
Vremena dolaze i prolaze. Moje, tvoje, svačije...
Kada prođe vreme veoma uticajne i stroge osobe, kada ona nije više na položaju a najčešće ni u snazi, onda se nađe gomila nekadašnjih dupeuvlakača koji tada "stvar isteruju na čistinu", pa prozivaju i kače ljudima sve i svašta.
Tada ovaj izraz zaživi.
A: Direktor Djoka nije valjao...
B: Ali imali smo redovnu platu...
A: Jeste, a što meni nije dao stan. A? A šta ćemo s tim?
B: Pa ti već imaš stan.
A. Nemam. Taj se vodi na ženu.
Odgovor moje majke na sva pitanja vezana za to koliko dugo nešto treba da se peče.
Komentar moje babe na utakmicu Paragvaj-Japan.
Predstavljanje azijata od strane moje babe.
On može da polomi srce, ali bukvalno.
Hitčina. Ali ne bilo kakav hit, nego onaj za sva vremena, koji se svima dopada, bez obzira na žanrovsku opredeljenost. Ona pesma koja se pevuši čim se čuje makar jedan njen fragment i koja prosto mami da bude zapevana pred ogledalom, pre svega radi provere kako izgleda kada tvoje usne sinhronizovano prate tu sjajnu melodiju, dok se čelo usled emocija blago namršti, jedna obrva podigne, a desnom rukom simulira nešto između držanja mikrofona i prislanjanja šake na srce.
- Ou aaaj, aj džast dajd in jor arms tunajt, it mastv bin samting ju s...
- (kuc-kuc) Srce, izlazi napolje već jednom, moram da serem!
Emisija koja me opušta, vraća mi osmeh na lice i veru u ljude, kad naletim na nju posle parada, jebada, farmi i ostalih pizdarija.
Mozak- on stoji u glavi da budeš pametan.
Srce- to je kad nekog voliš i kažeš: ti si moje srce.
Problem- to je kad mama kaže imamo problem i ja dobijem batine...
Duhovit, možda i iskren, odgovor doktora na pitanje upućeno od strane njegovog kolege koji je takođe specijalizovan za Alchajmer.
- Kako obaveštavate pacijente o terminu naredne kontrole?
- Nikako, kažem im kad da dođu sledeći put.
- To je totalno neprofesionalno od Vas. Moje sestrice jave pacijentima dan ranije kako bi sigurno došli. Ne mogu oni sami o tome voditi računa. Znate na šta mislim?
- Ja za ove moje ne brinem. Ako se sete, sete se. Ako se ne sete, nikom ništa. Ionako ne radim na procenat. Znate na šta mislim?
'Moje suze padaju na gore'
Celo moje školovanje u tri reči.
Jednog partnera boli srce, a drugog kurac
Prvih 12 meseci u godini kalendara moje babe.
Ovako izgleda moje jutro.....
Spavam. Svira mi alarm. U svom tom haosu nekako uspevam da skupim snage da svoju levu ruku podignem 12,68 santimetara u vis, spustim ih na regal, tj. policu i prstima pocnem da udaram u sve moguce dzidza-bidze koje se tu nalaze, da bih napokon dosla do mobilnog telefona i ugasila taj progresivni zvuk. Dalje sledi ustajanje...Spustam prvo levu nogu, pa desnu, pa onda dizem gornji deo tela. E onda tako sedim jedno 5 minuta i "drogiranim" pogledom gledam u zid, i napokon dolazi taj svecani trenutak i ja odlazim u WC! xD
(WC nije potrebno opisivati, zar ne?) E, onda umesto u svoju, skrecem u burazerovu sobu i "zakucavam" se za njegovu stolicu, palim racunar, naravno prvo proveravam postu i onda sva uzbudjena idem na Vukajliju da vidim "koliko sam porasla od prethodnog dana"! E, a kad vidim da sam porasla za nekih 2-3 santimetra.....ONDA SAM TOLIKO IZNERVIRANA DA MOZDANE CELIJE JEDNOSTAVNO NE MOGU VISE DA IZDRZE I ONDA>>>>>Pa vratim se u krevet da odspavam jos neka 2 sata....
Raspored plodnih i neplodnih dana moje žene Julijane.
- 'Oćemo li noćas?
- Ne možemo, crveno je slovo.
- Ja prolazim kroz crveno, nije problem.
Moje omiljene emisije o životinjama.
Srce. Najveći radnik u organizmu, vele neki. Toliko i toliko litara puta 24 časa, puta toliko godina... A tek uslovi u kojima radi. Pufćem kad upirem, kolutam kada jedem, tugujem kada pijem. Što god da radim, ono je uz mene, duša moja.
- Šta si se izbečio? Najede li se?
- Uf, najedoh, ne mogu disat'. Stomak mi pritiska srčani mišić.
- Diši malo da ti pumpica ne otkaže. Mada, ako ovako nastaviš doktor ti ne gine.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Kod doktora:
- Izvolite, lezite. Da, da, tu, na bok.
I legoh ja na bok, go do pojasa, leđima prema doktoru. Ispred mene ogledalo. A u ogledalu doktor i kompjuter mu.
- Sada ćemo mi brzo. Opustite se, ništa ne boli.
I tako ćutimo ja i doktor. On drlja nekakvom podmazanom sondom po grudima mi i bulji u ekran. I ne trepće... Odjednom, ulazi drugi doktor i pridružuje se prvom u gledanju ekrana...
- Kolega, evo trideset godina službe, još ovo ne viđeh!
- E, dragi kolega, život je pun iznenađenja. Samo ne znam kako je čovjek živ!
Ja slušam, umirio se. Ali, ne i pumpica. Ona čuje što ja ne želim. A mozak dvjesta na sat, zamišlja doktore kako suču rukave, vade noževe i otvaraju me tu na licu mjesta...
- A šta je Vama odjednom? Srce Vam radi ubrzano, poslušajte!
I uključuje doktor zvučnike... Bam, bam, bam...
- Doktore, 'oću li preživjeti?
- A zašto da ne, moliću?
- Pa maloprije ste rekli da ne znate kako sam živ?
- Aaaa, to smo pričali o pacijentu prije Vas. Sa vama je sve u redu, srce je jako, mada, rekao bih da vodite dosta nezdrav život. Ukinite cigarete, regulišite težinu i biće sve u redu.
- Goni se ti znaš đe. I ti, i kolega.
Kada te pregazi kamion koji prevozi "Medeno srce".
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.