
Varijacija roditeljskog "šta smo se dogovorili", samo sa jasnom naznakom da nije bilo nikakvog referenduma, nikakvih olakšica ili nagrada za dobro vladanje. To "rekli" se ne odnosi na roditelje i dete, već samo na roditelje, jerbo su oni ti koji crvene kada dete reši da ostvari ono što je naumilo.
- Vule, šta smo rekli prošli put? Rekli smo lepo da nema ti šta da obećavaš neka povećanja penzija ili tako neke slične ludorije.
- Ali, vidite, mi smo.. ja sam... dve hiljade i sedamnaesta...
-Ćut!
izraz,koji ne znam kako je nasta...a ne sumnjam je veoma zanimljiva anegdota...a objasnjava neciju ekstremnu nadmoc i dominaciju...
konferencija za stampu posle pobede 5:0 nad Rumunima:
Fudbalerovic(na glas): Pa,igrali smo odlicno,prednjacili u svim aspektima igre,hrabro usli u ovaj veoma vazan mec,a znate kako kazu-Sreca prati hrabre...
Fudbalerovic(u sebi): Opaaaa,dosli Rumuni da vide kako Musa dere jarca...
Čujete je svakodnevno, ali retko se obazirete na nju, jer dok ne dodje na vas red, kažete samo "Setićeš se već nečega". Ali i vi nekad nešto napišete. Nešto vas muči, leži vam kraj srca i želite da podelite sa nekim.
Uzimate pero i mastilo, pa prenosite svoju dušu na papir. Opet to ali se pojavljuje. Nije lako samo sesti i pisati. Jedna rečenica nekako dodje, pa prodje jer ne svidja vam se kako zvuči. Opet počinjete od početka, nadajući se da ce svi vaši problemi nestati kako mastilo dodirne papir. Ne ide, gužvate taj list i bacate ga u ćošak, sa svim ostalim što ste nekada i pokušali da zapišete. Odustaješ, stavljaš duvan u lulu i polako pokušavaš da se koncentriseš.
Nakon nekog vremena, pocinješ da pišeš. Ovoga puta pišeš i pišeš i pišeš. Inspiracija je tu, reči same izlaze iz tebe uz sva osećanja koja nose. Na trenutak staješ. Pitaš se šta je to uopšte reč. Da li je to samo skup slova koja su, poredjana takvim redosledom da čine jednu celinu, koja sa više takvih čini jednu misao? Zašto je to sada, uopšte, važno? Nastavljaš da pišeš, ali ovog puta pitanja ne puštaju inspiraciju da prodje. Nastaje gužva i prestaješ sa pisanjem. Stavljaš list u fioku da trune i da čeka svoje vreme.
Prošle su godine, deca su otišla svako na svoju stranu, žena je, naravno, pošla da pomogne deci ako išta zatreba. Ostao si sam. Ulaziš u sobu, davno zaključanu, jer nešto te vuče. Prašina je svuda, pala je preko sećanja iz tog, davno prošlog vremena. Iz nekog razloga otvaraš fioku, i nalaziš požuteo papir. Vraća ti se sve, suza je kanula na papir. Brišeš sto i stolicu od prašine, praviš sebi taman toliko prostora da se namestiš lepo. Opet pišeš...
Probudio si se nakon nekog vremena i uvideo da si zaspao za stolom. Sveća koju si upalio je odavno dogorela, i ostao si u mraku. Nemaš snage da nastaviš, fali ti još koja reč, koja bi pokazala kako se osećaš. Ali nema ih, ostaju da lebde u vazduhu i čekaju da ih dohvatiš. Ne zeliš to. Ostavljaš sve za sobom. Zaključavaš ponovo vrata i bacaš ključ. Više ne želiš da iko zna kroz šta si sve prošao. Svoja osećanja, ostavljaš za sebe, duboko zakopana negde u dubini ambisa bez dna.
Tj. kako vonjaš, u datoj situaciji.
-Uhh, dobra fuca bila. Odo pod tuš.
-Znam kako se osećaš, idi što pre...
Obično se upućuje mlađima i deluje deprimirajuće.
Kad se kaže odraslima izaziva bes.
Efekat ove opomene je zanemarljiv.
Povod :
Treskam po mišu jer neće da mi uključi opciju "omiljena".
Ono gore mi je sin rekao jer koristim njegov komp!!
Izjava posle prevare najboljeg prijatelja.
- Što si tako snužden i izgubljen? Šta se desilo?
- Pozajmio ortaku 300 evra, dao mu stan da boravi neko vreme a on mi tih 300 evra, posle 3 godine još nije vratio iako radi u Kanadi za dobre pare. Stan je dao nekom dripcu, a tog su dripca jurili policajci zbog ubistva i ilegalnog gajenja marihuane. Juče su ga konačno uhvatili i našli u stanu iskasapljena ljudska tela, nekoliko kilograma kokaina, saksije marihuane na terasi i par kesa sa iskasapljenim psećim nogama. Taj se bavio i trgovinom organa. Sada mene ispituju i izgleda da ću ići u zatvor mamu mu jebem!
