
Život koji bi tekao unazad. Svest, koja bi počela smrću, a nastavila se starošću. Tekli bi senilni dani igranja šaha u parku i čekanja reda u pošti. Usledilo bi zapošljavanje i rad nekih 40-tak godina dok ne dodje vreme za fakultet...trošenje zarađene penzije, druženje, žurke... Pa srednja škola, koja bi nekako najbrže prošla, i stigli bi bezbrižni dani detinjstva i igre... Zadnjih 9 meseci bi proveli plutajuci...
...i završili život kao orgazam...
Dokaz čiste, iskonske ljubavi prosječnog balkanca prema svojoj supruzi.
"Tata, voliš li ti mamu?"
"Kakvo je to pitanje, normalno da volim, eto pitaj je jesam li je ikada udario! "
Реченица коју изговараш кад напокон увидиш прави разлог нечијег пренемагања, односно узрок нечијег мушења.
- Ај у зенба, нема никог!
- А не могу...
- Ајде, ајде! Није ладна вода.
- Ма, не улази ми се...
- Ајде, бре, који ти курац, јеси добила?
- А нисам...
- Шта је онда? Скини панталоне и упадај.
- Нисам понела...
- Купаћи? Па, шта. И ја сам у боксерицама.
- Ма, не купаћи...
- Не носиш гаће? А то ли је мука... Па, што не кажеш. Ево, и ја ћу да скинем. Ајде упадај.
- Океј.
~~~~~~~~~~~~~
- Ћале, излазиш с кевом негде вечерас?
- Ма јок, видиш какво је време.
- Добро је време, шта му фали.
- Киша, бре!
- Ма, каква киша, шта је то... Кишица. Иди, бре, негде с мамом, ниси је 100 година нигде водио.
- Дете, досадан си. А и није ми ни до чега, боли ме глава.
- Дам ти кафетин. Слушај, дао ми другар неке карте за биоскоп, има сто посто да ти се свиди филм.
- А што ти не идеш?
- Не волим ја Адама Сендлера... А и... А и договорио сам се да се видим с девојком вечерас...
- А то ли је мука! Јебем му миша, кажи јебига, па ћемо да искомбинујемо нешто.
Slikovit prikaz osobe kojoj se zivot opoganio po lobanji.
-Brate, treba nam još jedan igrač za ekipu. Zovi onog Miću Paganinija...taj sigurno ništa ne radi kasnije.
-Miću Paganinija? Ma daj... Nismo toliko očajni.Nesrećan je kao da ga je pravio Neša Galija. Smoren sam ceo dan kad ga vidim.
Pitanje koje će vam sasvim sigurno neko postaviti u čekaonici Doma zdravlja.
P: Izvin'te...a...je l' vi svi čekate kod doktora Čede?
J: Ne, nego čekamo na red za šteker pored vrata da napunimo mobilni!
Život koji vode Alkoholičari.
Aj da smo živi i zdravi, pa kako 'oće!
- Živ bio rodjo.
Možda mali i malo značajan u odnosu na sav taj svemir i neograničeni prostor, ali, ipak, pojedincu, vlasniku, jako komplikovan, a kratak. Takođe veoma težak za pravilno shvatanje i nikada, ali nikada dovoljno iskorišćen. Najlepša, a i najružnija sećanja iz minulih dana su motivi za što kvalitetniji ostatak tog malog, bedno iskorišćenog života. Kako vreme ide, tako i stepen iskorišćenosti života deluja sve manji i manji, a smrt celu tu priču završava na jedan nadasve prost način i bukvalno nas žive upozorava da ne vredi traćiti život, ali izgleda da je čovečji kukavičluk najjači jer se uporno opire svim upozorenjima.
'' Sećam se, bio je to najbezbedniji, najtopliji, najlepši deo mog života. Bar za sada. Bio sam šesti ili sedmi razred. Klinac, ali dovoljno star da razume i kvalitetno pamti. Tih par leta su bila izvanredno vedra i topla. Čini mi se da čak nije bilo ni komaraca, muva i sličnih pošasti, ili je prosto moje sećanje previše pristrasno.
Slika je samo jedno toplo letnje predvečerje, jedna porodična kuća, roštilj, lopta, mačka, porodica i bezbrižan san, ali dovoljno jaka slika da da do znanja ću tu sliku gledati samo u tom sećanju ako uspem da ga sačuvam, bar ovako pisano. Još mi i govori da sam iako ovako mlad, pregazio neke od najlepših životnih trenutaka kojih tada nisam bio svestan koliko su važni i kako sa vremenom ne smem da se razbacujem.
Ali šta ću kad sam kukavica? Kad ne smem da se potpuno oslobodim svih lanaca modernog života i izađem iz svakodnevne kolotečine i krenem tamo gde JA želim? I zašto od potencijalnih 60 kvalitetnih godina da pravim 10 jednoličnih?
Život jeste čudo. ''
Ovako razmišljaju racionalni ljudi. Bolje čokančić u ruci, nego močuga u mislima. Doduše, nije sramota uživati u velikim nadanjima, ali razočarenje koje se doživi bi moglo biti isuviše visoka cijena koju bi mogli platiti.
