
"Doba Rata" - Narodna Knjizevnost
"Vukajlijin Recnik" - Narodna Knjizevnost
"Kako u Evropu" - Boris Tadic
Ili: "Tvrda mi gitara..."
Izraz kojim kafanski muzičari, ili muzikanti, sasvim je nebitno, prikriveno prekorevaju naručioca pesme zbog tvrdičluka, tj. slabog plaćanja ili neplaćanja ukoliko muzika ide uz račun...
Gost: Muzika, 'vamo!!!
Muzika: Izvol'te
Gost: Ajde "Znaš li dragi onu šljivu ranku"
(ide pesma)
Gost: Ajmo sada "Odakle si sele"
( ide pesma )
Gost ( daje 200 din ): Idemo sad "Čiča peče rakiju"
Muzika: Jao gazda/kume/pobratime, tvrda mi nešto ova tambura, moram malo da je smekšam...
Turbo folk muzika puna turskog i arapskog melosa.
- Čoveče kakva muzika, ko ovo može da sluša.
- Ma pusti, sve je to radio Teheran.
Stara gastarbajterska poslovica koja uzima u obzir fiksne troškove kao što su muzika, cveće, opština, crkva, burme,...koji su isti koliko god gostiju pozvali. Sa povećanjem broja povećava se i šansa da se bude na nuli a bogami i ućari. Morate jedino biti džukela pa svima reći da vam donesu pare a ne poklone.
-Šta vam treba, da vam kupimo, tv, mašinu?
-Pare kume, pare. Da se ne duplira...
Narodna izreka koja poručuje i studentima privatnih fakulteta da se pripaze ako dođe do rata.
Propala žurka propalog smarača. Grobna atmosfera. Bleja u jednu tačku. Bedna muzika, bedno raspoloženje. Neko je ubijen, silovan, pa zapaljen .
- Brate, šta kažeš, kakva mi je žurka ?
- Ma do jaja. Eno ti ga Mašan Lekić u sobi, montira kameru.
Što više piva popiješ-muzika u kafani postaje sve bolja i bolja.
Eksperiment teorije, hronologija događaja:
- Ulazak u kafanu, muzika razbija nervni sistem od falševa, preglasnog arlaukanja, ipak se naručuje jedna tura(kad smo već došli), svi ćute, razgovor je besmislen jer niko nikog ne čuje.
- Druga tura jer ortak neće da ispadne smrad i hoće da okrene turu. Svi i dalje ćute jer se od muzike ne može doći do reči. Bukvalno.
- Treća tura, sad sve mrzi i da se pomere jer se stvorila gužva i trebalo bi sat vremena da se izađe i dođe do auta. Muzika je neumorna. Čaše se tresu od decibela.
- Četvrta tura, dizna se otvorila, jebi je sad, svi su skoncentrisani samo na uhvatiti u letu konobara. Muzika je u zamahu. Bubnjići plaču.
- Peta tura...PA NIJE OVA MUZIKA NI LOŠA??? Aha, i ja nešto kontam... Konobar! Daj nam još po jednom sve isto i pitaj muziku šta će popiti...
U ovom slučaju to nisu filmovi datog žanra a ni kriminalistički romani, već nešto neizbežno kada je kafanska, odnosno narodna i grand muzika u pitanju.
U belkanto pevanju se pak koristi vibrato ako se duge note naglašavaju, ali u kafanskom pevanju je pesma ništa ako je bez trilera.
(proba benda)
Ja se obraćam liku koji svira klavijature (a uz to je zalutali grandovac)
-Eeee znam onu pesmu Jutro je, ae sviraj.
-U troje hahahaha, ae.
(pevam)
-Beži bre ne znaš ti to! Pojma nemaš!
-Šta bre ne znam??
-Pa to! Gde su tu trileri, a? a? c, c, c džaba što si solo pevač kada ne znaš nijedan triler da izvučeš! Jaoo gde sam ovo doš'o!!!
muzika koja je bila hit sedamdesetih i muzika koja leci depresiju i tera te da igras
Narodna mudrost koja kazuje da su neki ljudi kratkog pamćenja. Ne pamte usluge koje su im učinili drugi, niti žele da pomognu.
- Đesi Rale!
- Đesi Dule sunce ti kalajsano, nema te ko kave devedesetdruge! Šta se radi?
- Evo, malo mi nezgodno, al pravo da ti kažem, dašao sam da uzmem 2 grama u zajam, ako me razumiješ.
- Nema, trebaće meni.
- Mogo si da mi daš barem pola, al neka, pile pamti samo ono što je zadnje kljucalo. Doće cica na kolica.
Veoma učestala i iritantna pojava u indijskim serijama.
Naime, da bi se pokazala dramatičnost situacije, koja je pritom sve samo ne to a u kojoj se dva ili više šokiranih aktera nalaze, kamera zumira lica jednog po jednog iz više navrata u trajanju između 30 sekundi i 2 minuta.
U toku cijelog ovog čina, piči dramatična indijska muzika
Anandi: (šokirana)
Baba: (vata se za glavu)
Jagdiš: (zinuo ka' tele)
Anandi: (počinje da plače i klima glavom lijevo desno)
Baba: (zinula i podiže pogled naviše)
Jagdiš: (zinuo još više)
Anandi: (vata se za glavu i počinje da vrišti)
Baba: (spušta glavu i kreće da plače)
Jagdiš: (sada već zinuo ka' pička i naziru mu se prve suze)
Šiv: Da, dobro ste vidjeli... Prosuo sam punjene paprike u kantu za smeće.
