese spuste, ratne sekire zakopaju za tili čas nastaje blagostanje i zavlada istomišlje. Boga mi se i neka korist ostvari iz svega toga.
- O pobratime, druže... Nisam te video vekovima, živ li si?
- O Vuče, dobro je da si naišao, trebaš mi nešto!?
- Reci Slobo delijo, kako mogu da pomognem u ovaj zao čas?
- Pravim neki miting u Subotu pa ako bi mogao da se ubaciš među moje redove sa nekim tvojim bradatim podanikom. Neku šerpu ponesite, i pištaljke šta znam jebiga imaš ti iskustva sa tim. Treba mi malo zdrave konkurencije ako me razumeš, neko da misli drugačije. Zviznete neki put i to. Niko ne sme da vas bije osim... Ma znaš!
- Isto su me pitale stotine i stotine studenata, ali ja sa...
- E, ne uvrći dolaziš ili da zovem Voju?!
- Smatraj to rešenim. Ne brigaj brige i ne časi časa.
- Odlično. Posle toga idemo svi u Madonu na proslavu i da zalijemo... I da, nemoj da brineš da će neko da te presreće na magistrali, Mire mi xe xe
Štedljivi izraz da nekome kažete da nemate ili nećete da mu vratite pare. Obećavate da ćete vratiti, da imate krupno ali trenutno ne možete da ih usitnite.
Boškić:"Đorđe, sećate se prošli mesec za proslavu firme, pa svi po hiljadu dinara, pa vi niste imali, pa sam ja dao, pa kad ćete mi vratiti?".
Đorđe:"Ne sećam se i nisam zaboravio, imam novčanicu od deset hiljada, šta treba da kupim sladoled da bih tebi vratio". "Strpi se dobićeš".
Dobro se pripremite, jer je vest koju ćete tada čuti zapravo i razlog zbog kojeg vas je sagovornik pozvao, ali je prethodno morao da vas smekša raznoraznim nebitnim temama kako vas vest ne bi pogodila kao grom iz vedra neba i time u vama izazvala neku burnu reakciju, ili ne daj Bože nešto još gore.
- Halo?
- Zdravo, Miloše.
- Zdravo, čika Tomo, kako ste?
- Ah, onako. Umrla mi je tašta, doduše to me i nije nešto puno pogodilo, zapravo nije uopšte, jer je bila baksuz prema meni, ali me brine kako će moj Velja to da podnese, ona ga je očuvala od kilo mesa, bio je mnogo vezan za nju, sve mu je udovoljavala i tako to. Zvao sam tebe, jer niko od nas nema hrabrosti da mu to saopšti, pa bih te najlepše zamolio da ti to uradiš, ipak ste najbolji drugovi.
- Uhh, u redu, zvaću ga sad. Prijatno, čika Tomo.
- Halo, reci?
- Brate, šta radiš, hoćemo na kafu?
- Aj za petnaest minuta, može?
- Dogovoreno.
Petnaest minuta kasnije
- Pa gde si bre brate, nisam te video jedno tri sata sgurno!
- Šta ti je, šta si me se toliko uželeo, da nisi, ne daj Bože promenio opredejenje?
- Haha, sve si lud. Ma nisam, nego se prisećam naših dečačkih dana, šta smo sve radili. Smejem se sam ovde deset minuta, ljudi misle da sam prolupao.
- Uhh, stvarno smo bili ludaci. Sećaš se kad smo na ekskurzji u Nišu držali za noge Mišu Ćoroskopa na ivici tvrđave?
- Ćuti, znaš da je dobio šećer zbog toga?
- Ne kenjaj? Stvarno smo bili debilčine, dobro se skrasismo.
- Da znaš. Ček sekund. Halo? Evo na kafi sa Veljom. Kad? Evo za pet minuta stižem, vidimo se.
- Gde ćes bre, tek što smo seli?
- Ma ja totalno zaboravio da danas imam turnir u malom fudbalu. E, da, nisam ti rekao. Zvao me malopre čika Toma da ti kazem da ti je umrla baba Smiljka, ona što te najviše volela. Primi moje saučešće i gledamo se večeras. Ćao, brate, drži se.
Jebeš mu mater ali stvarno nije svejedno kakvu ribu ćeš karnuti. Ono, nije svejdne ni da li ćeš piškiti u kenjari sa trouglsatom rupom na klizavim daskama ili u nekom senzorskom pisoaru što kapira kada si otreso i poslednju kap ... dobro, ajde predposlednju. Dakle, nije svejedno da li ćeš kresnuti diskretno silikoniranu, negovanu i od estrogena blago natečenu ribu ili brkatog moravskog skobalja sa kozjim nogama. Strepnja je bila samo da ne naletim na neku sa simptomima oboljenja ej-frajeru-volim-kurac-najviše-na-svetu-al-mnogo-sam-bre-cerebralna-da-primam-to-tvoje-parče-mesa-makar-i-u-kurton-zapakovano-a-ponajmanje-ne-na-jebenu-nanosekundu. Jebeš strepnju nego spržih sve sluzokože poslednjim kapima nekog Polo sranja, zategoh guzicu, 3-4 Trojanca ...?... dovojno ... valjda ... i ... dadoh mamuze konju u rebra.
