
One osobe koje su vam možda i drage, ali u trenutku kada vrata zazvone (gde ste vi, kao po pravilu, u nekom poslu) padne vam mrak na oči. Tada pada obustava svega što ste do tada radili i sledi 'uveseljavanje' gostiju. Jednom rečju, nepoželjni.
Zvoni zvono. Idem ka vratima mrmljajući:"Ko je, bre, sad."
Otvaram vrata, kad ono kez od uva do uva i čuvena rečenica: "Gde ste kumovi/prijatelji/komšije!"
Mislim se: "Sad ste našli da dođete..."
"Kafa, kume/prijatelju/komsija?"-rekoh ja znajući da će da prihvati, a nadajući se da će da mu presedne.
"Naravno"-kao iz topa.
Posede oni tako, sav posao koji je započet ostaje obustavljen do daljnjeg, a na kraju višesatnog ispijanja kafe odlučuju da odu i naravno sledi: "'Ajde, pa se čujemo/vidimo, pa vi sledeći put svratite do nas."
Oni odlaze sa istim onih kezom, puni kofeina i, naravno, neko meze je palo, a vi zgranuti i smoreni zatvarate vrata i vraćate se onom poslu koji ste pre toga radili.
Postaje vaša kuća kada se vošteni vraćate iz kafane i treba da krenete uz stepenice do vrata.Čardak je takodje veoma teško otključati jer budući da je u vazduhu leluja se i ne da vam da pogodite ključaonicu,takodje može da izazove mučninu i povraćanje svim tim ljuljanjem.
-'Alo Mare jesi preživeo sinoć,jedva smo te dovukli do kuće.
-Ne pitaj,pola sata sam otključavao vrata i još sam se ispovraćao po hodniku.
- . . .
Pokušaj da se preživi sa 20.000 dinara mesečno.
Pogledati kroz prozor
Reakcija koju obave klinci koji su pre toga, igrajući se loptom na ulici, razbili komšijin prozor...
- "Pu, majku vam detinju jebem... Čekaj, čekaj, samo da vidim...??? Au, kad se pre dezintegrisaše...?"
Kada zaključaš vrata ili kapiju, a posle toga ne prodrmusaš bravu pet-šest puta.
To je zajednički hodnik u stambenoj zgradi koji usisava u sebe sve `miomirise` kroz otvorena vrata stanova naših vrlih domaćica kada kuvaju svoja jela sa jakim zaprškama.
Držanje otvorenih vrata je ukorenjen običaj i ne trpi nikakve prigovore.
Ako vam se ne svđja, jedino što možete da uradite je da brzo prođete zadržavajući dah.
Skinuti mrak devojci. Otvoriti "prozor" u njenom čedu i pustiti nevinost da na talasima crvene tečnosti ode u nepovrat.
U Srbiji se tako samo kaze,a u stvari se misli na "Otvori Prozor"
To je ona ženska osoba koja, dok se ti sa dve JBL zvučne kutije od po 100W boriš sa ulaznim vratima od hrastovine, procvrkuće iza tvojih leđa "Pridržite mi vrata, molim Vas" i ti onda, u raskoraku, balansirajući te kutije, uvaljuješ stopalo u vrata, iščevrljen čekaš da ona dotrči pa da vidiš to devojče, a onda ugledaš masnu ženetinu bez šminke ali sa bubuljicama, kako cvrkuće zahvalu, i ostavlja te tako žureći niz haustor ka liftu da joj dizalo ne pobegne, ne nudeći te da te pusti unutra i da sad ona tebi malo pridrži vrata.
Probijanje punog meseca u vedroj noći, kroz očišćen prozor, pravo na tvoj krevet gde ti ležiš.
Ne dobijaš dodatne dlačurde i očnjake, ali pizdiš kao vukodlak.
Odgovor cigančetu kad vam lupa na prozor na semaforu.
-*kuc kuc* Daj koji dinar pomogo ti bog.
-Nije problem al ipak ne dam ti za tvoje dobro pare kvare decu.
Vekovima unazad kod nas su razvijene razne metode voajerisanja. Plot, dera, taraba, kapija, prozor, terasa, špijunka....
" Videla sam kroz spijunku,... mislim nisam gledala nego brineeem ko sad ide po zgradi a već dvanajs' i po! Kad ono ona mala Jelkina sa momkom... opet ima novog! Vozi neki veliki crveni auto..videla sam kad sam luftirala ...sparno...Odakle njemu sa dvajes godina pare za auto? Ajdee molim te nisu to čista posla."
