
Kad posle tri sata krljanja jezikom ( krljanje do obamrlosti većeg dela lica) ubeđivanja raznim argumentima ne uspete u nameri. Iskreno i nije vam više do toga jer sve vas boli. Poslednji pokušaj da spasite ponos. A' jel može makar samo malo drugarski, eto glavić da uđe? Mislim značilo bi mi.
Сваки час. Често. Не прође дан а да...
Ти баш волиш да се бијеш, мало мало па, дођеш крвав кући.
Ултимативни одјеб за особу која је веома ниска, а курчевита (баш због своје '' низине'')
- Ш'а е било Сале? Ш'а ми дираш цупи?
- Смири се. Хобиту.
- Ко Хобит бре?
- Ајде Џивџан пали. Теби Џеј може да једе бурек са главе. Да ме удариш директом, погодио би ме у цеваницу. Јел си то купио гиље на дечијем одељењу?
Овако. Врати се у бајку, Снежани фали један патуљак.
Ono što pitamo sagovornika kad priča nešto što nas ama baš ni malo ne zanima.
-A posle tih pet litra piva ja uzmem pa nategnem viski, kad ono ja pogledam, a flaša već prazna, a bila puna kad sam je uzeo. A meni niš...
-E, imaš kredita?
-Nemam, što?
-Evo ti telefon, pa zovi nekoga koga to zanima... :pruža:
sto ustvari znaci "usrala sam ti frizuru načisto".Gotovo je. Unakazila te je. Kroz glavu ti prolaze samo crne misli kako ces je okoncati.
Ti:'Ajde ovako cu ovaj put,dvojka okolo,trojka gore.Moze?
Frizerka:Moze moze.
*posle trideset dugih minuta*
Frizerka:Gotovoo,isfazonirala sam te malo,ovako je lepse.
Ti:Pa sta bre lepse,pa pogledaj na sta licim ovako!
Frizerka:Pa tako sad svi imaju frizure!
Obično reči upućene detetu od strane roditelja, kad vide kakvim lagodnim životom živi njihovo dete mamlaz. Briga, stres, i puno rada i jesu ono što matorce udaljava od stote. Budući da mi nemamo problema ni sa jednim od navednih, ima lagano da zgazimo do stote.
Ako nas prethodno ne ubiju alkohol, droga, pušenje, sida, kamataši od kojih smo zajmili keš da bi se kladili na bajern, i još mnogo drugih opasnosti s kojima se suočava ova generacija.
Ćale posmatrajući sina luzera u njegovom blagostanju bezbrižnog života.
- Sto godina ćeš ti živeti! Stooo! Ma kojih 100, 150! Najmanje! Kolko je star onaj Indijac, najstariji čovek na planeti,120...121, eeee ti ćeš njega nadživeti!
Poslednji pokušaj da se snizi cena u cenkaroškim dvobojima.
Fora izvaljena još davno od strane iskusnih cenkaroša.
- 1000!
- Ma idi begaj. 550!
- Eh sad. 800!
- 650! Ne može zemljak više pa da ga jebeš.
- 750! Zadnja! Uzmi ili ostavi! Nisi ti jedini majku mu!
- Aj dobro, evo ruke! Samo da donesem pare, ostale mi u autu.
- (posle nekog vremena) Evo! Znači kol'ko smo ono rekli? 700 beše.
- Nemoj mene jebati! Znaš dobro, 750 bre!
- Dobro bre, evo ti na prokletinjo!
- E tako, ajd' uzdravlje!
-----------------
- A pošto je ovaj ovde?
- 21 999.
- Auuu. (razgleda, premišlja se par trenutaka) uzeću taj. Koliko smo ono rekli 20 000, može.
- Slušaj prostaku: ovo je prodavnica, a ne buvljak na kojem si se očigledno rodio! Ako ćeš kupovati kupi, ako nećeš polako napolje!
Ono što kažete osobi koja vas vozi a upravo je svoj prolaz kroz crveno prokomentarisala sa: "U jebote, 'ladno sam prošao kroz crveno!"
Ona sprava čija je glavna funkcija ubijanje dosadnih komaraca, muva i drugih insekata, ali ima dosta širu upotrebu od toga, pa se koristi za pretnje deci, češkanje... Najveći problem kod nje je taj što ne postoji jedan standardni naziv za nju u srpskom jeziku, već je svako zove svojim imenom.
- Mali, jedi, nemoj sad da ti donesem mlatilicu!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Pa šta mi zujiš više, saću ti jebem mater. Mile, daj donesi mi taj muvospič!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Al' svrbi, mamu mu jebem... Sine, aj' ljubi te ćale, dodaj mi tu muvaricu...
Preteruješ, i to ti je mnogo. Sitna kiša.
Brate, 30 evra za dve čuke posla... Malo li je?!
....
E pada kiša napolju?
Malo lije, nije strašno.
ON ne može više. Ona mu je uzela sve. I ponos, i čast, i muškost. I komfornu kuću na Avali. Nikada joj ništa nije rekao. Majka ga tako vaspitala. A i nju mu je uskratila. Pivo nije popio dvadesetpet godina a već je zaboravio i ukus kavurme s belim lukom. U početku mu nije bilo baš pravo, ali se brzo navikao. Govorio je sebi : Hej, čoveče, ona je žena tvog života, voliš je, rodila ti lepu decu...I stalno se tešio time da će jednog dana da umre. ONA, naravno. Znao je da nije savršen čovek i idealan muž. To mu je rekao i kum...ali i sveštenik. Sada, kao muškarac odveć pomiren sa svojom sudbinom, ne traži ništa, ne žudi ni za čim...samo da ga ne sramoti pred decom, majku joj jebem usranu!
