
Osoba kojoj je posao odrzavanje servera,racunara i mreze u firmama.To je osoba koja ima jako tezak posao,zato sto mora da podesi racunare tako da idioti mogu da ih koriste.Svakodnevni stresovi se dozivljavaju od retarda koji ne mogu da obavljaju poslove,koje bi i majmuni obavljali bolje od njih....zato sto im je nestala ikonica sa desktopa!
Jedan od vecih problema sa kojim se suocavaju je period kada se pocinje sa koriscenjem novijeg softvera,zato sto stari vise ne mogu da zavrsavaju posao.Tada zaposleni vriste kao ljute guje i glavni razlog za neobavljen posao je administrator,koji im je napravio zbrku....
U svakoj firmi ima poneki user koji misli da zna nesto o racunarima i kancelarijski pacovi ga smatraju za "hakera",koji pokusava da zezne administratora,ali takvi brzo odustanu kada pocnu da brljaju po sistemu i kada shvate da im za sve treba dozvola od istog i da jedino mogu da promene wallpaper na desktopu,a ponekad cak ni to,ako je rukovodstvo firme odlucilo da svi moraju da imaju isti!
...ali zadovoljstvo koje administrator oseca kada im zabrani facebook,my space,youtube i slicne zabavne sajtove,striming muzike i filmova,download,nema cenu!
US 5 je ime grupe petorice gejeva, koji pored shit muzike koju pevaju, u tripu su da su mega cool svetske face, a u stvari su somovi.
Ziljave klinke se i dalje loze na njih, mada su njihovi hitovi ''Urbane legende'' posto ih nikada niko nije okarakteristao kao pesme, a kamoli refren zapamtio.
Tu prednjaci onaj gej pevac, od koga je gej siske prekopirao jos veca gejcina Milan Stankovic.
Najgore od svega je sto ima toliko boljih bendova, kako nasih tako i stranih, a ziljave pickice se loze na gejeve.
Nije mi jasno.
Ziljava picka1: Jao vidi US5, kako su medeni!
Ziljava picka2: Da, da kako je sladak pevac, pojela bih ga kao cokoladicu!
Dajte ljudi molim vas...
Ćerka Magdalene i Borisa Bizetića i Anitina mlađa seka. Konjautor sopstvene muzike za koju samo ona zna kom pravcu pripada.
Od malena je počela da stiče slavu. Prvo njeno pojavljivanje u javnosti je bilo u nenadjebivom, legendarnom spotu Rokera s Moravu sa pesmom ''Mali Milojica''. Poredili su je sa malenom Širli Templ, što i nije mala stvar. Ma, to se sad može uporediti sa svetskom slavom Novaka Đokavića, eeej bree.
Da ne govorimo o BB show-u. Ma, idi bre u pičku materinu, onomad je trebala da dobije oskar popularnosti ali joj je za dlaku izmak'o. Od tada mrzi Jovanu Tipšin.
Sad peva neku muziku, jebemga šta je ono. Mislim da ono samo Transformersi mogu da razumeju. Dobro, može i Robokap.
Kad se uključi plej bek događa se neverovatna promena, Doris postaje Megatron, uvek spremna da se trese k'o trovan pacov.
Yngwie Malmsteen na `armonici. Iako je ruzan kao njasvi, iako mu je zena totalni tenkre, iako mu je frizura zajebala svaku zemunku i jasarku, iako je smireniji od Majkla iz Nikite, iako ima zajebaniji osmeh od Bekija Bekica, Kemis kolje `armoniku kao mesari jagnjad pred slavu.
Ne bitno koju vrste muzike slusate, nije mnogo potrebno da se shvati da je Kemis tata na harmonici.
Beli džezer: Muzičar koji ima tehniku, nema dušu, i svira pogrešnu muziku. Zaslužan za neminovno sjebavanje svakog pravca muzike kog se dohvati.