- Au, brate, taj te baš namagarčio i dotuk'o. Sa Hitlerom si znao na čemu si, on te ne pita ko si, nego te ubije, a prijatelj kome veruješ ceo život, te sjebe u trenutku i pokopa te. Ljudi najgore vrste.
Wolfovo pravilo za upotrebu engleskog jezika.
Puno puta nam se dešava da umesto standardnog pozdrava "Dobar dan", "Zdravo", "Ćao", "Bok", "Selam" samo postavimo pitanje "Kako si" "Šta ima" i slična, onda mehanički odgovaramo.
-Šta ima?
-Dobro, ti?
-Ee.. kako si?
-A evo ništa, kod tebe?
-Gde si?
-Ma dosada...
-Jebeš li šta?
-Ma evo ništa... ček sta? Aa.. jebem, jebem...
Nažalost sve više korišćena rečenica. Uglavnom od strane zabrinutih roditelja, jer sve više dece kreće stranputicom. Mož' se iskoristiti i da se iskaže nebriga za prošlost, već briga za budućnost.
1. (pregledam stara dokumenta sa ortakom)
A: Vidi ovo! 'Ladno mi je deda bio opasan baja, ako je verovati ovim dokumentima imao je punooo love. Ima li šta za tvog dedu?
B: Ništa, ali nema veze, ja ne znam šta mi je bio deda, više me brine šta će biti njegov unuk.
A: Ohohoho, matori, nisam očekivao tako dubokoumno razmišljanje od tebe, ali imaš pravo.
Pitanje koje ti ne dozvoljava da budeš hrabar makar u svojoj interpretaciji događaja. Rekao-pomislio, jaka razlika.
-I kaže ona meni da samo na sebe mislim. Rek'o kurveštijo jedna pa ko te budi svako jutro, jer te sto alarma ne može probuditi, pa kako te nije sramota bre da me vređaš tako, pa malo mi sedam meseci nisi dala pičke no ćeš ti mene sada da jebeš, pa ti misliš da sam ja debil jebeni pa si meni našla da spuštaš IQ za dobrih sedamdeset, ma koja sam ja budala jebena...
-...stani, stani... Si rek'o ili si pomislio?
-Pa to...rek'o sam u sebi.
-Aaaa, znači, dok se tuki još diže, nek se IQ spušta!
Pitanje koje postavljaju oboleli od alchajmerove bolesti. Odgovor na ovo pitanje im je podjednako zanimljiv kao i odgovor na "šta ima novo".
- Ćao Gogi.
- E 'de si. Šta ima staro?
- Ništa evo već treći put danas ti prilazim i vodimo isti razgovor.
- Hahaha, ne seeeri, aj neću te smaram onda, vidimo se...
- Ćao Gogi.
- E ćao. Šta ima staro?
.
.
.
Uradiš nešto po čemu ćete svi pamtiti, po čemu ćete svako znati. I Bog si!
- Brate, ne znam šta da radim, dobio onu odštetu na sudu, a neki biznis bih da stvorim, šta ti predlažeš?
- Slušaj bre, uzmeš otvoriš neko restoranče, razviješ se posle samo elita jede kod tebe i Bog si bre!
Lik u okruženju koji će da ti sere šta nikako ne smeš da radiš, ali nikada i šta smeš.
Pera: E, kad prodam onu kuću u Vrčinu, imaću jedno 20 000 evrića.
Mika: Pa šta ćeš s njima?
Pera: Pa ništa, skontao da za 10 000 kupim neku garsonjeru na moru, sad u Grčkoj daju budzašto, za 5000 neki polovni autić, a ostatak da štekam.
Mika: Pa da li si ti normalan? Prvo, za naše vreme, dvadeset hiljada evrića uopšte nisu neke pare. Drugo, šta će ti auto, kad moraš da trošiš na gorivo, održavanje i slično, a naročito, šta će ti polovni auto, koji će da se raspadne za dve-tri godine? Drugo, kuća u Grčkoj, prijatelju, da li si ti normalan!? U Grčkoj koja se raspada od krize!
Pera: Pa šta, da štekam lovu u banci?
Mika: Da daješ lopovima, pa da ih pojede noć ko devedeset treće?
Pera: Da štekam u slamarici?
Mika: Pa da saznaju poreznici ili provalnici i da ti ih odnesu?
Pera: Pa dobro, šta da radim sa parama?
Mika: Otkud ja znam šta da radiš!?
