
Прво што ми падне на памет када се упознајем са девојком која има једно од оних модерних имена.
- Ћао ја сам Леа, ову су је моје другарице Теа, Луна и Артемида а ова маWа сWатка чивавица у розе џемперчићу и патофницама кајсија златно-жуте боје коју носи Теа је Милорад.
- Драго ми је девојке, ја сам Петар. Јао види га Милорад, леп је, нема шта, просто пожелим да га однесем у Липовац ког мог деде Милутина, знаш какву има тамо да му нађемо девојчицу, има деда женку неког шумадијског гонича пацова, зове се Леа, дивно би се слагали, и она је лепа а има исто тако дугачке шишке које јој падају преко очију као твојој другарици Луни, тако се иначе звала Леина мајка, згазио је камион прошле године знаш..
Jedan od najboljih izgovora da se prekine neprijatna tišina kada neko nekog pita "e što nisi zvao ovog/onog na slavu?" ili "Juuu, matorii, a mene ladno nisi zvao na slavu...c c c".
-Ej, pa gde si ti?
- Ee, pa evo me
-Cujem pravio si slavu sinoc
-Ha, pa da, malo onako...
-A mene ladno nisi zvao, c c c
- hah..... a pa na slavu se ne zove na slavu se dolazi, he he he
-hahaha, pa da, ma salim se...
Kulturan način da nekome stavite doznanja da "nije poželjan" na slavi.
Cvetomir: E brate, ajd' sutra na basket malo. Dolaze i Ljubomir, Dragomir i Njegoslav.
Slavko: Ne mogu brate, slavim sutra.
Cvetomir: Slaviš, a ne zoveš?
Slavko: Na slavu se ne zove, na slavu se dolazi.
Treba da se mi organizujemo i napravimo deterdzent koji se zove Drugi i onda kad u reklame stave Drugi deterdzent, da ih tuzimo i dobijemo pare!
Ko me zove, ko me zove, ko me zove na sok od zove
Teorija punog sata je razmišljanje po kome je učenje najbolje početi kada časovnik pokazuje pun sat.
15:40 - eh taman malo upalim vukajliju, pogledam koji poster i od 16 ucenje..
15:58 - joj ogladneo sam, aj čalabrcnem nesto, napravim neskvik..
16:23 - e gde sad da počnem učiti majku mu.. aj nema veze od 17:00 ću..
16:54 - telefon zvoni, keva zove..
17:32 - u pičku materinu, al nema veze nisam ja kriv, keva je zajebala.. od 18:00 cu početi..
17:59 - joj sto mi se piša, odlazak u kupatilo i neplansko brijanje
18:17 - e jebem ti sve, aj nema veze taman pogledam seriju, pa ću od 19:00
19:22 - hmm, ako pogledam film koji traje sat i po, taman krećem od 21:00
22:37 - e jebem ti avatar, pa koliko je ovo govno trajalo.. nema veze od sutra ću..
Domaći sok od višnje ili zove, razvodnjen mlakom vodom.
One su bile devojke sve dok jednog prvog septembra nisu sele u učionicu sa jedno 30 likova koji su nekad bili deca. Posle oko godinu dana ovih tridesetorica postanu nešto kao Alibabinih 40 razbojnika samo što ih je manje pa devojke moraju da se prilagodjavaju situaciji. Posledice su sledeće:
-kad im ispadne sveska, knjiga ili nešto treće šutiraju ga do kuće
-pertle vezuju samo dok sede na stolici
-odazivaju se na "brate"
-na dvosmislene izjave neuspešnih šmekera odgovaraju pesnicom u nos i flašom u glavu
-nisu sigurne kako se zove najnovija Avonova maskara ali znaju koliko su koštali svi transferi u engleskoj drugoj ligi
-nikad ne zaboravljaju uloške jer nemaju od koga da ih pozajme
-ostatak odeljenja ih posle par godina smatra za ortake koji su malo drugačiji, ali niko ne može da se seti zašto
Knjiga koja bi trebala da se zove "657 zašto 657 zato" (izbrojao sam sva pitanja).