Disklejmer: Cigane ne računam u belce.
Početkom 19og veka, na plantažama pamuka i duvana po jugu Amerike, sedeo je jedan crnja (zvaćemo ga Klarens) i slušao je muziku koja je dopirala iz dnevne sobe njegovog gazde (zvaćemo ga Hans-Peter). Muzika je bila tiha, klasična, svirao je Hans na klaviru nešto opuštajuće od Hajdna, a Klarens je u tami tajno slušao. Zaintrigirali su ga zvuci, bilo je sasvim drugačije i kompleksnije od bilo čega što mu je ostalo u sećanju od detinjstva još pre broda i okena. Slušao Klerens tako i razmišljao:
Pička vam bre materina kilava, nije ni čudo što vam kurac mali i svi se ponašate pripederičasto i oblačite ko žene kad non stop slušate ovo sranje bez pulsa na aparatima.
I reši Klerens da uzme te belačke instrumente, da pokaže kako se jebeno svira i šta je muzika. Uzeo je Klerens i klavir i gitaru i violinu, i počeo je da svira. I svirao je brate! Na njivi, pred spavanje, za ručak, u crkvi ako treba. Svirao je i jebao je kevu.
Ali, bilo je neminovno da čuje ovo Hans-Peter.
U početku mu kao i svakom normalnom belcu koji prvi put čuje džez odavalo malo utisak tipa “šta je bre ovo koj kurac”, ali vremenom, gledajući crnje kako se zabavljaju dok on ispija kafu uz anemičnog Mocarta, poželi i on da se pridruži u zabavi, iako nije baš najbolje kapirao šta rade.
I dolazi do ključnog momenta. Pojavljuju se beli džezeri.
Umeo je Hans dobro da svira, ali nije bio crn. Imao je najbolje namere. Svirao je - zvučalo mu je kao ovo što crnje sviraju. Ali, nije bilo isto. Bilo je belo.
I od tog trenutka kreće drkanje instrumenata sa merenjem čiji je (instrument) duži. Ko može brže da ga drka? Ko će da izmisli neharmoničniju skalu koja zvuči kao šerpe i poklopci kojima te neko lupa u glavu? Ko će da izmisli dosad nečuveni ritam sa što većim prostim brojevima (7/11, 23/51) uz koji bilo koji pokušaj igranja izgleda kao nasumično saplitanje? Ko će da izmisli što bizarniji instrument… Džez postaje sinonim za izdrkavanje.
Da se razumemo, javljao se tu i tamo poneki orginal crnac, ali su vremenom i crnci pobeleli, i posrali se na džez.
I sve ovo zbog belih džezera u odelima sa šeširom koji puckaju prstima i prave se da im se sviđa to što čuju.
Ima ih i danas. Ima ih i previše. Neki nisu ni svesni da su to:
♬ ♬ ФОР АНС ШИ ВАЗ АЛ МАЈ ЛАЈФ, БАТ НАВ ШИЗАБИЧ ♬ ♬
-U jebote, što im neko ne kaže da u pokušaju da zvuče ko irci zvuče ko pijani tarzan kad peva nešto od amadeusa.
♬ ♬ SUCCHIAMI IL CAZZO MENTRE SI STA TRADUCENDO!!! ♬ ♬
-Šta je bre ovo?
-Kako šta je, samo najpoznatiji italijanski andergraund hevi metal bend.
-Bože me sačuvaj.
Veoma popularna situacija/fetiš velikih jebača.
Najčešče se dešava prilikom grupnog seksa. Da bi ste mogli ostvariti ovu situaciju potrebno je da se u grupnjaku nalazi minimum pet žena koje bi se morale naguziti ispred vas, a nakon toga bi ste vi lupali kitom o guzove po vašoj želji, naravno pri tom lupanju nagužena stranka bi ispuštala razne zvukove, na neki način kao na klavijaturama.
