Profesor izabere glupog asistenta da ga ovaj ne bi nadmašio. Onda asistent kad postane profesor izabere još glupljeg da ga ne bi nadmašio. Kad u lancu neko bude toliko glup pa se zajebe i sebi izabere pametnijeg asistenta, onda je to napredovanje u nauci.
kada trcim kilometar i po da bih dosao do klonje a onda kada napokon stignem i sednem...nista...a onda.... recenica iz naslova...
-brate gde zuris??
-aa priroda zove... vidimo se...
-ae...
-(nakon dolaska) too josh samo malo..... aa u picku lepu materinu.....
Ne, nema veze sa onim pajpom. Izraz nastao iz odbojkaškog pajpa. Pajper je osoba koja se ubacuje iz drugog plana, jebe otpozadi, na mala vrata ulazi i onda pravi bum. Njega nema, ne znaš da je tu, ne primećuješ ga. Onda ga primetiš, ali uvek kasno, kad te je već sjeb'o.
- Znaš Rajana Lohtija? Znaš ga, naravno. Jesi li ga znao pre godinu dana? Pa, nisi, jebiga. Dečko je u senci Felpsa, ne eksponira se, trenira svakog dana. Onda dođe na Svetsko prvenstvo i osvoji pet zlatnih medalja. Pajper.
- Čuo sam da je Mića dobio desetku iz političke ekonomije.
- Aham.
- Kako je to uspeo, majke ti?
- Jebiga, Mića ti je jebeno zajeban igrač, pajper. Nema ga nigde cele godine, onda dođe i bum.
Akt dovođenja gostiju. Ovaj prati uvek i sumnja na ono što se desilo iza zatvorenih vrata.
Ako se radi o jednoj osobi suprotnog pola, onda ćeš pokušati da je siluješ. Ako je u pitanju ortak istog pola, onda si peder, oralija. Ako je u pitanju dete... Ako je u pitanju više osoba istog pola onda ćete da se napijete. Ako je u pitanju više osoba konta pola, onda učite, štreberu. Ako je više osoba različitog polariteta, onda se drogirate.
Kada imaš belo na noktima onda nemaš neke vitamine, ako ti je crno ispod noktiju onda su svi vitamini na broju.
Odvala par ekselans. Jedna iz asortimana fil gud bisera. Koristiš je, kao i svi, u zadatim situacijama kada se nađeš pred smorenim bićem koje ti je najahalo na močugu svom težinom svojih problema. Naglašena je riječ početak, u smislu da kasnije to sve već ide lakše. Šta je sa početkom sredine, početkom kraja? Svaka promjena donosi novo stanje stvari, samim tim i novi početak. Znači počeci su na sve strane, i svu su teški. Tako da ova izjava, kad se čovjek malo zamisli, i nije neki podstrek. Samo naučite da ćutite, za početak. Taj početak je najteži.
U početku je bilo teško, a onda sam se navikao na početke.
Impulsivna, spontana reakcija koja predstavlja prvu liniju odbrane od virusa baronije, koji je u datom momentu izvršio desant na naš nervni sistem.
To ćelijama naše svesti daje dovoljno vremena za brzi "recover", čime se onda može i do kraja ukloniti pretnja i začepiti gubica izvoru baronarne infekcije.
- "E ljudi, nisam vam pričao... Jednom ja jeb'o..."
- "E, DAJ MOLIM TE!!! Ne seri više, majke ti..."
Radnja koju svi radimo, ali malo ko ima muda da to prizna.
Da li ti pišaš pod tušem?
"Fina" devojka: Ja ne piškim nigde, moja mokraća je tečni dijamant. (istoči se cela pod tuš, a možda i kenja u tuš kabinu)
"Fini" dečko: Ja se inače ispiškim u WC šolju pa se onda tuširam. (kurac piša u WC šolju, piša u lavabo, pod lavabo, pored tuš kabine, na tuš kabinu, ispod tuš kabine, na dasku WC šolje, pored WC šolje)
Iskren dečko: Jok ti pišaš, a de ću drugo keve ti. I onako sve uvek ode na isto mesto gde god pišao.
Student: E, pišao bih ja rado u tuš kabini, da je imam.
Gej: Ijuuuu, kako te nije sramota da me tako nešto pitaš? Moja stvar je gde ja uriniram. (piša po sebi)
Kurva: Ah, da, obožavam kad po meni pišaju pod tušem. Ček jеsi me to pitao? (ova je iskrena)
To vam je ono kad se devojka uplete u čauru, zatim je dobrano zabarikadira, a onda počne da luči svakojake kiseline i enzime koji je smrve u kašu genetičkog materijala, i onda se iz te sluzave, nedefinisane mase sve ponovo isastavlja sa guseničjim sekretima i pseudodigestivnim sokovima i onda izađe kao leptir. Nema više čekinja na trideset petom paru nogu, nema više isturenih zuba koji bi mogli kosti polomiti, nema više suvišnog sala na svakom članku, od sad se sve pije tako na slamku, sve je nežno, krhko, slatko i fino. Leptirasto. Inspirativno i romantično, zar ne?
-Jao, kako si se prolepšala. Postala si pravi leptir. Kako si to izvela?
-Pa, liposukcija, nisam imala vremena da vežbam, onda nadogradila sam kosu i nokte, operisala nos, zategla kapke, otišla na epilaciju ultra turbo mega nuklearnim laserom koji je ilegalan u 35 zemalja (rizik od raka samo 35 odsto, ali kako skida čekinje ne mogu ti opisati), otišla sam na kompletni hemijski piling i na hemijsko ispravljanje kose, skratila sam srednji prst na nozi.... Ništa specijalno.
