
To je pojava koja se javlja kod dece kada trebaju da bace neku stvar. Ma koliko je mrzeli tokom vremena dok su je koristili mnogoj deci će biti teško oko srca kad od iste treba da se oprosti. U tom trenutku dete počinje da razmišlja kako se ta stvar oseća i kako bi se ono osećalo da ga roditlji tako odbace. U kasnijim godinama deca shvataju da stvari nemaju osećanja jer su stvari i lakše se od njih odvajaju.
Ovu pojavu je u ranijim generacijama podsticao i crtani film "Hrabri toster" u kome su kućni aparati živi, i traže svog gazdu.
- Kaži dragička kupili smo ti novu loptu, sad možemo da bacimo onu ružnu.
- Jeeeeee, sad ću da je donesem.
- Ajde.
: Posle pet minuta čekanja odlazi do detetove sobe da vidi šta se dešava:
- Sine jel' nosiš tu loptu?
- :kroz suze: A mama a kako li će lopta da se oseća kad je bacimo, biće joj tužno. A jel možemo da zadržimo i nju i onu novu?
- Ajde, dobro...
Shvatanje da je ono što je kupljeno u radnji ipak nepotrebno, pa se pred kasu oslobodiš nepotrebnih uzetih stvari.
Dan u supermarketu, par u kupovini.
:žena baca kupku u čokolade:
Muž: Aman Miro, nemoj bre da radiš to.
Žena: Ma šta, neću valjda da se vraćam do rafa sa hemijom...
:sledeći teret u vidu pola kilograma isečenog suvog vrata, završava u rafu sa pivom:
Muž: Uuu, Miro, pa ti si stvarno gospođa...
Žena: Dragane, ne zajebavaj. Neću da bacam pare na to, setih se da kući ima čajna.
Stvari sa buvljaka koje dobijamo obicno prikrivamo u mladjim danima. Sećam se, da su svi moji drugovi, kao i ja, inače u fulu sa buvljaka, uvek govorili da je sva naša garderoba iz Beograda, Novog Sada, sa ćaletovog službenog puta u Češku, ili pak iz Delte, Adidasa itd...
Danas, i kada kupiš nešto na buvljaku, nije toliko smešno i uvredljivo... Čak ispadaš kreten kada kažeš da je dukserica od 1000 kinti na buvljaku došla pravo iz nekog šopa. Dakle, stvari sa buvljaka se od puberteta u društvu ne kriju, jer sada odrasli momci i cure, već spremni za razmišljanje, jasno uočavaju surogat. Takođe, nije ništa strašno imati odeću i obuću sa buvljaka..
III razred osnovne...
Mare: E Petro odakle ti je ta jakna?
Petro: E Mare ovu jaknu mi je tata doneo iz Beograda
Mare: Vauu koliko ju je platio?
Petro: Mislim da je 7000
VIII razred osnovne..
Mare: Eee de si bre burke, š'a ima.. dobra tredža, odakle je?
Petro: Ma Jacpi brate...
Mare: Auu dobra je keve mi.. Pošto a?
Petro: Ma 'Iljadu i po..
-------- ili pak kad se pravis majmun ----------
Mare: Eee de si burke, š'a ima? A dobra tredža, odakle je?
Petro: Ma iz Delte...
Mare: E brate aj ne seri ovo iz Delte.. Aj ne pali se brate ovo je sa jacpi seljaku jedan..
Rečenica koja se obično izgovara razočaranim tonom, kada uvidimo da neke stvari jednostavno nikad neće postati bolje.
Domaći političari i vođe, sistem vrednosti, frizura Saše Popovića,...
Obaviti neki posao na vrhunskom nivou. Načiniti da se drugi dive tvojoj egzekuciji. Jednom rečju, pokidati.
- Au, buraz, vidim da si objasnio neke stvari na ispitu! 99 poena, svaka cast!
---------------------------------------------------------------------------------
- I, šta je bilo s onom ribom sinoć?
- Uuu, nisam ti pričao? Upoznala me s još jednom dobrom drugaricom, pa sam ih obe priveo kući da im objasnim neke stvari!
- Ne zezaj, da l' si im napravio double kill?
- Ma jok bre, nešto im nije bilo jasno iz matematike, pa došle da im pokažem...
