Česta rečenica u Srbiji južno od Dunava, za sever ne znam, oni imaju malo bolji standard. Sa akcentom na o.

Uglavnom korišćena od starijih ljudi, mada ni mlađi ne zaostaju, njome se izražava žaljenje, i bol u duši zbog preskakanja, što se sve odvija u tom Beogradu, a za ostale ostaju mrvice.

Svakoga sa iole mozga ova rečenica mnogo nervira, jer se u poslednje vreme koristi za maltene sve pojave.

Ili kako ispaliti dosadnog čoveka i nezanimljivu situaciju.
To jest: "Apsolutno me boli kurac za sve, imam bolja posla"...

P.S. Prvi izrekao Paja Vujisić...

Duhovita rečenica upućena radniku na benzinskoj pumpi, kada posle izlaska vas petoro sakupi 200 dinara za gorivo. Doduše, može da se kaže svaki put kada se sipa za male pare.

Trenutno najpopularnija sapunica na našoj ЗорицаБрунцлик televiziji. Njena uloga je slična ulozi plačipizdarskog filma Titanik, a nastala je da bi sprečila ravnodušnost u Srbiji. U zadnje vreme se koristi za "mokre masakre", kada dvadesetak baba postavite u sobičak sa televizorom i pustite specijale ove emisije.

Rečenica koju izgovara pacijent bez anestezije na operacionom stolu dok se doktor konsultuje sa sestrama o zahvatu koji treba uraditi.

Završiti kod sudije za prekršaje i pritom unajmiti "dobrog" advokata.

Palile su fore, uspesi su se ređali jedan za drugim, nije bilo greške, sve je išlo kao po loju. Sve do jednom...

Ohrabrujuća izjava. Sve dok se ne postavi jedno pitanje.
ČIJOM?

Utešna formula za one koji nemaju izbora nego moraju da otrpe sve nedaće, probleme i poneki bol. Sve prolazi, ništa ne traje večno.

Roditeljska rečenica koja u takmičenju za najčuveniju i najiritantniju deli prvo mesto sa onom "Pamet u glavu!".

Telo će ostati u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja sve dok to isto telo ne shvati da lebdi u vazduhu.

Preovlađujuća Misao radnika na rekonstrukciji jedne od mnogih zgrada koju je Supermen uništio u borbi.
Nije taj radnik neki nezahvalnik. Svjestan je svega šta je onaj sa, doskora , crvenim gaćicama preko helanki uradio za čovječanstvo. Ali je isto tako svjestan nehumanih i opasnih uslova u kojima sam radi. Ostaci ruševina prijete da mu padnu na glavu. Osjeća se sigurnije kad je u svom bageru, jeste, ali takvu sigurnost osjećaju i oni što čačkaju nos u kolima, pa ih ipak svi vide! Nije to staklo neka zaštita, naročito ne od tone armiranog betona. Još se bager kvari svako malo. Stalno mora ulje da dosipa. Prozor ne može da se otvori. U rikverc jedva ubacuje. Ne pomaže mu ni to što je jeo neki pasulj, pa prdi kao Slitin. Jebemu mater, Supermene. Je li moglo to nekim razgovorom da se riješi? A ove ruševine pune azbesta, govnjivih čestica i čega sve ne mogu da mu sjebu zdravlje samo tako. Pa sjeća se, dok rga mjenjač, šta se izdešavalo onima što su čistili poslije 9/ 11. Gled’o u nekom dokumentarcu. Svi oboljeli od astmi i čuda. A liječenje u Americi, hvala Bogu, skupo. Kako će kupovat te silne ljekove? Evo mu se već pomalo kašlje i grebe ga u plućima. Možda je to na psihičkoj bazi, ipak. Da, grebe ga na psihičkoj bazi. Moraće izguglat da vidi gdje se ta baza tačno nalazi i može li je kako počešat'. A i tlo je nestabilno. Svaki tren može da propadne. Pa onaj se Gari iz druge smjene strmeknuo sa svojim viljuškarem. Pao na zatrpanog preživjelog. Srećom se nije povrijedio. Zamisli ti tu sudbinu; preživiš kataklizmu epskih razmjera, može ladno film po njoj da se snimi, ležiš zatrpan danima i konačno čuješ iznad sebe nešto. Žedan, gladan, upišan i posran, pomisliš : ’’ Spas ’’. I ona budala te ubije. E moj Gari. Kako se nagrdi. Mogao je i on biti taj sa viljuškarem, ali su zamijenili smjene. Treba ujutro da ide ćerkici na priredbu. Kakve priredbe sad uopšte organizuju, ovoliko ljudi pomrlo. Mada treba tu đecu štitit’ od trauma. Makar njihov svijet da nije crn, kad ovaj naš jeste.

