Uz Laplasovu, jedine dve transformacije koje srpski majstor ne ume da izvede. Sve može da se napravi, zakrpi, sklepa i skarabudži, ali niko još nije napravio drven šporet i devojku od babe.
-Majstore, može li to?
-Sve može, samo ne može od drva šporet i od babe devojka.
Ono kad napneš na nešto da uradiš, pa sa koje god strane da poduhvatiš, dobiješ po labrnji.
Majstore, će bude nešto od ovaj moj karburator?
Bre, ne znam šta da ti kažem, mi probasmo, al otud, odovud, pa na mojega dođosmo.
Ili ti u automehaničarskom svetu masa.
"Majstore ne vergla mi Jugić."
Majstor:"Ček da vidim kakav ti je kabal na minusu, mora da je loša masa..."
Nekada davno, dok su Tito i Jugoslavija bili živi, često se dešavalo da gradjevinske firme rade velike poslove u drugim gradovima i da dovedu stotinak radnika na gradilište. Ti radnici su živeli u montažnim barakama sve dok traje izgradnja, a gde ima ljudi ima i mačaka. Pre ili kasnije bi neka mačka počela da se muva po barakama, da jede majstorima hranu, donese mačiće ispod nečijeg kreveta i baraku proglasi za svoju teritoriju. Jedina stvar koja može da istera mačku i majstore spasi napasti je tehnika mačka u čizmama.
Za uspešno izvodjenje ove tehnike su potrebne dve gumene čizme, HTZ rukavice, nenormalno ljuta paprika, u narodu poznata kao džinka i barem dva dundjera jer nikom drugom takva ideja ne bi pala na pamet. Jedan majstor uhvati mačku i ubaci je u čizmu tako da joj viri samo glava, drugi uzme papriku, iseče je na pola i natrlja mački nos i usta, onda mački stave drugu čizmu na glavu i kad ona krene napred pritisnu je tako da joj viri samo dupe koje takodje natrljaju ljutom paprikom. Onda mačku sa sve čizmom izbace kroz prozor i ona uz veliku dreku pobegne i više se ne vraća.
Ova tehnika je krajnje nehumana i izvodi se samo kad nema drugog rešenja, niko ne uživa u tome da traumira mačku koja nije kriva jer jednostavno bira najbolje mesto za život i ne razume ljudska pravila. Uživancija nastaje kad nekom uz ručak daš da pojede onu polovinu paprike kojom si mački trljao dupe.
Od dundjera i od cirkulara nema ništa ni prostije ni zajebanije.
Novi mit stare Grčke. Muke Sizifa, Scila i Haribda i Tantalove muke nisu ništa naspram ulaska u prepunu 610ku ili neki slični broj autobusa. Ulazite negde nakon kružnog toka kod Bežanije. Unutra haraju Cigani sa svojim harmonikicama i kapama za lovu iako u busu voda u flašicama ključa. Penzioneri sede k'o prikovani za sedišta i gunđaju nešto. Upekla zvezda, babe sa cegerima trče po autobusu ako se oslobodi mesto. Isti ti penzioneri kontrolišu atmosferu u svakom smislu. Ako li ih neko samo pogleda popreko, ili ne daj bože slučajno se nasloni na njih sledi kataklizma. Višednevni znoj kruži vazduhom, a sve Ciganke samo mašu lepezama a njihove bebe plaču i seru u pelene ili šta god da nose. Nije provereno, ali neki sa zgloba busa cene da se neki matorac tamo usrao. Muve se kolebaju da uđu. U tom trenutku sve stoji. Mrtva tišina. Neko odpozadi viče: 'Ajde majstore teraj ovo govno, pogušismo se ko Jevreji... Mašina kreće uz zvuke i pokrete prasca na klanju. A onda kod Jakova ulazi neki klošar koji se nije kupao cirka 4 godine sa flašom (plastičnom naravno) rakije i prosipa je nekoj babi po krilu. Neko lomi prozor, vrata se otvaraju i rulja je pohrilila napolje. Stigli ste do zadnje stanice. Hvala što ste se vozili GSP-om, nadamo se da ste uživali u vožnji i da ćete biti naši gosti opet. Nazad do kuće iznajmljujete taxi jer u to govno od busa ni muva ne bi opet ušla.
Novajlija u nekom poslu, balavac u očima starog vuka.
#1: "Mali, dodaj mi 2 cigle i spravi malo gušći malter sledeći put."
#2: "Majstore, ne treba gušće, biće loša fuga."
#1: "Vidi ti ovog dripca. Tek iz pičke isp'o i meni doš'o da sere. Razligu!"
Izraz, pozdrav koji najčešće koriste majstori kada se na istom objektu na kojem rade sretnu sa drugim majstorom druge struke
Moler: Ooo, oće li majstore?
Tesar: Oće, oće da ga jebem, kod tebe?
Moler: Oće valjda, ide nekako.
Jedino mesto na kugli zemaljskoj na kom se može naći najnoviji Mercedes, BMW ili Krajsler podignut na panjeve. Džaba ovlašćenim servisima i hardver i softver i najmodernija oprema, kad nemaju sluha za mušteriju. Zato naši gastarbajteri poklanjaju poverenje iskusnom majstoru koji za dijagnostikovanje koristi godinama razvijano i uvežbavano uho.
- Majstore, onomad kad sam dolazio iz Frankfurta učini mi se kao da se nešto čuje ispod haube, kao da se dve žice dodiruju.
- Ne sekiraj se zemljače nego ajde na kanal da pogledamo šta je u pitanju. Daj gas, gas, gas kad kažem, to. Imao si sreće pa si došao na vreme. Nije ništa ozbiljno, će ga rešimo za sat vremena. Dok ja završim, ti skokni preko puta i popij pićence.
