
Ulična sportska igra veoma slična fudbalu, sa jednom bitnom razlikom, a to je da postoji samo jedan gol, jedan golman koji ne pripada ni jednoj ekipi i sa njegove tačke gledišta, on je sam protiv svih igrača na terenu.
Zbog takve postavke igre, izraz koji vrlo lako može da se upotrebi kao sinonim za gengbeng iliti narodski, oldskul rečeno za redaljku.
- Ćao Šone, ćao Majo.
- Ej zdravo Peco, šta se radi?
- Ništa evo švrćkam malo po kraju. Nego Šone, jel ti poslao Sale poruku?
- Nije. Ništa mi nije stiglo, u vezi čega?
- Ma onaj fudbal što smo pričali da ćemo igrati, pa smo rešili da igramo ipak viktorije večeras. Zakazao sam nam termin, ako me razumeš.
- Nemam pojma o kom fudbalu pričaš. Neću ja, ne trči mi se uopšte. Zovi nekog drugog. A i zglob me boli nešto.
- Dobro, dobro, pustiću ti poruku kasnije, pa ako budeš hteo ipak ti javi. Moram da idem vidimo se.
.
.
.
SMS: Konju jedan, pod viktorije mislim na redaljku. Nagazio sam neku fuksu izuzetno je 'oćna.
.
.
.
- Dušo ipak idem na onaj termin što je Peca spominjao kada smo ga sreli. Fali im jedan, a ne može da se igra ako jedan fali.
- A zglob?
- Izdržaću, mora da se žrtvuje za drugare.
Prijatelj koji pokusava da ti pomogne ali jedino sto radi je da prica nadugacko i nasiroko i da daje savete koji imaju veze sa tvojim problemom koliko i nestasica osiromasenog uranijuma u Iranu i restrikcija elektricne energije u Srbiji (aj' mozda nekih 0.1%).
A: Crk'o komp
B: Pa ti ponovo restartuj, pa vidi ako moze System restore ili uradi jedan TuneUp
A; Aman, cujes ti mene?!!! Crk'o skroz, nece da se upali!!!
B: Pa izvadi i vrati ponovo bateriju, promeni adapter i ukljuci ga preko korektora.
A: Ma, komp ne daje nikakve znake zivota, zovi popa/hodzu pa da mu odamo poslednji pozdrav.
B: A da kupimo nov komp?
A: A da te ja opicim po ta usta nekorisna?!
Kontra od tata-mate. Šuntav do besvesti, pocepao bi i vazduh kad se spotakne.
Cane: E, nešto mi se pokvario komp, ne znam šta mu je.
Bane: Zovi Mileta, nek on pogleda.
Cane: Ma gde njega, on ti je tuta-muta. Ne zna ni da uključi komp, a kamoli nešto komplikovanije od toga.
Onaj koji ima pare za bus plus, al ne da.
- Dobar dan,kontrola.
- Mrš bre u pizdu materinu, za tursku firmu radiš, ja da ti plaćam kartu i time finansiram nezavisno Kosovo,jel? More napuši se kurca,neću da platim!
- Mile zovi komunalce,šifra crveno - švercer po opredeljenju!
Pogrdan izraz za izrazito jakog, ali isto tako i izrazito glupog čoveka.
B : Brate, onaj tamo debil hoće da me ubije zato što sam se slučajno očešao o njegovu devojku.
A : E brate, ako bude neka frka, 'vo 'no. Ti zovi Laza. On ti je najveći artamalj u kraju.
Koristimo kada sagovorniku dajemo drugu šansu da, ovoga puta uz pomoć mozga, uspešno spreči govorni aparat pre nego što izbaci neku glupost.
Ona: 'Ajde zovi nekog da igramo Kanter.
On: Nema nikog, svi večeras gledaju utakmicu. Gledaj i ti.
Ona: Ja sam žensko, ja ne gledam fudbal. Ja igram Kanter.
On( o_O ): 'Ajde porazmisli malo o tome što si upravo rekla...
Ne, ne kažem, ima ljudi. Eto recimo jedan deda, znam ga, birao Arenu umesto Sportkluba al ne zbog Lige šampiona već zato što prenose domaću ligu. Čovek debil, ok. Ima ljudi ne kažem koji veruju ali ipak. Ipak. I P A K! Pa koliko puta, pa da je jebanje one razbatačene sa Studia be pa bi dosadilo: otužno brate mili: jagorčevina, riblje ulje, Kluž, karton, krompir, lokalna televizija, pilavština, razlokani putevi, Batočina kao takva.