Zadnjih pola sata muči se s ovim k’o od stijene odvaljenim od zgrade odvaljenim dijelom. Treba prići sa one tamo strane, a tle krto. Supermen da mu je tu, misli, mogao bi sve ovo za minut podić’ i počistit’. Oduvat prašinu na Meksiko i podgrijat mu hladni pasulj. Ne na Meksiko, dovoljno je njima prašine. Nego na Kanadu, mamuim kulturnu losovsku. Ali kod njih liječenje jeftino, jebiga... Počinje da prdi. Pomaže Supermen sad nekom u nevolji, ne smeta meni da radim, govori u sebi.
Izlazi na svjež vazduh. Prdi i dalje.

Istovremeno u gornjim slojevima atmosfere, na samom rubu svemira. Vazduha gotovo da nema. Lik sa crvenim ogrtačem otežano diše. Počinje da drka. Zajapurio se. Pročitao je negdje skoro da gušenje pojačava uživanje. Od tada i ne nosi gaćice. Da mu ne odlebde kad se skida. Drka i dalje.

Vapaj amaterskih fudbalera.
Oni se ljudi mahom skupe samo na dan utakmice. Jedan dođe direktno iz njive, drugi ruč'o pasulja pre utakmice, treći doš'o iz treće smene, pola tima zaginulo sinoć u kafani, onaj mali se zaljubio pa ga boli uvo za utakmicu... Igraju ljudi za svoju dušu, prvenstveno zbog drugarstva, sigurno da znaju bolje ne bi bili tu al', eto, vole... I onda kad zaškripi u igri iz publike od kojekakvih fudbalskih stručnjaka, koji su još pod utiskom sinoćne igre Barselone, čuju razna dobacivanje, prebacivanja, podbadanja... Oni su ubeđeni da je lako to što izvode Ćavi i družina, štaviše oni su nekad to isto radili na časovima fizičkog.

Kaže se za (privlačnu) devojku koja ima deblje usne i naočare sa dioptrijom na pola nosa.

Nemoguća misija. Uzaludan posao u kojem je verovatnoća uspeha jednaka mogućnosti gej braka izmedju Nenada Čanka i Dragana Todorovića.

Poslednji stadijum komparacije. Koristi se za opis nečega što radi svoj posao tačno i sa velikom uspešnošću. Onako, što se kaže, za sve pare.

Rečenica koju ćete najčešće čuti od studenata koji upravo izlaze iz zgrade fakulteta, namrgođeno uzimaju telefon i ishod ispita javljaju roditeljima. Na ispitu naravno nisu pokazali svoje znanje, ili je to bilo tuc-muc, ali potrebno je roditeljima to prikazati u što boljem svjetlu i opravdati sebe.

Pokušati sa udajom tašte posle tastove smrti da ne bi došla da živi s nama.

Svaki pravi muškarac mora tretirati devojke kao da su princeze.
Ja sve svoje devojke tretiram kao princeze.
Uvek podrazumevam da su bogate kao princeze, i slobodno mogu one meni da kupe pivo, a ne ja njoj.

Parče kartona namazano lepkom i sa parčetom hrane u sredini, koje se obično nalazi u ćošku neke prostorije.