Dilema svake žene pri spoznaji karakternih osobina svog, očigledno, idealizovanog muškarca. Javlja se u trenucima kada se ispostavi da je vaš dojučerašnji potencijalni životni saputnik, koji likom podseća na Apolona, umećem na Don Žuana, punjenim tikvicama na Džejmija Olivera, a obdarenošću na Leksa Stila, zapravo vezan za maminu suknju k'o srpski budžet za MMF.
Za nekoga ko je u stanju da recituje sve od Ćopića do Bodlera, obučno očekujete i da zna da čist veš nema sposobnost teleporta u fioke, kao ni da noću ne dolaze nindža kornjače da nečujno iznesu smeće.
- Miro, da li dolazite ti i Žarko za prvi maj, kod nas u vikendicu na par dana, da roštiljamo sa kumovima?
- Ne verujem draga, radim k'o crnac u Najku, do subote uveče. Neću imati vremena da se spakujem, a još treba i sve račune da poplaćam, napumpam gume na Nisanu i proverim ulje pred put. Ne stižem, pa da me jebeš!
- Pa ček, što on ne sredi kola i spakuje štogod, pa da te pokupi posle posla da dođete pravo gore. Znaš kako smo utegli vikendicu, k'o Brena čelo, nema trunke neravnina na travnjaku, sva stolarija blista, sve pod konac!
- Ma 'de bre on, ne bih mu poverila 150 dinara da odnese zgradonačelniku za čišćenje stepeništa jednom mesečno. Kao dete je, ujutru ga opeglam, obučem, nahranim, pa sebe pakujem za pos'o, nekad ne znam šta tražim s njim, nit' da mu popušim, nit' da ga podojim. Da sam 'tela dete, rodila bih ga.
Rođen 40 do 50 godina pre nego što je trebalo po bogu i po narodu. Čovek često neshvaćen i žestoko osuđivan od širih narodnih masa.
- Dođi da čika bonu...
To je dokaz da narod ,cak i u periodima najvece krize,ipak ima granicu koju nece preći.
Gumice za tegle,pampuri,folije za turšiju(istina,ne bas uvek),sibice i njegovo velicanstvo šampon za kosu sa mirisom bugarske ruže,uglavnom su bili jedina roba koja se mogla naći u rafovima nasih prodavnica devedesetih godina.Sva ostala roba,kada je bilo,nestajala je brzinom svetlosti,zahvaljujući ljudima koji su je u redovima željno cekali...
Šampon sa mirisom bugarske ruže je proizvod sa najodvratnijim mirisom ,koji je ikada napravljen.Neki pominju da su ga smislili zapadni kapitalisti,da bi siromasni narod u komunistickim zemljama,konacno naterali na revoluciju,ali to nikada nije dokazano!
"Kevo,daj mi onaj sapun za veš da operem kosu"!
"Ju,crni sine,pa zar si poludeo,a imas onaj šampon na točenje pored kade"!
"Ma,kevo ti si poludela i jebala te ta bugarska ruza....zar hoces da da beže od mene na ulici,da me gadjaju djubretom i pljuju,da devojke prelaze na drugu stranu ulice,a kerovi cepaju pantalone,zapahnuti tim odvratnim smradom jebene bugarske ruže"
"Kakav si ti nezahvalnik,u ovakvoj krizi on bira,da neces mozda Shaumu"?
"Ma,dobro bre kevo,ajde razumem da necega nema,ali sto si morala da kupis 10 litara ovoga sranja,koje ce da nam traje sledecih 20 godina...."?
Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.
-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!
-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!
-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!
-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.
-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
Dabogda ti majka prdnula na roditeljskom sastanku
Posprdni epitet koji se dodaje uz ime pisca ili spisateljice za koje smatraš da pišu obično đubre koje je, ako ste ikada i potrošili popodne da pročitate neko njihovo švrljanje, stvorilo u vama samo osećaj gađenja, a ponekad i zabezeknustosti količinom gluposti koje ste pročitali.
Naravno, ne bi vas nerviralo samo to što je glupo, jer svako ima pravo da piše šta god poželi, nego je iritantna pojava konstantnog reklamiranja te nebuloze na TV-u, kao i gostovanja tih kreatura u nekim idiotskim tok-šou emisijama gde ih i voditelji, a što je još gore i oni sami sebe, uzdižu u nebesa pričajući o njihovim spisateljskim sposobnostima u superlativu, pa čak i ono što su oni naškrabali nazivaju književnim delima.
Na sve to izmišljaju se i neke nagrade koje njihove knjige pokupe tokom godine, sa imenima još glupljim nego što su tekstovi u tim knjigama, ali dobro dođu da se spomenu uz tu knjigu, da bi se lakše prodala ljudima koji to mogu da svare, a o čijoj inteligenciji ne bih pisao ovaj put.