- I šta kažeš mala, ipak neće biti ni dva dima?
- Bogme neće, tvoj slims neću, ima da čekam dok ne udarim na kubanku, pa makar ostala nedojebana cijelog života!
- Slušaj ti mene, ako noćas ne popustiš, ostaće ti samo pusta nada naučena sa sramnih kaseta!!!
Ironija na svoj život pun uspona i padova u poredjenju sa psima, koji ustvari, kad malo bolje pogledaš stvari iz njihove perspektive uživaju u istom... Jer, sto ja imam običaj da naglasim, nije srećan onaj koji mnogo ima, već je srećan onaj kome malo treba...
A svima treba mnogo više nego sto mogu da priušte, to je činjenica.
Setim se jednog vrelog dana, sunce opeklo po vrelim stenama, 45 u hladu, na suncu bog te pita kolko je, ne smem ni da gledam termometar, onesevesticu se samo kad ga vidim... Naravno, uvek nesto nije u redu sa poslom, uvek nesto fali, nervozan si, ides tako po stenama i biras gde ćeš da zgaziš i misliš se u sebi: O Bože, što sam ja tebi zgrešio...
I u svom tom samosažaljevanju nakon tih par minuta vrucine i pakla (jer ipak je svakom svoje dupe najosetljivije) vidiš malog Indijanca, koji za razliku od tebe, tu kopa nešto i rmbači celog bogovetnog dana na toj istoj temperaturi, dan za danom, nedelju za nedeljom... Dođeš namršten do njega, ljut zato što misliš da imaš usrani posao, a uz i moraš da budeš namršten i nađeš šta nije u redu sa onim što rade i onda se desi nešto neverovatno (ne, nije ono kad Erik pojede bananu slučaj). Mali Indijanac, koji te ugleda, odjednom mu dodje smešak na njegovo lice, od uva do uva, sav srećan što si mu došo samo, zaboravi na sve svoje muke jer, on je tu da radi šta mu kažeš, ako kažeš da skoči sa mosta, skače, nema tu mnogo razmišljanja...
Ali u svemu tome, osmeh i njegova sreća su ono što bi poslednje očekivao, da je neko ipak toliko srećan svojim trenutnim stanjem, da ne kažem presrećan, to je ono što te prosto dirne nekako i kažeš dal je moguće da neko na takvom jebenom mestu može da bude srećan sa onim što ima i onda se baciš u razmišljanja i povežeš tu situaciju sa sobom. Nesrećan si zato što misliš da nemaš dovoljno para, nemaš kuću na tri sprata sa dve čistačice i vrtlarom pride, nemaš Porsche Cayenne-a ispred parkiranog i ko zna sta sve još nemaš, a hteo bi da imaš... Dok mali indijanac radi šta radi, ima u promilima platu izraženu u odnosu na tvoju, radi non-stop na suncu, na vrućini u nekoj paklenoj vukojebini, ali on je srećan...On je srećan samo zato što ne traži mnogo više od onoga što može da ima, on je srećan što je živ i što ima bilo kakav posao... I najgore u svemu tome je, on izgleda srećniji od tebe... Zato što ti ne umeš da se obuzdaš, da kaže dosta je, uvek hoćeš sve više i više i naravno da si onda nesrećan, pa nisi ti jebeni šeikov sin na kraju krajeva, da imaš sve što se poželeti može...
Nikad nećeš odrasti, mali veseljače...
Digresija na tekst gore, i dokaz da pasji život i nije baš tako loš u svim situacijama ko što ga koristimo u poređenjima (zato ga i nazvah kvazipasji)
U trenucima ljubavnog bola, žali se Marko Vladi:
-Brate ne znam šta ću da radim sa sobom, lud sam za njom, zašto su stvari tolko komplikovane, zašto sve to ne može da se uradi na prost način bez ovol'ke patnje i bola...
-E tako ti je to brate moj, da živimo pasji život, sve bi to ustvari bilo lako, dođeš, onjušiš, lizneš, naskočiš i gotovo...nema nikakve patetike ni patnje, ideš dalje kod sledeće...A ovako, ovako se rađala civilizacija, to je osnov svega nastalog...
Najstarija igrica na svetu koju igra svaki čovek hteo on to ili ne. Iako se svi slažu da su vizuelni efekti i grafika perfektni, gameplay je za većinu shit. Ne postoje opcije niti način da se restartuje neki level. Takodje nemoguće ju je preći u potpunosti. Mnogi shvate da im ne ide pa je zagorčavaju drugima.Niko nije anoniman pa mnoštvo ljudi pokušava da sakrije ličnost na društvenoj mreži facebook.
-E, jesi igrao Counter strike juče?
-Ćuti bre, meni je i "Život" dovoljan.
Eliminaciona faza za budući život svakog ljubavnog para. Korak koji nameće pokušaj sinhronizacije ukusa i ideja dve persone. To je ona faza veze kada se obe strane trude da svim silama demonstriraju svoju maštu, praktičnost i posvećenost kreiranju svog budućeg ljubavnog prostora.