ONA ne može više. Jednostavno, ne ume. Uzeo joj je sve. I poštenje, i čast,i ženstvenost. I nevinost. Na Avali. Nikada mu se, doduše, nije žalila. Otac ju je tako vaspitao. Zbog NJEGA više ne govori s njim. Uzalud je pokušavala da se pomiri ali je se on na kraju odrekao. Preko 'Blica'. Nigde nije otišla sama već godinama a nekakvom poklončiću za rođendan ili godišnjicu retko se i nadala. Dobila je jednom za 8. mart knjigu. Kuvar. Govorila je sebi : Hej, ženska glavo, on je čovek tvojih snova, tvoj princ na belom konju, on te voli, imaš dvoje predivne dece sa njim...I stalno se tešila da će jednog dana da umre. ON, naravno. Psihijatar joj je rekao da je to normalno za klimakterijum. Mama, takođe. Sada, međutim, kao žena svesna svog početka i kraja, ne iska ništa, ne treba joj ni zrnce...samo da je ne sramoti pred decom - dojila ih je nekad, sisu mu milosnu jebem!
Ono što narkoman kaže dileru kad stigne nova roba.
Питање које ћете потавити када чујете да је тип, за којег никад не би рекли да ће јебат', јебао.
Дука: Брате Ћоми карао!
Шоми: Немогуће! Јел њој фали нога или нешто тако?!
Replika iz filma "Tri palme za dve bitange i ribicu", kada Manda šalje Žiku Todorovića da prodaje njegove slike po kućama.
Primenljivo na opštu aktuelnu situaciju, kada talentovani ljudi- u nedostatku podrške države/grada/odgovornog društva- moraju da rade bilo šta, što uglavnom nema nikakve veze sa njihovom profesijom, a sve koliko da se prehrane, dok roditelji nastavljaju da pokrivaju ostatak troškova.
Na kiosku (bazirano na istinitom događaju)
A: Dobar dan, moliću Vas onu knjigu Gogena, iz edicije "Najveći slikari".
Trafikantkinja: Ooo, neko ko se razume u umetnost. Ja sam inače, Maja, istoričar umetnosti. Radim ovde, jer nema posla u mojoj struci. Gogen je inače jedan od tri slikara francuskog postimpresionizma. Slikao je pomoću velikih površina, oivičenih tankom linijom. Kraj života je proveo na Tahitiju, odatle i njegova slika "Devojke sa Tahitija nose cveće"...
A: Sestro, ja to uzimam svojoj devojci, ona me je zamolila, a sve što o slikanju znam jeste šta je blok broj 5. Daćeš mi još jedan "Pal Mal"...
Trafikantkinja: E, Bože, što mi dade talenat, a da se rodim u Srbiji...
Rečenica kojom Slobodan Milošević objašnjava svoju desetogodišnju autokratsku vladavinu.
Hiljade izbeglica iz Bosne i Kosova.
-Bio sam malo Slobodan.
Rekordna inflacija.
-Bio sam malo Slobodan.
Mučki ubijen Slavko Ćuruvija.
-Bio sam malo Slobodan.
Krađa glasova i nepriznavanje volje građana.
-Bio sam malo Slobodan.
Izvođenje tenkova na narod, Haške konferencije, prebijanje opozicionih lidera i demonstranata, monetarni udari i šverc kontrolisan od strane državnog aparata, militarizacija policije i stvaranje pretorijanske garde, nasilna promena saveznog ustava...
-Bio sam malo Slobodan.
Mnogo neverovatno.
"Hoće li na kraju biti išta od onog pidžama-partija što si ga rek'o organizovati kod sebe?"
"Malo verovatan scenario mili."
Kad posle niza svađa i ponižavanja od strane voljenog tatice, pokušate dobiti malo na vremenu da sredite brljotine koje u nizu ostaju iza vas.
Tatica: Ti si jedan tokmak, obični lenji, neodgovorni moron koji samo na njednu stvar misli. Pri tom ne misliš na svoju budućnost, sve u životu radiš stihijski.
Sin prvenac: Pa kad si ti tako pametan i kad si mislio na svoju budućnost, što me onda nisi izdrk'o?
Kada vam neko prepričava svadju sa osobom s kojom ima konflikt, ima težnju da sebe predstavlja u lepšem svetlu. Ništa čudno. Ono što stvarno iritira je dočaravanje svađe u upravnom govoru, pri čemu ta osoba ima glas filmskog junaka iz tridesetih godina, dok njegov protivnik, glasić neke nabeđene kučkice.
-I tu mu ja kažem 'Alo, bre, ne možeš tako da se ponašaš, ako si rekao da ćeš da završiš dogovoreno ima da završiš (Bariton)' A Pera će meni, usro se: 'Pa brate, pa izvini, pa nisam mogao, pa ovo pa ono, pa sačekaj malo, pa biće' (Alt-mecosopran)
-Sve je to kul, samo...Jel' ti uvek imaš glas ko Morgan Frimen? A Pera kao Nikola Simić na metamfetaminu?
Neosporan dokaz ljubavi.Kad ti ne smeta što on ima par kilograma viška.
Što mu se trbušče zaoblilo,a obrazi ubucili.Ti ga voliš-sa svim tim atačmentom.
-Piii,al' sam se ugojio...k'o trapist!
-Prrrrrrr,maco,ne brini....Što više ima čoveka koga volim,to bolje!
Izraz koji koriste penzioneri u zamenu za smrt ili tešku bolest jer se plaše da će samim izgovaranjem te reči, osoba sa crnim plaštom i kosom doći po njih.
- Gde, si, Mile, generacijo?!
- Evo, me, Radisave. Jesi čuo da su Ljubu onomad stavili u bolnicu?
- Jesam, sad mi priča Mileva, ćuti, samo da nije ono najgore.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.