Ruski džip koji je legendaran zahvaljujući svojoj čvrstoći i izdržljivosti, ali u isto vrijeme i neudobnosti(ali zato je jeftin). Braća Rusi su je napravili da traje pa zato ko neće da se otvori za neki skuplji džip mora se oprostiti od kičme(tu ni kosmodisk ne pomaže), ali ako ništa drugo bar je dobra za razbijanje kamena u bubregu.
Neki kažu da može da ide i pod vodom...
-Šta prvo crkne ladi nivi???
-Vozač.
Bezvredna hartija.
Papir kojim ništa ne dokazuješ i ne služi ničemu, nego jednostavno ga imaš kod sebe zato što tripuješ da nešto vredi, a ustvari je go kurac od papira i možeš samo dupe njime da obrišeš.
- Bakljava. Ja sam Kristijan Gaši, fudbaljer Sent Galjena.
- Lepo je to dedžgo što se baviš sportom, nego kakav ti je to papir u ruci? Da bi ušao u Rusiju moraš da pokažeš pasoš.
- Pa to je pasoš Republjik Kosova.
- A-ha. Super ti je to, ja sam inače iz Narnije, pa te razumem. Nego daj nam pasoš.
- Alji ovo je pasoš.
- Jeste, jeste. Srećan put nazad. Sledeći.
- Ovo je međunarodni skandalj. Molim Vas pozovite konzuljat Kosova.
- Konzulat Kosova još nemamo. U planu je odmah nakon postavljanja konzulata Srednje Zemlje. Do tada, sikter bre!
Mali, nizak čovek. Naziv potiče zato što je blizu zemlji.
Još ga zovu i prcoljak, prca. Ovo prca ima veze i sa arsenalom, naoružanjem. Žene tvrde da su ti prizemljaci veoma obdareni. Oni malečni a ugled veliki.
Zato često možete da vidite visoku, krakatu ženu i prcoljka zajedno.
On se teško popne na tu krakatu a posle ga strah da siđe. Pa onda i ne silazi. Danima.
Demokratija je kad se slobodan čovek pita za mišljenje. Zato u Grčkoj, svojevremeno, robovi nisu imali pravo glasa. Zato ovde nema demokratije, jer ljudi koji pristaju da budu ovako gadno guženi ne bi trebalo da se pitaju i da odlučuju o sudbini drugih... i o svojoj. Ali, naš glupi, jadni, poniženi glasači jedva čekaju izbore i one iste magarce koji ih, evo, već dve decenije, na smenu napušavaju.
Plavuša, ne baš reprezentativne lepote, ali zato plitkog grla.
KST, veče Domaćice. Tišina između dva retroa iz 80-ih. Krešimir u stanju blaženog smora, šmeka ponudu na ribljoj pijaci. U jednom ćošku snima...khm, reklo bi se osobu...ženskog pola, plavušu, obučenu u 14 kilograma krmenadli kupljenih u mesari Uzelac, sa roze naočarima i dvema svemirskim sondama na glavi. Reklo bi se glavi. Najverovatnije.
Krešimir: Ej ti, neznana devojko iz neke udaljene galaksije, aj sa mnom do klonje.
Lady Gag: :daje potvrdan odgovor ultrazvukom:
Klonja.
Krešimir: Zini.
Lady Gag: :zeva:
Krešimir: :gaguje:
Lady Gag: hrk, khrrr, rrrrhk, ghhhha, khghkhg, hhhhhrrrljk....20 minuta....hrrrrljk puuu!
Krešimir: :skida nešto s močuge: Ha, i vi gajite papriku i boraniju. Lepo. :navlači gaće:
Lady Gag: :infrazvukom: A je l hoćeš sad da me spavaš?
Krešimir: Ma, bež bre tamo, ne moš ni četvrtinu kurca da progutaš, nisi prošla kvalifikacije. Džada!
Ova kovanica označava ugadjanje pičci. Ovo je naravno greh i zato ga treba izbegavati.
- Pičko, jel voliš ovako ili onako?
- Daj šta daš.
Obavezna kolateralna šteta prilikom izvođenja operacije: Mažnjavanje komšijinih trešanja. Žvakanje ovih koštunjavih plodova, pored napadnog trpanja u kese, džepove i majice, obično ne prolazi bez kidanja grana. Izgled trešnjinog drveta nakon odrađenog posla odaje utisak da je trešnju upravo opustošila četa Mongola i Huna na čelu sa Atilom lično, a ne grupica balavih klinaca, koja ne zna nos da obriše ali zato zna da se poput najspretnijih šimpanzi uspentra na najvišu trešnjinu tačku, potkrepljujući tako svojim polucivilizovanim ponašanjem Darvinovu teoriju. Ritual nasilničkog lomljenja grana je, iako logički neobjašnjiv, gotovo neizbežan, bez obzira da li je komšija neobavešten o agresiji nezasitih balavaca na njegovu voćku ili ih pak najljubaznije zamoli da to ne rade. Potpuno svejedno, oni će grane izlomiti.