Postoje dve stvari koje su ključne za uspeh u životu:
1. Nikad ne pričaj sve što znaš.
2.
1. Kese za pseća govna razgrabe penzioneri iz parka jer im trebaju za ostavljanje zimnice u zamrzivače.
2. Novine "24 sata" bi trebalo da promene ime u "Nanosekunda", pošto je toliko vremena potrebno da se isprazni boks, a i svakome baš treba po 55 primeraka kako bi izigravali kolportere kod kolega na poslu ili kući ili jednostavno baš vole da brišu dupe njima.
3. Kese u prodavnici (mislim na one besplatne) - naravno da ih nikada nema pošto promućurni penzioneri nakon nadražujućeg dugog čekanja u redu, što im dođe kao predigra, seksualni vrhunac dožive tek kada se dočepaju kesa i brižljivo svaki proizvod posebno stave u po jednu (naravno, svi imaju i po najmanje jednu torbu).
4. Sećate li se priručnih čekića za razbijanje prozora u sredstvima gradskog saobraćaja u slučaju opasnosti, ni njih nema više jer su udomljeni u nečijoj kućnoj zanatskoj kolekciji.
Slično je i sa promotivnim uzorcima krema u apoteci, bilo kakvim (najčešće nepotrebnim) reklamnim materijalima, telefonskim slušalicama iz javnih govornica, klupama iz parkova, itd., itd...
Lik za kojim se posle šuma wc šolje ne čuje šum sa lavaboa.
-Joj, evo ga Stanko.
-Što joj, si mu kresn'o sestru?
-Ma jok brate, ko da se pozdravlja sa njim?
-Ne kapiram te.
-Brate, klopali mi picu pre par godina kod mene na gajbi, njemu nešto proradio stomak i zaglavi čovek u wc. Posle par minuta čujem pusta vodu, ali ne čujem slavinu. Rekoh, nije valjda? Lik ladno nije oprao ruke, zavalio se u fotelju, uhvatio onu picu i tamani. Sam je i pojeo, meni preseo život.
-Pa šta sad da radimo jebote?
-Ništa, izuj patiku kad naiđe i kao skidaj žvaku sa nje, pa kad on pruži ruku da se pozdravi, uvali mu podlakticu.
Replika iz reda finih odbrusa, koji izlagaču problema inicijalno nudi posprdnu empatiju, ali ipak jasno stavlja do znanja kako su grandiozno predstavljene muke običan pičkin dimić u očima trpitelja kuknjave. Može se koristiti uz propratno češanje mošnica. A i ne mora.
Inače, rečenicu je izgovorio neki Berček, Brajović, Manojlović, ili već koji velikan domaćeg glumišta, u ko zna kojem filmu/seriji. Ogroman je procenat onih koji znaju za nju, kao i njenu originalnu intonaciju, a opet, mizeran je procenat onih koji sa sigurnošću mogu da tvrde iz kojeg je to dela domaće filmske radinosti. Misterija, ali koja se vešto ušunjala u svakodnevni govor.
- Dragi, ne mogu da verujem, rascvetali su mi se krajevi kose, ne znam kako ću sada na koncert Maje Odžaklijevkse u Dom Sindikata!
- To su strašne stvari.
--------------------------------------------------
- Brate, očajan sam! Viktor nam je suspendovan, a Janko povređen za finale Dejvis kupa. Zamisli sada na kakvim mukama je selektor Bogdan... A tek kako će sav teret da padne na Novakova pleća. Reci, e!
- Aham, to su strašne stvari...
Sve one divne stvari koje čine život podnošljivim tj. poboljšavaju kvalitet života na uštrb kvantiteta. Masna hrana, alkohol, duvan, opijati. Kažu da jedna cigareta skraćuje život za 4 minute, jedno opijanje za 8 minuta ... a jedan radni dan za 8 sati.
Kažemo kad čujemo da se neko bavi prljavim poslovima.
- Čuli da su uhapsili Milančeta?
- Aha, krao iz banke u kojoj je radio.
- Ko bi rekao, fin mladić, uvek se javi...
- Šta ko bi rekao? Ne pada jabuka daleko od drveta. Otac mu džepario u mladosti po prevozu i obijao trafike a deda bio najveći švercer u SFRJ. Takva ti je to familija, u genima im je da mažnjavaju. Kad vide nešto vredno, ruka sama krene.