Rečenica koja uglavnom predstavlja uvod u neki seksi razgovor, pod uslovom da obe strane shvate da se cilja na baš TU vrstu razgovora.
Ona: Srce... šta imaš od odeće na sebi?
On: Speedo šorc zeleni i belu majicu kratkih rukava sa ogromnom flekom od paradajza na stomaku.
Мислим мораш то да радиш, али оно... ред је да кажем да не мораш.
Ћале, упознам синоћ девојку из Бојника, каже студира медицину. Њени нека сиротиња каже губавац им напао паприке и газда је јуче ујутру избацио из стана. Плаче мученица ко киша, а лепа девојка и делује здрава, па сам мисл...
Ватај ове кључеве, Војводе Степе 17, трећи спрат. Јеби докле оћеш па врати после, треба и другим људима. Знам да си глуп на ујаке, па да ти напоменем - куртон обавезно, неке ствари које живе у пички нису излечиве. Опасан је то акваријум.
-------------
Ево, није много, али имаш све што ти треба. Можеш овде бити док се не вратиш на ноге, хахахах извини сетио сам се нечег смешног.
Јао хвала, не знам како да ти се захвалим сагињ испред с интенцијом откопчавања шлица
Гле, не мораш то да радиш, нисам ти зато помогао...
Јој баш си златан, ионако ме боле крста и нисам низашта. Идем да видим кухињу.
Враћај се овамо да ти не сломим кичму.
Superlativ glagola požuriti. Kad ti neko to kaže moraš biti brži od kurirske pošte i geparda zajedno. Inače to ljudi kažu da nije ništa hitno, ali ne žele da se ti zadržiš kod komšinice ili u kafiću.
-Ćale, treba li šta u prodži?
-Kupi dva dvokilca beogradskog, trista grama hercegovačkog duvana i dve supe iz kesice.
-Samo to?
-Jeste. Ali slušaj, kad mislim da si tamo, da si ovde!
-Važi...
6 minuta kasnije
-Ćale, evo me!
-Što si toliko žurio...
Sarkastična opaska mladom entuzijasti, koji je još dovoljno zelen da misli da može na nešto da utiče. Bilo šta. Ne zna čovek da li da ga žali ili da mu se smeje. Mada taj entuzijazam može da bude simpatičan. Ponekad. Možda. Ipak ne.
-Jao, kako sam lepu devojku upoznao... Znaš šta? Ima da budem kreativan! Poslaću joj stihove Mike Antića, ima da se oduševi... Romantika uvek pali....
-Jooooooj....
-Pa u čemu je problem, zar nije kreativna ideja?
-Šta bi svet bez tebe, i tebi sličnih koji kopiraju stihove tog mučenika i onda šalju preko SMS-a... Stvarno bi to bilo tužno mesto kada bi se ljudi samo trudili nešto da smisle, pa makar bilo i o srcu od stiropora, jer su antitalenti.
-Pa to ti pričam.
-Jao, kako si zelen, pravi si bubili, ma mukica.
_______________________________________________________________
-E, pa sarađujte ljudi! zašto nećete da idemo u Donje Pičkovce? Pa to će biti idealna prilika da se malo družimo u prirodi, pa ovo nam je poslednja godina zajedno! šmrc, šmrc
-Šta bi svet bez takvih emotivaca kao što si ti? Nismo se registrovali četiri godine, sad ću sve da trčim da lovim medvede sa tobom. Ostav' ti mene u mom smogu, hvala lepo.
Ovih dana se dešava savršen primjer kako postati slavan u zemlji Srbiji i okolnim srodnim zemljicama.
U Beogradu se, naime, snima film u stranoj produkciji, sa slavnim glumcem/glumcima. Jedan od njih je, naravno, i šmeker svjetskog glasa, uvijek slobodan i spreman za izlaske, opijanja, vezice, itd.
Njega će, u jednom od provoda, da "smuva" polupoznata domaća manekenka. Već idući dan ona će pričati kako ne zna na šta će vez(ic)a izaći, ali se osjeća zaljubljeno i oduševljena je njim, a on njom i uopšte Srbijom. Njene izjave će proći kroz sve novine. Kad filmska ekipa napusti Beograd, manekenka će gostovati kod Sanje Marinković i Lee Kiš.
Taman kada "zainteresovana javnost" bude počela da zaboravlja na ovaj slučaj, manekenka će se vjerovatno pojaviti u nekom od VIP šou programa, gdje je mjesto zaslužila upravo ovom vezom. Nakon toga će postati neizbježan dio enterijera televizijskog studija u TV Pink.
Tri mjeseca kasnije napisaće knjigu, onda možda postati i pjevačica, i glumica, i ko zna šta sve ne...
Poznati glumac za sve ovo vrijeme neće pričati o vezi...
Ne mora biti ovako, ali je vjerovatan scenario...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.