"Eee crna Jelka kakvu unuku ima! Videla sam i ja ..jes' vala sparno..."
Laički pogled na svaki prozor koji iskoči iznenada na ekran.
A:Piše mi nešto: jour komputer mig be at risk
Automatik updates is turned of
Click this balon to fiks this problem
B: Bolje ne diraj ništa, 100% si pokupio neki virus sa fejsbuka...
Vaš prozor u svet - bukvalno! Mnogi inače ne bi ni znali da je danas pao prvi sneg...
Osoba koju baš ne gotivite kao gosta iz, verovatno, opravdanih razloga. Znajući za taj antagonizam, ta osoba obavezno poziva vaš telefonski broj pre nego što dođe u posetu.
Fiksni telefonski broj. Sa svog mobilnog telefona. Stojeći na stepeništu ispred vaših vrata.
- E, Rale, jeste kući?
- Jesmo, Mile, ali idemo za pola sata do mojih na selo...
- Odlično, meni je taman pola sata slobodno za kaficu.
- Mile, bre, tebi treba dva`es` minuta da dođeš...
- Ma tu sam ja, zovem ispred tvojih vrata....
Na prvi pogled pitanje, a u stvari užasno iritirajuća naredba koja se može čuti u gradskom prevozu. Njome nam dotični na fin i ljubazan način daje do znanja (naredjuje) da u što je moguće kraćem periodu sklonimo naše telesno božanstvo dalje od njega, ili od vrata autobusa, kako bi on iz istog izleteo munjevitom brzinom, neutrališući činjenicu da vozač (ne daj Bože) zatvori vrata pre njegovog izlaska. Popunjenost autobusa do te mere da ni prdež ne bi mogao da se provuče, često nije prihvaćena kao razlog za odbijanje ove beskrajno ljubazne molbe.
petak, 14:30, u autobusu sa 55 stojećih mesta 83 putnika, unutrašnja temperatura 36 stepeni.
Penzionerka 1: ( smesta pomeri svoje lenje, neradničko dupe sa mog puta, i vrati se kod napaćenih roditelja koji su jedini i dalje glupi da izdržavaju razmaženu mrcinu koja troši njihove mukom zaradjene pare na opijanje, kocku, i kurve )...hhmm....Silazite?
Ti: Gospodjo, zar ne vidite da je prepun autobus, pomeriću se kad vozač zaustavi i otvori vrata, i moći ćete da sidjete nesmetano.
Penzionerka 1: Moooolim??? pa dobro dete kako te nije sramota, jel se tako ophodi sa starijim osobama???
Ti: Ali gospodjo, zar ne shvatate da nema mesta gde bih se pomerio, neću valjda ovom čoveku da se popnem na glavu...
Penzionerka 1: Mislim stvarno je sramota, ja se u tvojim godinama nisam tako ponašala prema starijima... ( nastavlja da mumla sebi u bradu ).
Penzionerka 2: Stvarno,ove današnje generacije....
Ti: 1, 2, 3, 4, 5, 6...
Izvrtanje ruglu seoskog ispičuture, nema kuće u selu da je preskoči, prije bi promašio kad bi išao od vrata do vrata i zvonio, ovako, alkoholičarski instinkt je nepogriješiv, još ako je malo selo...Za razliku od popa koji nosi vodicu u određeno doba godine, za ovoga vremensko ograničenje ne postoji, on je uvijek na raspolaganju.
"Mama, mama, gdje je tajo, kad će donijeti narandže, otišao je ima tri sata?"
-"Dok raznese vodicu, sine, ako se sjeti da ima kuću..."
Kažemo za osobu koja drži slavan, ili pak neslavan rekord u nekoj maratonskoj, da se tako izrazim, disciplini.
Poznato je da su poštari ti koji idu od vrata do vrata, svakodnevno prelazeći velika rastojanja. Retko ko može da se pohvali tolikom kilometražom. Pozavideo bi im i Mirko Alvirović.
- Jel vidiš onog matorca, ima fazon 70 godina a telo 30-godišnjaka, vodi zdrav život, kažu da svakog dana ispešači 30-ak kilometara.
- Pa taj je zajebo i Miću poštara.
.....
- Moram da ti se pohvalim. Posle nekoliko nedelja cimanja, sinoć sam konačno munuo Maji.
- Daj ne zezaj, pa u nju je ušlo više kilometara nego što poštar pređe za života. Bilo je dovoljno samo da je pitaš direktno i to je to.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.