- Skupljam žene za svoje prve klavijature, sve devojke željne dobre muzike neka se jave na privatne poruke.
vrsta muzike koja ulaskom u usi stvori u korteksu sliku polumracne prostorije zadimljene sa vise ispusenih cigara nego sto su ih Cane i Milo prosvercovali i u njoj nekog napacenog,naboranog crnca kojeg je u zivotu snaslo vise muka nego Tantala,od raznih rospija koje je nesrecno volio do globalne ekonomske krize ,kako ispusta sav taj natalozeni,komprimovani cemer kroz zvuke gitare i njegovog glasa.No, jedan domintantan utisak koji ovakva muzika ostavlja ipak je znacajno udaljava od kuku-lele zalopojke a to je utisak da onoga crnca kojeg ste zamislili savrseno boli kurac sto je zivot tesko sranje,on ce i dalje piti "one bourbon,one scotch and one beer "
Recenica pomocu koje se vadite kada usledi pitanje :
- Da li pusis?
-Da li pijes?
-Da li slusas narodnjake?
Marija: Srdjane a sta slusas od muzike?
S: Pa ono House i . .
M: i?
S: Narodnjake al to samo na zurkama. . Ne slusam kad sam kuci.
Sto je bilo bilo je...male su sanse da ce se ponoviti,pogotovo u muzici.Niko vise ne moze da napise normalnu pesmu u kojoj ce biti vise od tri razlicitih reci ili makar malo dobre muzike. Nekad su bile pesme,kako nase tako i strane,koje smo svi znali i pevali,koje su se pojavljivale u filmovima i uz koje si mogao da igras i pevas.Danas...Mislim ovako kad ces da cujes neku pesmu od Cane,Sandre afrike<jelene Karleuse,Rihanne,Katy Perry,T.I u nekom dobrom filmu...nikad...Ode svet ...
Opis klasičnog densa jedne fenserke u klubu,ili ples sitnih demona,jelte.
Korak broj 1: Dodirujte svoju glavu lagano,i obavezno njišite kukovima dok to radite.
Korak broj 2:Polako spustite ruke na vrat,malo ga izmasirajte svojim pokretima.
Korak broj 3:A sada,prelazimo na zavodničko dodirivanje dojki.Dok prelazite rukama preko njih u ritmu muzike,obavezno ostvarite eye-contact sa nekim napaljenim manijakom,budite sexy!
Korak broj 4.Ruke su vam sada na kukovima,i onaj nesrećnik iz prošlog koraka vam je sigurno već prišao,i sada grajndujete svojom guzicom o njegov pozamašni penis.
Čestitam.
Vukajlijaški šuk za nubove ispod 50 glasova za defke.
-Bla, bla, bla, bla
-Ne palamudi tu i aj u kafanu, ima pića, muzike i žena, i požuri.
Voliš da cugneš, braćela, nema šta. I to ne malo, da se zagreješ, već 'nako dobrano - da se zna da si popio. Čuj mene: "zna". Ne samo da se zna, već da se generacijama pripoveda. A, kad popiješ, ti svoju podsvest šutneš u zadnjicu i tako je pošalješ negde gde ti neće smetati. Elem, kada pošteno plakneš grlce, dušu i pola 'šulje, tebi spermići krenu da igraju "Užičko" kolce sa odskocima od muda do malog mozga, te se ti daš u potragu za ženkom koja će pratiti tvoj ritam. No, kao što to biva, nijedna iole normalna žena te neće pogledati, samo neka koja je u sličnom stanju kao i ti. Samo, s obzirom da si ti - ti, to je dovoljno loše samo po sebi, jerbo si, bato, naišao na neku koja je daleko promoćurnija od tebe, da je usavršila zamku za mirniju budućnost tvoju. 'Teo si da umočiš? Umočio si udarnički, celog sebe si dao. Šta te onda čudi što te je našla preko Fejsa i što ti je zakucala na vrata sa informacijom da je trudna?