Na to "zašto" se zove tako neću nikada dobiti "zato".
Knjiga je dobra, ali je pogrešan naziv.
"Vraćajte mi marke, nema ovde 1000, nego 657!"
Jedna od najdosadnijih sorti ljudi. Nikada neće da se jave na telefon, a kada se neko javi, odmah počnu sa zapitkivanjem ko zove, zašto zove, šta hoće. I ne posustaju. Nikakav odjeb ih ne može otjerati, a jedino rješenje jeste napuštanje njihovog prisustva.
:zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr:
- De, stara, javi se, tu ti je telefon, na stolu...
- E, ajde ti, ne mogu ja, masne su mi ruke, ručak spremam...
- Ajde dobro... 'Alo! Ej, đe si, ma ništa, evo gledam neku tekmu, ma Arsenal mrtvi, opet ih Stouk kara...
- Ko je to? Je li, ko zove?
- Ne znam brate, nešto sam mrtav... Ma Deki, sa faksa... Jok tebi, stara me nešto pita... Šta znam, imamo li rezervaciju?
- Šta hoće? Je li, tebe pitam, stoko, šta hoće? Odgovori mi!
- Ma pusti me, koji ti je kurac, ne mogu na sto strana da pričam, zove me čovjek da se dogovorimo za grad nešto, šta moraš ti sve da znaš! Ma opet stara, sve bi da zna... Ček' da pređem u sobu...
- A tako znači! Prođeš kroz porođajne muke, od usta odvajaš za njih, a oni tako... Ej živote lutalico.....
Koka-kola, Marlboro, Suzuki. Mesto na koje izlaze mladi i mlade. Zbog ovih drugih nataloži se tu i štogod matorih. Kič i šundčina-tako kažu. Sad, pošto sam poslednji put izašao u lokal koji nema karirane stoljnjake na stolovima i ima pisoar, kad je Mijatović pogodio prečku. Reko' sebi, izadji-šta te košta. To da itekako košta sam kasnije shvatio.
Ulazimo, pretresli nas. Dobro, to je lepo. Sigurnost je važna. Skoro gole žene igraju na šanku, to im je pos'o. Ove kojima to nije posao su samo za nijansu manje gole i ne igraju na šanku. I to je lepo-šta fali golim ženama? Uštekasmo nekako mesto za šankom. Gužva-puca! Gledam cene, skupo-ali ko ga jebe. Nismo ni mi golje. Samo prošle nedelje sam lično izvršio utovar-istovar preko dve tone cevi i rebrastih radijatora. Ima se.
Muziku znam, šuče svaki dan iz radija u kamionu, majstor voli kad zavija. Ovde peva neka Selma, dobra jebemlije. Utom, puče flaša-puče pička-stade Selma. Tuča. Dođoše oni što su nas pretresali i izbaciše ih sve đumle napolje. Nastavi Selma. To je isto lepo. Marva je napolju. Uguraše nam se neke klinke u punkt, nema veze, klinke su-ne smetaju.
-Ćao, ja sam Anđehlija.
-Pa gde si Anđehlija, oči mamine. Ja sam Frenki, celivam te.
-Znam, tvoj ćele mi predaje engleski.
-Blago ćaletu! Nego, ti često izlaziš ovde?
-Ma jok, ovo je tarzanija klub, a to je tako...
-Aha...pase, kapiram. Nego, hoćeš da popijemo nešto?
-Može. Ja ću moja-pička-dosta-košta koktel i Bejlis.
-Hoćeš i pojesti nešto?
-Molim?!
-Ništa, ništa. Evo stiže.
Deset minuta uboge priče i pokušavanja ostvarenja kontakta između palamara i guzice.
-Što ti je drug tako tih? Upoznaj nas.
-Zove se Zapata, ali ima ženu. Kaže "nije kurcu verovati".
-Aha..