In vino veritas. Imala je zanimljivu teoriju da je svaki delić materije na neki način povezan sa svakim drugim delićem materije u Vasioni, i da je teoretski moguće ekstrapolirati sve što postoji - svako sunce, svaku planetu, njihove orbite, međusobne uticaje, njihovu biološku, geološku, ekonomsku i socijalnu istoriju i budućnost na osnovu, recimo, jedne jedine boce vina. Kakva divna teorija. Naglas sam isfleširao prizor kada su sveštenici Aleksandra Velikog pogledali u drob žrtvovane ovce i predvideli da će Darije sa sve haremom biti do podneva jeban u bici kod Gaugamele. Ili kako u tom slučaju gledanje u pasulj i pileće kosti deluje sasvim razumno i da bi, konačno, žvalavljenje njene silikonske sise verovatno dalo slične rezultate u pogledu sagledavanja budućnosti i prošlosti Vaseljene. Što da ne, i silikon je materija, auto je na parkingu, stan je blizu parkinga u gradu, grad je na kontinentu, kontinent je na .... jebote kako je sve povezano. Testiranje vasione razmenom telesnih tečnosti. Uopšte ne zvuči loše, belih mi patuljaka biće ovo veče za pamćenje ... krenusmo...
U mom kraju bi rekli ... ali oćeš kurac bato! ... (efekat se povećava za π⁴ kada se istovremeno pokaže desni lakat) ... dakle ... oćeš kurac bato! ...
... tap, tap po ramenu; Dobro veče - Dobro veče; Ausfajs? – Pasoš izvolte; Koliko ste pošljokali? – Ma neeee, nismo pili, samo smo preko grožđa ispitivali istoriju Vasione; Oooo Wszechświat!? Molim da duvate u piszczałka – Ne, ne, ja ne duvam u frulice, duvaće ga ona, samo malo kasnije ... kada pronađem mesto gde sam konja vezo; Duvaj more ... - .... bip ... bip ...; Aha braAt, malo se popilo večeras, nećeš ti konja ni videti – Ma ne, nije to, jeo sam crnog i belog luka, mint bombonice, knedlice od šljiva ... keva pravila pa poslala i sada je moj stomak kao kaca puna komina, odigrava se alkoholno vrenje, oslobađa se etil-alkohol pa se resor...; Ajd` ne pametujte, uđite u samochód; (oOoo Sveti Hokinže zašto mi radiš ovo, pa zar nisam pod tvojom slikom svake godine, baš na tvoj rođendan, ritualno maljem po jedan Q&Q mrvio ... tako ti nebule Konjska Glava NX72 i glasovonog sintesajzera nemoj sada Sveti Hokinže... evo promeniću i bateriju na hronometru, korigovaću i onu jednu šestinu milijarditog dela sekunde samo ne večeras Sveti Hokinže) ... Ehej policjant, ja sutra moram na posao, važan posao, moram malo atome cepati, znaš ...; Skloni prste da ih ne cvikujem vratima, rozłupnik atomów, malo ćeš dasku za trežnjenje večeras cepati; ... Jebi ga, i to je materija. Drvo koje je raslo u nekoj šumi, godinama crplo vodu i upijalo sunce. Rađalo plodove. Evoluiralo. Ko zna koliko potomaka ima i gde su? Pored njega se čak možda ratovalo i ginulo, a ispod njega jebalo. Kakva li je sudbina čovaka koji ga je posekao? Gde su njegovi preostali delovi i koje vrste je to drvo uopšte bilo?... Koliko mnogo pitanja ... glava mi puca ... a sve je tako lako uvezano... samo kako povezati dasku sa silikonima? ... Mora da postoji način... jer sve u Vasioni je povezano...
Da li vam je poznat onaj trik sa kartama, kada mađioničar prođe brzo špilom i kaže da zapamtiš jednu kartu? Sad postoji fora, da on namesti da kako prolazi kroz špil, da se na jednoj karti zadrži jednu nanosekundu duže i na taj način on ustvari upravlja tvojim odabirom karte. I naravno uvek pogodi.
E sad zamislite letnji raspust kao špil karata. A mađioničar, e to je moj mozak. Kada sam video temu za takmičenje, prošao sam brzo kroz karte da vidim šta bi bilo najbolje da pišem. Primetio sam, da kad god prođem, da mi se jedan događaj, jedna karta konstantno duže zadržava u sivim ćelijama mozga. Nije nešto preterano, ali sigurno postoji neka dublja slika, koju moj mozak želi da mi pokaže, a koju ja još nisam video.
Moja karta je negde na sredini špila. Na sredini jula...
Naime, bio je lep, sunčani, bez oblaka, divni, lepršavi dan jula, kao i u svakoj priči. Ja sam stajao za tezgom i smarao se zato što prodaja i nije išla nešto tog dana. Upao sam u neka razmišljanja, kada sam primetijo dve pojave koje dolaze blizu tezgi. Bila su to dva skoro identična brata blizanci, koji su svirali za milostinju naroda. Čuo sam za njih i ranije, ali ih zaista nikada nisam video ni slušao.