Izuzetno nezgodna, a ne tako retka pojava u klubu/diskoteci/kaficu, to jest bilo kom mestu sa glasnom muzikom da u trenutku kad prestane muzika vrlo glasno kazemo nesto sto, naravno, nije trebalo da cuju svi prisutni.
Pun klub, tresti muzika.
Sava: Mile, dobra ti ona tvoja riba, samo.. svasta sam cuo o njoj..
Mile (naginje se, ne cuje nista od glasne muzike): Sta???
Sava: Brate, za ovu tvoju ti pricam, prica se svasta
Mile (ponavlja radnju): Staaa???
Sava (iznervirano): Svi ti kresu ribu, brate!!
Mile: Moliiiiim???
Sava (muzika staje): Devojka ti prangija!!!
Iskulirati nesto sto ti se ne svidja. Pusti nekoga da uziva u necemu, njemu ce biti lose, ako je to 'nesto' lose. A ti uzivaj u tome ako ti se svidja.
Metal muzika, narodna muzika, klasika, elektronska muzika, horor filmovi, akcioni filmovi, domaci filmovi, "Zlocin i kazna", "Ana Karenjina", palacinke, karfiol, perverzije tokom seksa, Vukajlija, Vujaklija, gradski autobus, ziljave, gandza, B92, fudbal, kriket, svemir, Crna Gora, Facebook, ja...
Emisija zabavnog karaktera, poznatija i kao ZAM. Nezvanički naslednik Folkoteke.
Emisija se emitovala početkom devedesetih svake srede u večernjim terminima na trećem kanalu Televizije Beograd (odnosno, Radio televizije Srbije). Za razliku od Folkoteke, gde je narodna muzika i bila narodna, ovde je već turban-folk bio u punoj snazi i sjaju. Mnogi izvođači takve vrste "muzike" su tu napravili svoje prve korake i kasnije se afirmisali kao vrsni "solistički" izvođači.
Emisija je sredinom devedesetih prestala da se emituje na trećem kanalu (na nekim lokalnim TV stanicama je emitovana emisija sa istim nazivom, ali to ipak nije bilo to). Iz nje je iznikao Grand show kojim je indoktrinisanje širih narodnih masa uzdignuto na viši nivo.
I naravno - Džej.
Narodna filozofija. Prosta k'o narodna pesma. Jer "kod nas toga nema" i "sva su sranja na tom bolesnom zapadu", dok god nemamo corpus delicti. Iza zatvorenih vrata nek radi ko šta hoće, mi smo jedna zdrava sredina!
I volimo se, a ljubav je, naravno, slepa.
Svaka muzika koju slušaju generacije mlađe od nas.
- Vidiš li ti šta danas slušaju mladi? Omladina ne zna šta je prava muzika. To nije bilo u naše vreme. Samo neki nakaradni tekstovi sa seksualnim temama, samo se koristi elektrika, prosti ritmovi i golotinja. A tek to ime - "Dugme" pa još "Bijelo" - garant je neki satanski znak raspoznavanja. To su antikristi koji kvare našu omladinu, treba ih zabraniti!
Radio stanica u potpunosti posvećena ruralnoj narodnoj muzici.
Slušaju je svi na selu dok popravljaju traktore, uz ručak, uz kafu, uz rakiju, tokom opštenja, na svadbi, na rođendanu, tokom ispraćaja, dopraćaja, u kafani, na poljani, na kombajnu, pored elevatora, ispod prikolice, na senu i na slami...
U gradu je sluša komšija pored, eventualno dve kuće udaljen (nedovoljno udaljen u svakom slučaju), koji ima običaj rano da ustaje, kasno leže i ima problema sa sluhom (zato pojačavao radio do daske).
Muzika koja se pušta je pravljena da se sluša isključivo sa najgore brlje od tranzistora (eventualno nekog kasetofona iz 89. godine), inače zvuk nije autentičan. Glavne teme u pesmama su poljski radovi, stoka, i žena koja vara, često uz sve tri teme istovremeno ili naizmenično u istoj pesmi. Epizodni motivi su rođenje sina, ispraćaj, svadba i poneka druga kulturno-oračka manifestacija.
Na ovoj stanici nema šanse da čujete najnovije hiteve Mileta Kitića, ili Indire Radić (pogotovu ne pesme na stranim jezicima koji čekaju da budu izmišljeni).
Takođe, ova muzika je poznata po tome da ore po mozgu (brazde za to i služe, zar ne?).
(sa tranzistora u dvorištu)
Dok Milojko naše njive ore,
♪♫
sve četiri ja sam digla gore,
♪♫
stig’o poštar, veliki mu stojko,
♫♪♫
da uradi, što ne može Milooojkoooo!
♫♪♫♫♪♫
…
- Jebao ti Milojko mater!
- Šta kažeš, komšija?
- Kažem - jebao te tvoj radio “Orač”. Ore mi po mozgu celo prepodne!!
- Nemo’ tako komšija. To je naša lepa narodna muzika. I nije ti ovo “Orač”. Ovo ti je radio “Šajkača”. A jel’, na koju frekvenciju ti je taj tvoj “Orač”?
- Ženo, gde mi je puška?!?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.