- A sada veliko finale. Noblicina nagrada za književnost. Nominovani za ovu prestižnu nagradu su:
01. Mirjana Bobić Mojisilović sa knjigom “Muškarci kad su gladni bolje jebu”
02. Isidora Bjelica sa knjigom “Ja sam dobra pička, samo vi to ne vidite”
03. Siniša Pavić sa knjigom “Šojićev bolji život sa porodičnim blagom”
04. Marijana Mateus “Voluminiziranost na Bahanalijskim ostrvima”
Za kandidate možete glasati slanjem SMS-a sa tekstom SRANJE na broj 1010.
Ritual koji mnogi muškarci praktikuju tokom vršenja male nužde, radi većeg meraka, a i da prije "krene". Žene su djelimično "hendikepirane" iz prostog razloga što je položaj tokom vršenja iste drugačiji.
prvo su politichari krenuli da prichaju o boljem zhivotu, vecim penzijama i platama, vishem standardu, manjoj inflaciji...samo da bi ih izabrali za odredjene funkcije, potom je narod uvideo da, iako ih je izabrao, nishta bitno se ne menja. Politichari su ondaK setili nove zhvake (kakvi su pametni :P): "DOSTA PRICHE, VREME JE ZA DELA!", i naravno naivni narod se polakomio, ali posle nekog vremena su opet uvideli da se nishta bitno ne menja, i da su svi politichari kriminalci (kakav smo mi pametan narod :P). Onda su politichari, da bi ostali na vlasti i opet za'ebali narod, smislili novu dosetku: DOSTA JE VISHE ONE PRICHE "DOSTA JE PRICHE, VREME JE ZA DELA", VREME JE DA STVARNO RADIMO!........
toma : "DOSTA JE PRICHE, VREME JE ZA DELA!"
naivna rulja : "EEEE BRAVO TOMO EEEEE"
Основни хигијенски постулат просечног Србина.
Превентива у борби против свих врста грипа и осталих заразних болештина.
Нешто што се учи од малих ногу и преноси на следеће генерације.
Разлог за повећан број младих који пију,а не кризе,депресије,отуђеност,ратови и шта ти ја знам.....
Јер српска омладина пије искључиво из хигијенско-здравствених разлога,да се не заразе пијући сокове и воду из исте флаше.
To je kada ljudi (obično stariji) preterano zaokružuju vreme. Umesto 12 i 10, oni kažu 12 ili pola 1 (iako je u stvari 12 i 11). Ovo najčešće rade majke, kada im sin dođe u 4 ujutru kući, izgovorivši dramatičnim glasom, da bi situacija izgledala upadljivija i adekvatnija.
Takođe, ova situacija se javlja kod matorih ljudi koje boli kurac koliko je sati, pa kažu zaokruživši "na pola ili celo".
Keva: Gde si ti do sad, pola 3 je!?
Sin: Nije pola 3, već 2 i 5.
Keva: Mrš u krevet!
-----
Deda: Uh, već jedan sat! (a na satu na ruci mu piše 12:28)
Dabogda te rak izio do kosti!
Đa'oli o'tebe mlijeka pili, kakva si! (Kletva upućena ženskoj osobi)
Ovo sam čuo u Boki... Užas!
Ваш деда.
Био је древан и док је свет био млад.
Razočaravajuća konstatacija osobe koja već duže vreme sa strahom gleda u kadu posle svakog "šamponjanja" i ispiranja.
- Sine, opasno ćelaviš ...
- Znam ... imam kose za još dva pranja.
Je kada na mecu Srbija-Hrvatska umesto da puste dve himne puste samo "Hej Sloveni" pa zajedno neka pevaju.
Svakodnevnica jedne obične lenštine.
- Sine, 'ajde iznesi đubre da se mama ne muči.
- Za sat vremena, mrzi me sad.
- 'Ajd časkom trkni do prodavnice. Nestalo nam je kafe.
- Mrzi me, kasnije ću.
- Večeras u 6 basket. Dolaziš?
- Neću, mrzi me.
tajna koja se u poverenju otkriva vrlo bliskim drugaricama
- u, matora, al te ovaj izčekirao...;)
- hehe, pa da, kako ne. znaš, stara, moram ti reći: što je cvet za pčele, e to sam ti ja za muškarce!
- ..a. onda dobro!
Paradoks rečenici: "Svi za jednog - jedan za sve". Političko stanje u Srbiji već više od dve decenije, često se pojavljuje u timskim sportovima, posebno fudbalu, i našoj "Jelen Super Ligi" gde dobar deo trenera ne zna da upotrebi ni ono što ima, pa se vade na onu čuvenu: "I ja bih lako trenirao Barselonu".
Slika i prilika zdravog obroka zdrave osobe. Nema tu da se mrljavi po sat vremena ili da se gricnu dva zalogaja pa da se beži. Jok. Zna se i red, a boga mi i poredak. Prvo rakija i predjelo, pa glavno jelo i pivdžan ili vince i za kraj desert i kafica. Sve polako, sa ciljem, a opet nekako energično i muški i bez ikakvog otaljavanja.