- E, čiča, mi došli malo na tvoju trešnju, 'ajde pusti nas malo 'leba ti da oberemo, ti ionako imaš 80 godina, sutra ćeš da rikneš...koji će ti kurac trešnja, ovako neobrana da propadne...
- Ako, blago dedi, berite vi...samo...
- To bre čiča! Nabraćemo ti mi jednu kesu, da se zanimaš posle...
- Samo nemojte grane da lomite...
- Ne brini deda! Drugari, 'ajde ovamo, reko čiča da može! Penji se!!! Trš, trš, trš, tras...ajde Žile, otkini bre tu granu celu, da se ne zajebavamo ceo dan, šta je gledaš?
Mesto, tj. misija označena na mapi u GTA-u do koje niko nije uspeo nikad da stigne. Naime, N označava North, iliti sever, ali to sa 12 godina ne znaš. Zato svim načinima pokušavaš da stigneš do tog cilja. Kolima ne možeš, jer uvek stigneš do mora, zato uzmeš avion i ideš, ideš, dok ne stigneš do nekog ograničenja kada ti se avion okrene u smeru nazad (ka gradu). Nažalost, niko nikad nije stigao do čuvene misije N.
Vapaj paćenika prinuđenih da se u julu i avgustu voze u trolejbusima GSP-a (tip ZIU-682) na temperaturi koja je za oko 20° C viša od one napolju. Iako iz GSP-a stižu neuverljiva objašnjenja ove paranormalne pojave tj. da je sve posledica dotrajalih otpornika u podu trole, u narodu se uvrežilo više teorija:
1. Vozači trolejbusa zadovoljavaju svoje sadističke porive tako što već u maju zablindiraju prozore, leti namerno uključe grejanje, za svaki slučaj zaključaju kabinu i sa mokrim peškirom oko vrata zadovoljno posmatraju kolabiranje i jauke putnika;
2. Trolejbusi su proizvedeni u najzabačenijim krajevima Rusije gde caruje večni sneg i led, tako da postoji samo opcija grejanje tokom cele godine;
3. Teorija zavere ( „hoće da nas satru“)- ispod sedišta izbija najžešća jara, te iskusni stariji putnici stoje pored rupe na podu- što veća to bolje, a naivno zaletanje omladine na užarena sedišta prouzrokuje nepovratno oštećenje reproduktivnih sposobnosti Srbadije oba pola;
4. Reč je o nemaru i rasipanju energije u stilu „ima se- može se“. Zato nam je država i propala, jer nismo naučili da štedimo;
5. Da nam bude prijatnije kada izađemo napolje na 45° C.
Zabluda je da ne možeš imati sve na svetu.Možeš imati sve, samo je najveći problem gde to sve da staviš.Za sav novi prtljag koji čovek pohotno želi samo za sebe trebala bi mu nova Zemlja.Zato je sve ravnomerno raspoređeno i zato je ravnomernost jedina sila koja nas drži ovako sve nikakve na okupu.
Neko zna da piše definicije, a neko ne zna, ali je bar lep ili zna da svira neki instrument.
Nikud prispela, nikome potrebna. Nije slušala majku kada joj je govorila da uči školu, jer se onda možeš jebat zato što voliš a ne zato što moraš. Ona je kraljica trotoara, žbunjara iz Picinog parka. Da bi nekako preko štele, imala je neku komšinicu tamo, ali ne ide. Tu si gde si, iz ove kože se ne može.
- Čujem ideš negde na audiciju. Neki kasting.
- Aha.
- Pa šta si spremila?
- Ma malo lizing, malo pušing.
- Ma ništa od toga, tebi treba dobra štela. Dobro podmazana.
- Ma nemam ja para za orošavanje.
U Srbiji, Sizifov posao se sastoji iz sledećeg: kreneš na studije, nemaš kintu za iste ali se krpiš i upravo to ti je i motivacija da ga završiš (a kad ga završiš, stigneš do pola brda), onda sav pun entuzijazma kreneš da tražiš posao sa diplomom u ruci (stagniraš, ali si jak, držiš kamen da ne ode nizbrdo), konačno ga nađeš na pošteno i daješ sve od sebe da se dokažeš (nastavljaš da guraš kamen uzbrdo), dok ne ustanoviš da te svi jašu zato što si zelen, usput postaneš i žrtva mobinga, te daš otkaz iz principa (izuzetno hrabar korak, kamen nastavlja svoj put ka vrhu), nakon čega igrom slučaja opet na pošteno nađeš novi posao (litica je ovde manje strma, što ne umanjuje tvoje zasluge) na kom ili nemaš puno radno vreme ili kasne plate (počinješ da posustaješ, snaga te izdaje, ali guraš i dalje po inerciji), sve do trenutka kada shvatiš da svi tvoji napori, trud i snaga imaju rok trajanja, a taj rok trajanja je onaj dan kada pomisliš: „Jbg, hteo sam sve na pošteno“ (potkočiš kamen rukama i nogama, osvrneš se na sve ono što si uradio, na sav onaj entuzijazam koji te krasio, i teška srca (s kamenom na srcu) pomeriš i ruke i noge i posmatraš kako kamen odlazi u nepovrat, kao i tvoj minuli rad). Jebiga, Sizife, vreme je za neplaćeno!