On: E, dođi da ti pokažem kako sam modelovao naš stan. (otvara neki urnebesni projekat na kompu) Vidiš, evo ga. A, šta misliš?
Ona: U čemu si to radio?
On: Pa u ovom mom programu. Evo, ovo su 2-3 slike, sad se renderuje još jedna, bolje su boje u njoj... (jedan zid je ljubičast, drugi vuče na roze-žuto)
Ona: Pa dobro je, nije loše, samo mi se čini da su boje mnogo jarke... Ja bih neke malo normalnije boje.
On: Šta kažeš na neke peščane boje?
Ona(zbun): Peščane boje?
On: Da, ono kao žuto, sivo, taj fazon?
Ona: Ma ne znam, meni se ipak više dopada ovako nešto obično, bež recimo... Mogli bismo onaj ormar da ofarbamo?
On: Znaš šta možemo?! Možemo da uradimo ogledala!
Ona: Možemo i to... Samo ne znam kako bismo to?
On: Uzmeš ovako, evo, prvo uzmeš bolje točkiće...
Ona: Ova vrata mi odavde izgledaju malo klimava inače...
On: Pa da, zato uzmemo bolje točkiće, bolje sve, uzmemo jedan ovako, dovde, ovako (pokazuje na pola ormara) staklo jedno, ovde (na vrhu) uzmemo jedan plastičan deo crni, kao što smo videli tamo, i onda bude prekriveno staklom...
Ona: Ne, ne, ne, bolje ovako, bolje da uzmemo staklo na sredini, a ovde gore jednu liniju i ovde dole jednu liniju.
On: Pa dobro, može i tako, svejedno, mada je bolje da "razbijemo" malo staklo s nečim da ne izgleda baš tako jednostavno, da bude malo fensi.
Svekar (koji sve vreme ćutke prati razgovor): Ja ne znam, meni Rada kaže, napravi ormar. Ja, da sam znao da ćete vi tako da ga menjate, 'leba mi, ne bi' ga ni pravio...
Seksualni život prosečne sponzoruše.
Jebu se sa bogatašima.
Isti kao život prosečnog praseta.
''Rođeno u fabrici, živi da bi bilo korišćeno, umreće zbog svadbe.''
Iliti, možeš Yugu da staviš ksenonske farove, niklovane ratkapne, nabudžiš motor, metneš sulundare umesto aspuha...al' džabe, mercedes je mercedes, makar i ciganski san.
Krešimir: Dobar dan, daćete mi karton kondoma.
Apotekarka: Kako mislite karton, kondomi se prodaju na komad ili u kutiji?
Krešimir: Pa lepo, hteo sam da kupim na meru, pa nema nigde, onda reko' da svratim u apoteku i da vidim da li prodajete na karton. Jednostavno, mrzi me da svaki dan skačem do trafike i kupujem pakovanja, ovako kupim na veliko i miran sam skoro mesec dana.
Apotekarka: Hm, dobro, poslaću momka u magacin da vidi ima li. A recite mi, kakve kondome želite?
Krešimrir: Obične.
Apotekarka: Da nećete sa ukusom sezonskog voća?
Krešimir: Ma jok, žene poslužim kafom i napolitankama, florom nek se same snabdevaju. Obične, rekoh.
Apotekarka: A, da nećete možda muzičke kondome? Sjajni su. U zavisnosti od tempa penetracije, menja se ritam i brzina muzike. Tako možete čuti razne stilove, od Leonarda Koena do Metalike iz postkosijanerske faze.
Krešimir: Gospođice, verujte mi, ja kad jebem, mikrotalasna pećnica sama od sebe počne da svira Vivaldijevo proleće. Molim vas kao boga, dajte mi najobičnije kondome.
Apotekarka: Hm, a da li ste čuli za najnoviji krik iz Durexa, takozvani Her pleasure kondomi, koji imaju generator jednosmerne struje i proizvode električne impulse koji direktno stimulišu najosetljivije delove unutar vagine, a plus imaju i specijalno draškalo za klitoris kao dodatnu opremu?
- Slušaj, bre, pička ti materina, ja kad jebem, hidroelektrana Đerdap uključuje dodatnu turbinu, da ne bi nestalo struje u celoj zemlji. Kesu za zamrzivač kad natakarim na stojka i svežem gumicom za tegle, pička ovlaži ko Kongo u periodu monsuna, a orgazme ne stiže da izbroji. Jeb'o te onaj ko te zaposlio, odo' u manastir, neću ni da jebem više.
Omiljena fraza ljudima kojima je druga omiljena fraza:"Moj zivot su zene."
Lik koji ulazi u toalet, i pri tome ga nema cijelih deset minuta, nakon toga izlazi namrgodjene face, sa pitanjem, : "ko ti je majke ti bio u toaletu prije mene" time želi da sakrije šta je uradio u toaletu, svalivši to na nekoga drugog!
Au brate, ko ti je bio prije mene u klonji?
Nemam pojma, što!?
Ala se neko iskenjačio kao konj, brate smrdi, ubija! Kao da je to problem malo očistiti šolju, a jebo te svakakvih ljudi ima!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.