Još jedna u nizu mudrosti naših predaka. Jer kako kažu naši stari, bolje znati mnogo i često nego ne znati ništa, povremeno nikad, kojekude... Jesmo pametan narod u pičku materinu. Elem, da se vratim na temu. U neka davna vremena, kada se živelo od zemlje i stoke, a nejač bila primorana da radi za domaćinstvo snaga je bila sve. Snaga, a ne pamet. Iz ovoga se vidi da se nije mnogo promenilo, no da ne vrdam s teme. Dakle, snaga je bila sve, a svi znamo da znaga na usta ulazi, pa su mnogi žrtvovali svoje obroke da bi glava kuće, radnik i onaj koji bi sutradan trebao da hrani gladne ukućane bio spreman za rad.
Kako je vreme prolazilo ovaj izraz je gubio značenje ali je ipak ostao aktualan kod starije populacije.
- Jedi, kure dedino. Ručaj da porasteš snažan i jak kao deda.
- Milisave, pusti dete da jede. Plašiš ga tako.
- Muči. Muško pa da se plaši. Svašta. Sutra dan treba u vojsku da ode, pušku da drži, a da se plaši.
- Ukinut vojni rok. Nema više vojske.
- Ene... Vidi ti njega. Nije ti ovo Švajcarska, no Srbija. Ako nema vojske ne znači da neće biti rata. Nemoj da pametuješ, nego jedi to. Ajde, ima sve da puca za ušima.
Doktor Džekil je lik iz istoimene priče koji se svojevremeno pucao nekim teškim šitom, a potom tripovao da je Gos'n Hajd i makljao ljude kako je stig'o. U suštini je bio dobar lik sve dok se ne pukne tim džojingom u venu, koji je on nazivao napitkom, koji je uzgred nabavljao od Mirze ptaršija, pa počne da se tripuje na agresivu.
U današnje vreme svi glume neku dobrotu, a napitaka ima da se napoje svi afrički beduini i njihove kamile. Jedan od najviše sretanih je alkohol. Da se razumemo, i da se ja ogradim odmah, alkohol nije kriv! Krivci su osobe koje ga konzumiraju a ne umeju. Takvih je nažalost sve više. Retko ko će da sedne sa tobom ispred prodavnice da bi cirkali pivčugu iz plastične flaše i komentarisali prodavačicine sise. Ako ti ovo zvuči glupo, šta misliš, kako su stari Grci stvorili filozofiju nego cirkajući ispred tadašnjeg Dragstora?
Do problema dolazi kada naizgled potpuno normalna osoba uzme flajku vinjaka ili nekog drugog tečnog podizača raspoloženja, i umesto da mu ga digne, alkohol ga odradi na depresiju, agresivnost ili ga jednostavno zakuca.
-Čemu to? Znaš da se ti i alkohol slažete kao dve žene koje su se nameračile na poslednji par cipela u radnji, i opet piješ! Pa jebem mu sunac, dokle ću da jedem batine zbog tebe? Sreća pa me nije video ćale, ali moraću da mu objasnim manjak zuba u glavi jer je evidentno da ih nema! Šta da kažem? Da sam te branio od šurnajes Krajišnika koji su hteli da ti prebroje rebra ta tvoja metiljava?! I sve to nekako, ali što si se bre ljubio sa onom imitacijom tovljene krmače za klanje?
-Jebi ga, razumi me. Znaš da kad popijem svaka žena zadovoljava moje kriterijume, jer ih nemam. U tom stanju bih stavio i u Merimu Njegomir ladnjaka.
-Da je bar bila izgledala kao Merima. Kad budeš saznao kakva je od muke ćeš da odeš u manastir, ako te i tamo prime, moj doktor Džekile.
Pojava do koje gotovo redovno dolazi je da jedan stan ili kuća, prosečne veličine prolazi kroz vremensko zakrivljenje, neretko i kroz više vremenskih zona. Do toga dolazi tako što razni satovi funkcionišu po raznim mehanizmima- neki rade na običnu AA bateriju, neki na onu malu, neki imaju klatno, neki mehanizam, neki su u vezi sa zvaničnim UTC vremenom... Sve u svemu, kada najtačniji sat u nekretnini pokaže, primera radi, 10 časova, drugi će pokazivati 9:45, treći 10:15, četvrti 9:55, većina 9:59 ili 10:01, a neki i 02:50 (stali su u toku noći).
Varira i kome je šta zvanično vreme, što se najbolje vidi prilikom buđenja:
-Bakici koja ide rano po mleko i novine, ili da stane u red pred poštom, tačno vreme je na onom satu koji žuri
-Većina poslovnih ljudi, budi se pomoću mobilnog, koji je u vezi sa operaterom, koji opet funkcioniše po UTC vremenu
-Veseloj omladini tačan je sat onaj koji najviše kasni, a ako im se baš ne ide nigde, onaj koji je stao.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.