Kurir je dnevna novina ,kojoj niposto ne smemo da dozvolimo da se ugasi i nestane....ne zato sto je dobra,vec zato sto ce ljudi da ostanu bez sredstva za glancanje stakala,za sedenje,kad je hladno vreme ,po selima ne bi imali cime da brisu guzice....
Umesto bajki,deci treba kupovati "Kurir",ali to vazi samo za decu do pet godina,posto stariju decu nije tako lako lagati...
Smesno je i pomisliti da neko "Kurir" moze da nazove novinom.Kolicina mrznje i lazi koju oni objave svaki dan,bila bi previse ,cak i za Gebelsa!!!
Kad razgovaraju dva čovjeka, razgovor će se uvijek voditi na intelektualnom nivou onog glupljeg.
Ova činjenica i nije neka velika mudrost, ali zato i te kako može da pokida živce, kada onaj pametniji nešto pokušava objasniti ovom manje pametnom, ali ni kad bi mu crtao ne bi imalo efekta.
Zato je dobro sjetiti se ovoga u određenim diskusijama, da biste sebi poštedili živce.
Sve izuzev onoga što očekujete od pornografije.
Posle malog istraživanja koje sam sproveo(nisam mogao da zaspim noćas do 3 zato što sam glumio Indianu Džonsa) došao sam do zaključka da Japanci stvarno jesu ludi.
Najluđi, takoreći.
Evo najzanimljivijih fetiša i porno žanrova iz Zemlje izlazećeg sunca.
Onara- serijal filmova u kojem devojke u školskim uniformama prde pred kamerama
Yogoreta shitagi- fetiš ka prljavim ženskim gaćama
Tamakeri- žanr u kojem žene udaraju i šutiraju muškarce u prepone. Da, neko to voli. Glumci su najjači likovi, posle ovakve torture moraju da budu sposobni za snošaj.
Aka-chan pure - ovaj termin obeležava naviku umornih i stresom pokošenih biznismena da slobodno vreme provode opuštajući se u majčinskom zagrljaju iznajmljenih devojaka. One ih oblače u pelene, nabijaju im cucule u usta i brinu se o njima kao da su bebe.
Debusen -Označava čitav spektar seksualnih igara s pozamašnom kilažom, a uključuje mešavinu mazohizma i aka-chan purea, pri čemu je najpopularniji naslov ganmen kijou, tj. sedanje na lice, kada žena ogromne pozadine (ili više njih), obučena ili bez odeće, seda na lice muškarca i lagano ga guši. Da, i to Japanci vole.
fundoshi- erotsko sumo rvanje.
mimi fetchi- pornići u kojima žene čiste uši. Ništa više. Samo čiste uši. Sat i po vremena čiste uši.
Kitanai kutzushita fetchi – fetiš prljavih čarapa. Muškarci obožavaju da gledaju mlade Japanke dok se izuvaju i koje ispod cipela nose prljave bele čarape.
-----------------------------------------------------------------
Našao sam još dosta zanimljivosti, ali ne smem da ih iznesem ovde, 'oće da me banuju.
Znate kako serijske ubice vole da sačuvaju neku sitnicu koja je pripadala njihovim žrtvama? E, pa i kolektor radi to isto, samo ne ubija ljude. Hoću reći - sakuplja tuđu imovinu, sitne stvarčice, mahom nebitne. Ne radi to zato što to voli, već zato što mu je to urođeno. Vi njemu "konj na G3", on vama na kvarno makne jednog pešaka. Šta je bilo sa pešakom? Ništa - otišao u egzil.
Simo, sledeći put ću da ti polomim sve te prste kleptomanske, da znaš. Da mi vratiš protezu ili ću da te izblendiram dok ne postaneš milk-šejk i na eks te popijem!
Mračan lik kog unutrašnji neprijatelj baš preko te "sopstvene senke" upozorava da ne sme da izađe na svetlost dana zato što se tad vidi da li je nečija sveća do zore gorela.
- Pazi šta piše na netu: "Senka je pojam koji je definisao Karl Gustav Jung i najopštije posmatrano ona predstavlja sve one sadržaje, porive i potrebe koji su negativno vrednovani, pa su zbog toga odbačeni, i smešteni u nesvesno.
U Jungovoj psihologiji, pod pojmom senka se podrazumeva deo identiteta ličnosti, koji svesno „ja“ ne prihvata i kojeg se stidi. Psihičke osobine, koje čovekovo „ja“ ne priznaje kao svoje, bivaju potisnute u nesvesno, gde se formira inferiorni „tamni” deo ličnosti koji se naziva senka. Zato Jung senku definiše kao sveukupnost onoga što ličnost ne želi da bude i što ne priznaje da jeste."
- ... Sad znam zašto se pretvaram da sam ono što jesam.
Kada znaš koliko košta gajba piva ali zato nemaš pojma koliko košta jedna flaša.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.