- Kolko će to da košta?
-Cena? Ma prava sitnica 20 evra za materijal i 10 evra za ruke.
(Nakon sat vremena)
- Majstore leptejebo, de su mi točkovi?
- Zemljače rešio sam ti ono ispod haube, al kad sam ga isterivao iz radionice vidim da slabije koči pa sam morao da rešim i kočnice, a i paljenje je moralo da se našteluje, popustio ti i španer. Sve u svemu, to ti dođe još jedno 50 evrica.
- Majstore evo 100 da te častim za sve što si mi uradio, ovi preko bi me odrali.
- Ajd uzdravlje zemljače i svrati opet.
Zagorela zrna kukuruza u kokicama, čije grickanje ima svoju posebnu draž i slast, naravno pod uslovom da nam pre toga ne polome sve zube.
- Majstore, jesu sveže?
- Ih sveže, sad su ispale iz doboša. Evo, za tebe i gospođu po stotka, a za malog gratis. Vidi kakve su, ko duša, bez cigana…
Medicinska sestra koja dolazi u kuću tokom prvih sedam do deset dana od rođenja deteta. Običajno se čašćava za pomoć mladim majkama, mada to (u principu) ne traži.
- Idi, bre, majstore u pičku materinu! Gori si od patronažne sestre!
- Što gazda?
- Em te molim dva dana da dođeš, em na dobar dan uzmeš deset evra, em ja sam sve odrađujem!
Prošavši Serbiu uvideh, pored toga da je narod jedna beslovesna stoka i to da je na pare većma alav. Srce njiovo im zaigra samo banknotu videvši. Ko fol oće sve bez para i duša im je velika al kad zamiriše gladak bez bore presovani euro kez odma pojavi se a obavljanje rabote odma kvalitetnije je. U svim sferama: od muzike na proslavama, zidanja svinjca do švercovanja cigara preko bugarske granice 1893. godine.
Pouka:
Nemoj džabe niko ništa da ti radi, naplatiće sto put više a uradiće sto put gore.
Dživžan zbori: lepo platiš majstore i miran si.
Krajnje šaljivi izraz za punu bešiku.
- Majstore, ka'će pauza?
- Po redu vožnje stajemo samo jednom, kod kafane posle Ljiga.
- Uh, daleko to... Može li neka vanredna odbrana od poplava kod onog šumarka iza krivine? Visok mi je vodostaj, hehe.
Električni udar koji popije nestručni rukovalac provodnicima električne energije. Iako je fizičko kažnjavanje u školama odavno ukinuto pa su šegrti odahnuli jer ih majstori više ne tuku za gluposti, naš najveći genije Nikola Tesla je iznad bednih zakona i propisa u školstvu. Njegov vizionarski um još uvek šamara glupave kad god nešto pogreše.
- Ujbmtšupičkumatrinu!
- Šta je bilo majstore?
- Opali me Tesla, nisam primetio da je kabal oštećen!
- Tako je meni deda pričao da ga je majstor šamarao kad napravi neku glupost...
- Jeb'o te deda!
Šizofrenija
- S kim ti to tamo drobiš, sinovac?
- Ništa, ništa, majstore; ja to nešto sam sa sobom.
- Ti to onda imaš samca u glavi, a?
U principu, svaka pekara pored škole.
Ovaj deminutiv ulazi u naš vokabular u veoma ranoj fazi, odnosno negde pri početku školovanja, jer smo tad, jel', svi tako pričali, i ostaje do kraja edukacije.
2. razred osnovne:
-Mišooo! 'Ajde sa mnom do pekarice da kupim buhtlu sa džemom!
8. razred osnovne:
Šomi, brate, aj' do pekarice duzmem par fliki.
Srednja škola:
Uuuu, Šomi, brate, koja vutra jebote!
Kako sam ogladneo... Aj' do pekarice da žderemo k'o Etiopljani!
(Na fakultetu se, u većini, i ne koristi, jer nemaš vremena ni da prdneš, a kamoli burek da pojedeš k'o čo'ek)
Bukvalan prevod bi glasio "jeb'o te onaj ko te kvalifikov'o za taj pos'o" , ali u održavanju ugleda kojeg imamo i očuvanja kakvih-takvih prijateljskih odnosa sa osobom kojoj se obraćamo, moramo biti malo finiji. Doza sposobnosti kojom raspolaže naš dragi kolega dovoljna je samo za prelaznu ocenu, a najčešće ostavlja utisak potpune ravnodušnosti kod drugih ljudi, uz komplikaciju izliva besa.
-Jel, prika, šta veliš za laminat ? Kak'o sam ga skuc'o ?
-Idi bre majstore, pa nisam baš zadovoljan kako si to uradio... Vid' ovde što fali parče u ćošku, a na ovoj strani si sastavlj'o lajsnu k'o da štalu praviš, a ne sobu....
-E, pa ti sledeći put kupi bolji materijal, pa ćeš videti kako će onda da izgleda..
-E, pa ti majstore bolje da si završio pekarski zanat pa pravio perece po pekarama, nego ovde meni doš'o da skarabudžiš kuću. Nego ajde raskucaj ovo, pa begaj...
----------------------------------------
-Ninkoviću, ni ovo pitanje nisi znao.... Nisam baš zadovoljan tvojim trenutnim znanjem...
-Znam, profesore, dosta mi je i trojka.....
-Jedan k'o kuća... Dao bih ti i dva komada, al' hemijska nešto zakucala...
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.