To je kada Sejo Kalac,Dzenan Loncarevic i slicni "pevaci",upotrebe gitaru da bi se slikali sa njom,takodje i kada Futa ubaci metal rifove u najodvratnije i najprizemnije pesme Mire Skoric!
Slikanje sa gitarom bi trebalo da im donese dozu urbanosti,da pokaze kako oni nisu seljaci ,vec rokeri u dusi ....
Svakom ljubitelju i postovacu rok muzike u Beogradu,trenutno se okrece zeludac kada vidi plakat Dzenana Loncarevica,na kome se folira sa elektricnom gitarom u rukama!
Idealna konstelacija nebeskih tela, atmosferskog pritiska, količine alkohola u krvi, jačine muzike, savršenog spoja reči i melodije, dovodi do ekstatičnog uzbuđenja i naviranja emocija i sećanju na neku voljenu osobu. Pesma progovori o onome šta možda vi sami sebi niste bili u stanju da priznate, ili niste umeli to tako dobro da formulišete kao što su to uspeli nadahnuti tekstopisac i izvođač. Tada se hvatate za telefon, balavite u slušalicu ili pišete srceparajuce poruke tipa "otkud tebe da se setim". To je dakle posebno stanje duha, kada vaše euforično raspoloženje dostiže vrhunac, ali kad se pesma završi osećate se sjebano i sve na loše krene.
"Sećanje na tebe tera me na zlo..."
Zaista jeste kada je u pitanju beogradski noćni život (isključujem splavove jer mi, iskreno, nemaju veze sa Beogradom). Ovaj zanimljivi fenomen se pojavio krajem 2008. godine kada su popularni puštači muzike odlučili da više zarade pušajući muziku i nekim drugim danima osim petka i subote. Masa je na ovo odreagovala burno i očekivano - postala je stvar prestiža pojaviti se na žurki u četvrtak jer je to značilo da ste nezaposleni (jer možete da spavate do 14h radnim danom) i da imate dovoljno novca da sebi priuštite još jedno bahaćenje. Stvar snobovstva ili ne, činjenica je da su najbolje žurke uvek bile četvrtkom.
Događa se kada na starom kasetofonu sa izlizanom glavom pokušate da snimite neki svoj turbo-mega mix na SOKOJ-evoj kaseti Vesne Zmijanac, koju ste ukrali iz ćaletovog zaboravljenog šteka. Kao rezultat, na završnom proizvodu, kroz gomilu šuma i zavijanja se istovremeno čuje "kazni me kazni ako oči lažu" na levom kanalu i "highway to hell" na desnom. Slušanje ovakve prog-psihodelije na svega par minuta je dovoljno da vas natera da pro-aktivno započnete fanatičnu samoubilačku sektu.
Dokaz da izreka "kol'ko para - tol'ko muzike" nije uvek tačna. U ovom slučaju dobijete dva albuma za cenu nijednog.
Slavne godine Srpske mafije, dance muzike, zlatnih kajli sa krstom od 3kg-a, stila oblačenja koji je u najmanju ruku čudan. Tada su se vozili 200 na sat i radjali su se kraljevi kokaina. Godine kada su nam uzori bili: Knele, Kristijan, Arkan, Legija i ostali. Droga i prostitucija su cvetali, očevi su nam ginuli u ratovima, bili smo bombardovani... I danas, posle toliko godina, mišljenja su podeljena, neko ih se rado seća, a neko ne, a što je najgore postoje likovi koji se ni ne sećaju 90-tih, a furaju taj fazon. Sve u svemu, ima i dobrih i loših strana.
Skup lezilebovića i dokonjaka, još za vreme prethodnog ledenog doba skontali su da je led do jaja a sneg tek nešto malo manje, te su se prateći njegovo povlačenje i sami strateški povukli u predele oko polarne kape.