Ono što skoro svaka kuća kod nas ima. To je par stvari od velike ili novčane ili emotivne vrednosti. One se čuvaju kao oči u glavi, stoje na istim mestima u kući godinama i stajaće još dugo. One su deo porodice a mala deca prvo nauče da njih nikako ne smeju da diraju.
Babina "Singerica", ćaletova slika koju je dobio od firme za 20 godina radnog staža, majkina vaza koju je od kume dobila na venčanju...
Devojka : Jaoj sto sam strava macana nahvatala sinoc, da vis' sestro slatka ramena OVOLIKA.
Drugarica: Cekaj pa jer ces sada da ostavis decka??
(decko o cijoj se sudbini raspravlja cuje zadnji deo razgovora i ulazi u sobu)
Decko: (ljubi svoju curu) O cemu price devojke??
Devojka: Ma ne bi ti razumeo, to su zenske stvari
Situacija kada je kupim hleb,a komšija kupi BMW,kad ja kupim mleko,a komšija kupi benzinsku pumpu,ja sakupim lovu za cigarete,a komšija uloži pare u robnu kuću.Sedim u fotelji i smeškam se u sebi kad li će budala shvatiti da život čine male stvari?
Prema verovanju popine stvari su jako male, tako imamo izaze kao što su Popino prase, popina m**a, popin k***c, i verovatno još puno sličnih izraza.
Jedino što se vezuje za Popa a da je uvek baš VELIKO je debela popadija.
Valjda zato što se veruje da je popa alav.
Mnogo stvari može tu da se nađe. Uglavnom je većina njih izgubila svoju upotrebnu vrijednost za putnika namjernika koji nije bio opterećen ekologijom.
Većina, ali ne i sve. Postoje ljudi koji širom otvore oči kako bi pored puta ugledali nešto što bi uz malu prepravku mogli da iskoriste. Očistiće predmet od prašine i tutnuti ga u džep zaboravljajući jednu stvar - ništa nije bačeno bez razloga!
Pješačeći pored magistrale, stariji čovjek ugleda neko svjetlucanje kraj puta. Sagnu se i podiže naočare. Uvjerivši se u ispravnost okvira, stavi ih na nos. Primjeti neke bijele mrlje na staklima. Bile su poprilično tvrdokorne, pa ih je jedva ostrugao noktima. Zadovoljno obrisa naočare od džemper i produži dalje.
Ranije tog jutra, u jednom automobilu parkiranom pored magistrale:
- SRBIJAAAAA!!!
- Idiote! Mogao si bar sačekati da skinem naočare. Sad ih mogu samo baciti!
- Nemoj u mene, nemoj u usta, nemoj po naočarima... Baci ih, kupiću ti druge!
Zalazak u zonu tuđe odgovornosti. Prilika da se vidi dalje od sopstvenog ognjišta ali i igrarija na veoma tankoj žici. Počev od „sam sam se rodio, sam ću i umrijeti“, preko „naša ulica, naša pravila“, pa sve do „ovaj akt agresije neće proći bez odmazde“, miješanje u unutrašnje stvari je uvijek bio uvod u sukobe širokih razmjera.
- Komšinice, a đe Vam je muž? Ne gledam ga već mjesec dana.
- Jedite govna, komšinice. Bojim se da Vas ništa nijesam pitala.
Lik kome je mozak ubojitije oružije od palamandera. Totalno neseksi epitet. Jasno je da je razlika u opštem znanju između njega i tebe 60 svetlosnih godina, ali, on je, jebiga, perfektan u kopčanju stvari, dok je skidanje, cepanje, drljanje istih za njega k'o završen Koridor 10. K'o 'iljadu evra u poštu. Ma, k'o Johnny Kurajber bez žute defke.
- Nego, koj ti je ovaj ovde? Sladak je.
- Jebote, skinuo dečko naočare, stavio sočiva i odma drukše. Ma mani njega, ne taj, taj ti je od onih što brzo kopčaju. Za njega je otkopčavanje brusa k'o nuklearna fi... Ustvari ništa. Samo zaboravi.
Činjenično stanje.
Čekaj polako, prvo da ti objasnim kako stoje stvari...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.