
Poslednji pokušaj da se snizi cena u cenkaroškim dvobojima.
Fora izvaljena još davno od strane iskusnih cenkaroša.
- 1000!
- Ma idi begaj. 550!
- Eh sad. 800!
- 650! Ne može zemljak više pa da ga jebeš.
- 750! Zadnja! Uzmi ili ostavi! Nisi ti jedini majku mu!
- Aj dobro, evo ruke! Samo da donesem pare, ostale mi u autu.
- (posle nekog vremena) Evo! Znači kol'ko smo ono rekli? 700 beše.
- Nemoj mene jebati! Znaš dobro, 750 bre!
- Dobro bre, evo ti na prokletinjo!
- E tako, ajd' uzdravlje!
-----------------
- A pošto je ovaj ovde?
- 21 999.
- Auuu. (razgleda, premišlja se par trenutaka) uzeću taj. Koliko smo ono rekli 20 000, može.
- Slušaj prostaku: ovo je prodavnica, a ne buvljak na kojem si se očigledno rodio! Ako ćeš kupovati kupi, ako nećeš polako napolje!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sviđa mi se +
Taktika pobednika! +
Stvarno jeste poslednji pokušaj. Nakon toga nema dalje +++
Pokušaj duzmeš, ako te ne u'vate. :) +
Pokušaj duzmeš, ako te ne u'vate. :) +
mnogo dobra. +++