Gradskom življu njihovo rezonovanje će možda da izgleda čudno, međutim seoski će da nasluti u čemu je caka, jer, svako ko je odrastao na selu zna da zimi nemaš da radiš ništa pod milijem bogom. Oćeš da oreš? Prc, zemlja smrznuta, ne može. Oćeš da napasaš stoku? Oćeš kurac, pašnjaci pod snegom. Tako da ti ništa drugo ne preostaje nego da sazidaš sebi kućicu od leda i karaš naizmenično ženu i svastiku po čitav bogovetni dan dok ne posustaneš i kreneš da pevaš neke zarazne pesme udarajući im ritam po golim dupetima pod romantičnim sjajem polarne svetlosti.
Ipak, koliko god takav život bio opuštajuće boemski, ume da bude monoton, zato svaki eskim jedva čeka priliku da grubo namagarči putopisca namernika ili polarnog istraživača... koji su inače i sami jedna dokona žgadija što nema pametnija posla nego da luftira guzicu kojekude dok im komšija kući razonađa ženu i ćerku, jeste nevezano za Eskime ali valja da se napomene.
- Pomaže bog, čudna umotana spodobo! Kak'i je ovo jeti koji kurac, Sergej?
- To vam je, druže Memedoviću, Eskim.
- Fascinantno, a znaš li ti pričat' snjima?
- Znam pomalo, jezik im nije težak, za pola stvari i nemaju reč, recimo za zubobolju al zato imaju osamdeset i četiri za sneg i sto dvadeset i osam za seks.
- Odlično pitaj ih deder da nas ugoste dok ne opravimo ladu, baš sam ogladneo a i prijala bi mi kuvana rakija, može i taj seks ako neko ponudi.
- Odmah. Gurđaj arla mirli hej, gurđaj gurđaj, girgi jo?
- Bibiga ilanđi girgi jo kalunđi. Gurđaj hej!
- Šta veli?
- Kaže da smo dobrodošli, kraljevski će da nas ugoste.
- Tooo! Vodi nas! Jedva čekam, meze, meze, pogačice kajmak, pršutaaa...
...
- Auuu Sergej, ruski moj brate, do jaja im sve, nisam se ovako najeo još od one jurte u Mongoliji gde su nam ispekli ždrebe punjeno planinskim mrmotima. Pitaj ih svega ti šta im je ono što liči na punjeni želudac?
- Alađi girgili, gurđaj gurđaj hej?
- Durlaji kabogi, gurđaj hej barlami, girgi jo, girgi jo, burlanji ilinđi, girgi jo, girgi jo, gurđaj gurđaj gurđaj hej.
- I? Baš me zanima.
- Hmm, nisam siguran da me je razumeo, ovo što je naveo je samo jedna dobro poznata eskimska poslovica.
- Aj daj da čujem i to, ne mogu baš ni samo krkanluk da turim u reportažu.
- U slobodnom prevodu bi išlo ovako nekako: "Fokinu džigericu pojedi sam, tabane belog medveda podeli s prijateljem, kitovska muda posluži gostima".
Када нерасна габорка хоће, а ти нећеш.
- Ајде, молим те!
- Бежи бре од мене ругобо.
- Али зашто?
- Због сира и војне музике.
Pesma koja je popularna u svim diskotekama. Poslednja pesma pred fajront bilo da je u 1 ili u 4, sve jedno. Obično DJ koji je do tada razvalio ili "razvalio" pusti pesmu koju niko vrv ne zna ali on nastavlja u istom ritmu, i onda ljudi znaju šta sledi i polako svi kreću.
Fajront u Padrinu u 01:00
00:31: Svi skaču, ludnicaaa
00:44: Sve pijano i svi pevaju
00:57: DJ menja ritam i ide pesma od Šekija Turkovića, koju zna par odvaljenih koji nastavljaju ostali se gledaju smoreno, i kreću ka izlazu.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.