-Ja mislila figurativno, a ti brate stvarno prošla kompletnu metamorfozu, jebote.
to je ono kada vas bole noge, tj umorni ste vi savijete stopalo sve dok ne dobijete grc i onda opustite nogu.....e onda ide uzivancija
Imas dve krave. Prvo ti vlast odredjuje kada mozes da ih hranis i muzes. Onda ti placa da ih ne muzes. Onda ti uzme obe krave, jednu ubije a drugu muze i baca mleko. Onda trazi od tebe da ispunis formulare za obracun nestalih krava.
...izvadim nož, potegnem pištolj, prebijem petoricu, prestignem Bolta, preskočim Vraneša, pojebem Limu, izvučem od Dinkića pare... Uglavnom ispadnem faca. Ovo je zapravo preokret u monologu posle koga nam narator objašnjava kako je na sebi svojstven, inače ingeniozan način, rešio stvar.
- I tako ti kažem, sedim ja tamo, kad lik krene da smara neku ribu. A riba avion, slatka mala, posle ću da ti pričam šta je bilo sa njom u mom stanu. E i onda, priđem tu, kažem, nemoj da smetaš devojčici, nemoj biti dsmra, kad on meni: "ovo te se ne tiče". Ja reko', molim, MOLIM?! I tu on meni nešto krene da prosipa, ovo-ono, neke glupave fore, i ja tu potegnem utoku i pitam: "Šta je bilo? Šta je bilo?". U kafiću muk! Muk brate.
- Eeee, faca si ti, nema šta...
Problem sa kojim se susreću nogatiji ljudi u Srbiji.
Nedostatak brojeva ove ljude dovodi u situaciju da prvo pitaju da li uopšte ima njihov broj u ponudi, a ako ga ima, onda iz oskudne ponude biraju one koje im se sviđaju. Ovaj problem uglavnom imaju ljudi 50+, čamdžije, a što je manja sredina oskudica brojeva udara i na 46, 47.
----- Niš, podzemni ------
-----Prva prodavnica:
- Dobar dan, gledam patike za košarku.
- Naravno, izvolite, sa vaše leve strane.
- Ove bele pošto su?
- 10.000.
- Mnogo, ali dobro, sviđaju mi se, broj 48 ima?
- :odrično klimanje glavom: C.
- Ništa doviđenja.
-----Druga prodavnica:
- Dobar dan, gledam patike za trening da kupim.
- Izvolite.
- Evo ove Nike hyperdunk, koji broj imate?
- Do 46.
- PU! Ništa onda, doviđenja.
-----Treća prodavnica:
- Dobar dan, imate li neke košarkaške patike broj 48?
- Ček da pogledam u magacinu ako ima nešto.
- Sačekaću.
- Nema ništa.
-----Četvrta prodavnica:
- Imate li neke patike koje su 48?
- Imamo ove starke.
- Daj.
- Imam i vesla koja idu uz njih, ako 'oćeš?
- He he. Mislim se, pička ti materina! Doviđenja.
Kada starije osobe pričaju neki trač, anegdotu, situaciju itd. u kojima se spominje neko lice, onda obično prvo saznamo porijeklo, seme i pleme aktera te priče, pa tek poslije pola sata - sat stignemo do poente priče! ( ukoliko pripovjedač ne zaboravi šta nam je zapravo htio ispričati)
Moja baka : Eee moj sine, moraš paziti kada voziš! Tako je bio jedan u mom selu Okruglici, zvali ga Čvarak, mater mu bila iz neke jadne porodice, a ćaća mu 'odao po selu i po kavanama, mada je radio kao službenik u opštini. I imali su ti oni finu kuću i imanje, jer mu je đed šumar bio pa fino stekao za života, a jadan imao samo tog jednog sina, jer mu druga dva umrla kad su bili mali, naka bolešljiva djeca bila,...
(pola sata kasnije) ...I tako mu se ćaća propio, a mater se razbolila pa ostaše bez zemlje i stoke, a bo'me fine krave imali,...
(sat kasnije) ... a nije jadan dobro učio, pa su ga na zanat dali... Joj, pa meni zagori pita!! (i tu se priča neslavno završava, a mi ostadosmo uskraćeni za poentu!)
Najprije polažeš test, a onda tek iz toga učiš lekciju.
Prvo su bili majmuni,pa onda mnogo kasnije neandertalci,pa onda danasnji ljudi,pa onda za vreme Tita opet majmuni,za vreme Slobe ponovo neandertalci.I posle Slobe smo poceli da evoluiramo u moderne ljude.Ali postacemo mi opet majmuni kad tad,videcete...
Izraz koji se koristi da označi dužinu vašeg zatvorskog staža u statusu poluslobodnjaka, izdržavate kaznu od 7 do 15, ili od 9 do 17, ili od 15 do 24, ili od 22 do 07. Onda ste slobodni da idete svojoj kući i budete muž, otac, sin do sledećeg dana i tako dok god društvu preti opasnost od vašeg bunta, odnosno dok ne napunite 60 i neku (naravno ukoliko vas zdravlje ranije ne sjebe) i odete u penziju.
Naravno da je ova igra sistema s građanima uobličena tako da jednostavno patite ukoliko vam ne odrape kaznu. Devijacija je tolika da se čovek zdušno bori da i za svoju decu obezbedi isti status.
Plate vam naravno vaš rad, ali vreme i sve ono što ste propustili u životu nikad.
Rečenica posle koje obično sledi neka laž kao na primer : Napao me sveštenik na ulici, morao sam tati da kupim pivo, bila je sahrana i ja sam morao da stanem dok ne prođu...Ako si iskren onda dobiješ opomenu, ako si šarmantan onda možeš i da se izvučeš.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.