Obojica su bili crnomanjasti, sa krupnim crnim očima i malko oborenom vilicom. Oči su bile takve da su licu davale neki tužan izgled. Mučenički. Lice im je oivičavala duga crna kosa, vezana u rep u visini ramena, dajući im još ubogiji izgled. Ali obojica su bili slatko nasmejana, onako detinje. Rekao sam da su skoro isti jer je jednom od njih, verovatno od rođenja, leva ruka bila tanja i suvlja od druge, a prsti koji su bili ukočeni su davali izled kašike.
Taj sa zakržljalom rukom je svirao lupajući u drvenu kutiju na kojoj je sedeo, a drugi je svirao na frulici.
Frulaš je dao znak i počeli su da sviraju...
Ako je klavir instrument srca, onda je frulica instrument duše. Visoki tonovi koje je proizvodila, zajedno sa zvukom bubnja u pozadini, kao da je budila ono neiskvareno u svima nama. Frulica kod tog dečka, siguran sam da je to ona na koju je mislio Mocart. Bila je čarobna. Ne bih previše da preterujem, ali zaista je zvučalo božanstveno. Zvuk se razlivao po trgu i rušio fasade užurbanih poslovnih ljudi, koji bi pomalo zastali i dali koji dinar. Kada sam ih gledao, pala mi je na pamet Aska, koja je radila ono što najbolje zna kako bi preživela.
Ali. Uvek postoji ali...
Znate priču o kravi koja da deset litara mleka, a zatim se ritne i sve to prospe. E to se tada dogodilo. S tim što me je krava usput i šutnula.
Nakon sat vremena sviranja, su prestali i počeli da se pakuju. Jedan od njih je uzeo one pare da pobroji. I po osmehu na njegovom licu rekao bih da je bio zadovoljan sumom koju su danas dobili. Biće im dovoljno da pregrme dan, pomislio sam. A onda sam video ovog drugog, koji je seo i izvadio nešto iz torbe. Izvadio je tablet, veličine mog jebenog monitora...
Izgleda da smo ipak mi ti koji su igrali kako ONI sviraju. A sviraju. Božanstveno.
I dalje nisam siguran zašto mi se ova karta stalno pojavljuje u glavi. Možda zato što sam verovao da ipak nisu svi ljudi pokvareni. Mislio sam da sam ih pročitao, a ustvari sam bio hipnotisan. Mislio sam da više ništa ne može da me iznenadi.
Možda i dalje postoji deo malog i naivnog deteta u meni koje ne veruje u zlo. Ali verujem da je i ono pobeglo tog dana.
Definicija napisana za Pačiju školu.
Rečenica koja nagoveštava sočnu psovku koju bi rado sasuo/la nekom u lice, eventualno neku začinjenu igru reči ili dosetku koja ti je pala na pamet, ali nećeš da je podeliš sa drugom stranom. Bar ne zadugo.
Badža: „Brate, sedeo sam na nekom betonu, smrzli mi se orasi!“
Lik: „Hm... rekao bih ti nešto sad, ali neću...“
Badža: „Pa, reci.“
Lik: „Ne mogu sad, posle...“
Badža: „’Ajde, ako žena nisi!“
Lik: „Da imaš jaja, kako bi se tek ona smrzla!“
Kaže se za devojku koja nije bas lepa, odnosno ruzna je, ali je radodajka pa bi ju kresnuo.
Lik1:"E brate, pazi onu likušu preko puta".
Lik2:"Šta s' njom"?
Lik1:"Pa nije loša, a"?
Lik2:"Id' bre teraj se, jesi lud"!
Lik1:"Pa šta 'oćeš, koliko čujem daje se, a i ja bih ju opleo. Svinjolika ali poprcljiva".
Koristi se kada hoćemo da ostanemo kulturni ili neutralni dok sagovornik pljuje ili ponižava samog sebe.
- Pa kad sam ja majmun neovejani.
- Ja to nisam rekao.
- Da, ali si mislio.
- To da.
Veznik koji na jewtube-u odvaja ustašu od Hrvata, četnika od Srbina, vehabiju od Bošnjaka, huligana od normalnog navijača.
Ako dodate i "pozdrav za sve dobre i normalne ljude" eto vama palac gore.
Kaj ste taki dećki, ja sam Hrvat ALI volim Miroslava. Pozdrav iz Splita za sve dobre ljude.
Hrvoje-kamićak 2 years ago
Ja sam Srbin ALI volim sve Hrvate, Bosnjake i normalne ljude sveta. Pozdrav iz Nisa za sve dobre i normalne ljude.
Stojan.Stojanovic.Nis.ul.MiroslavaPetrovica.broj35 2 months ago
Ja sam delija ALI svaka cast momci. JEBI BALIJE !!!!
ultra'delija'96 4 days ago
Koga boli kurac sta vi delije mislite, ali nastavite da nas gledate.
grobar-do-grooba98 2 days ago
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.