-Slušaj Anđehlija, hoćeš da odemo posle kod mene?
-Joj, pa što?
-Pa da pravimo šnenokle i 'ranimo ribice. Ne! Nego da te, da se tako vulgarno izrazim, spavam u dupe odozgore.
-Joj, pa ne znam bili tela.
-Nemoj tu da mi se snebivaš k'o Azijatkinja, nego kaži.
-Pa videću...
-Dobro, vidi-pa mi javi...
-Šta dahćeš u njih? To su no-no igračice! :čuka Zapatu po glavi:
-Znam. Nego, pokid'o bi ih k'o Pahomije osmogodišnjaka. Šta kaže mala, 'oće biti jebačine?
-Kaže, biće. Dobro de to, nego da te pitam. Kako ti se sviđa Tarzanija klub?
-Brate Frenki, slušaj ovako!
Jedna od neobičnih srpskih fobija. Većina ljudi ni za živu glavu neće da se javi na telefon ukoliko ne znaju ko zove.
a: Pa javi se više, zvoni pedeseti put...
b: Nema šanse, vidiš da je nepoznati broj!
Moja vaspitačica je super. Ja sam od nje naučio da pišem i da crtam i da je drugarstvo super. I ona me uvek pomazi po kosi kad ja nešto lepo uradim. I tamo u vrtiću ja imam devojku, zove se Dora i nju vaspitačica isto voli i hvali. A ja se zovem Gligorije i imam 6 godina.
Ja sam ovo pisao sa tatinog naloga, tako se to zove je li, i tata kaže da ne smeta, da ovde ima dosta male dece i svako piše šta hoće.
Malo mi je pomogao tata, malo.
Najpouzdaniji orijentir u Srbiji.
- Jel znaš gde stanuje Batke?
- Nemam pojma.
- Prođeš pozorište, prođeš gradsku biblioteku, siđeš nizbrdo desnom stranom ulice, prođeš galeriju, veliku cvećaru, pa posle spomenika, druga ulica levo.
- Kafana...Kafana!!!
- Šta kafana?
- Jel ima tu neka kafana?
- Ima.
- Kako se zove?
- "Mali raj"
- Aaaa...znam.
Izraz koji služi da odjebete nekog preko telefona, a u isto vreme da istripujete i sebe i druge kako vi ustvari radite nešto pametno i zajebano u ovom životu. Inače omiljeno zanimanje naloženih klinaca i nezaposlenih likova koji sviraju kurcu po ceo dan.
Primer 1:
Nezaposleni lik od trideset godina izašao da kupi cigare od para koje je uzeo kevi. Utom ga zove ortak iz srednje posle sto godina:
Ortak: Alo 'de si brate moj nema te nikako. Šta se radi? Kako posao, žene. . .?
Lik : E brate ti si... Evo me završavam nešto po gradu, u gužvi sam, zovem te kasnije.
(Prekida vezu) Sebi u bradu: Puši kurac čobane, samo si mi ti još falio da me jebeš na svu muku...
Primer 2:
Naloženi pubertetlija vadi izvod iz matične prvi put bez tate. Uživeo se k'o da kupuje obveznice Dženeral Motorsa. Utom ga zove riba:
Riba: Ćao srce! Gde si?
lik (nervozno): Evo me završavam nešto po gradu! Znači ne mogu nikako da pričam, zovem te kasnije!
Riba: Važi ljubavi! Baš mi simpa kad si u nekom poslu, ćaos!
Nama poznatiji kao "onaj iz Legendi". Fantom domaće muzičke scene - svi mu prepoznaju i vole glas, prepoznaju ga kad ga vide na TV-u, al' niko ne zna kako se zove niti bilo šta o njemu...
Svi znamo šta je i kako zvuči, ali puno ljudi zaboravi da se zove - drombulje
1: E, Marko, kako se zove onaj instrument iz ''Ko to tamo peva'', znaš, onaj što mali Ciga svira.
2: Drombulje matori, drombulje.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.