Osam sati, kraj dnevnika, kokice, Porodično blago: jedno uobičajeno veče ali ne, ne, sportski program, inovacije u seksualnom životu sunarodnika: šta sad, jao ne futsal, jao ne Nole, jaoo ne samo to ne! Taj studio od koga drhtim, izborani Strajnić sa tikovima ne, samo to ne: i evo nas dragi gledaoci u novom pohodu naše reprezentacije, novi početak... Gost: Goran Stevanović, Goran Sultanović, Miodrag Ješić, Neško Milovanović, Neško Kejdž il tako neki drugi dobar čovek, osrednji znalac, umereni alkoholičar, zabrinuti poštovalac fudbala: Ivan Golac, zovi ga da otera sve u kurac.
Novi početak, novi tim, novi stil, nova srpska politička misao, nova Srbija, zašto braćo za ime sveta?
Podmlađivanje, Adem Ljajić, Govedarica, ružni dresovi, Đenova a a a ne mogu ne mogu ja ovo ušpricajte jednu dozu Anđusa pa da polegamo u kišno veče u pokislim krošnjama џанерика, ах Каролина ово ти је Шумадија и моје имање свиђа ли ти се Каролина хођемо ли заувек остати овде Каролина да примиш слатко православље да ми спремаш кифлице да у сену слачак нађеш Каролина ох како је лепо, лепо је ово зар не Каролина...
BOŽE PRAVDE! ААААА
I opet ste mi himnu ogadili mora da gledam sad dvaput zaredom Marš na Drinu da održim nivo patriotizma do dvaesčetvrtog pa da zaokružim Šešelja a ne Sašu Radulovića mada je on ipak nešto novo, neki novi početak.
Ne pominji novo i početak jebo te dan!
- Gost u studiju Milan Karadžić analizarećmo meč sa Estonijom iz 2007 godine: da li je Milan Martić napravio faul nad Zagrebom 1995?
- Klasično remplovanje, nemački sudija je bio prestrog, imao je pravo da ispali tri granate na Zagreb, možemo reći da smo ovde oštećeni.
- Sledeća sitauacija devedes peti minut, teren oko Srebrnice, crveni karton, nije li prestrogo?
- Slažem se. Mladić se ovde na vreme izvukao i povukao nogu dva dana ranije, nije bilo namere, ali linijski sudija je bio potplaćen i baksuz čovek uopšte a nije ni mogao to da vidi jer mu je pogled zaklanjao Zlatan Izetbegović... mada neko jeste uklizao to nije sporno i oduvao igrača van terena, ali u prošlom napadu isto tako je bio prekršaj i na našem igraču pa ništa nije suđeno, kriterijum nije bio isti...
- Da. Evo i trenutka kada Milošević izlazi sa terena vodi ga Čeda Jovanović koji uzima kapitensku traku od njega i požuruje ga... da li je njegov izlazak bio koban za nas?
- Pa dobro to je više pitanje za Gorana Stevanovića ali ja bih samo rekao da je igra sa Miloševićem na sredini ipak imala neku prepoznatljivost kao i da smo bili poznati u svetu, učestvovli smo na svim velikim takmičenjima... A i Kusturica uzeo Zlatnu palmu...
- Hvala Miodraže. Sada reklame pašteta-argeta pa prenos Srbija – Poljska, idemo u Poznanj da usmrdimo, oskrnavimo i ogadimo Poljacima Poljsku...
E ljudi, dragi gledaoci, ja ovo radim jer imam troje dece, vi slobodno prebacite kanal... Ili čitajte opis Radisavljevog nabijanja na kolac ima prijatnijih momenata...
Dakle, vidimo se u poluvremenu, da anliziramo bedu, imaćemo i nove goste: Rašu Popova, pčelara, i bivšeg ambasadora Radoja Kontića.
Kad ti nije dovoljno jednom da ispadneš budala u društvu, pa uzmeš i ponoviš svoju predstavu radi poboljšanja kvaliteta i proširenja publike.
- Nedo, aj' okupi ekipu za večeras, Lemi pravi rimejk svog hita od prošle subote!
- Ali tada je završio na ispiranju!!!
- Aha! Ako sve bude kako treba, noćas će i u novinama d'izađe! Aj' zovi ljude!
Kaze se za izrazito kurpulentnu (ne debelu, nego onako jaku) i ruznu osobu "neznijeg" pola koju kada bi je stavili u situaciju da ide na njivu i skuplja bale slame, lagano bi je bacila na 12-i red na prikolici (a mozda i vise ako se tako proceni).
Ugledavsi jednu takvu osobu krece prica:
A: Zovi Greenpeace nasuk'o se kit!
B: Ma daj nemoj tako sta ti je ona uradila?!
A: Ok brate, znam, ali strasno...bas je...ono...velika...
B: Ma znam ja nju.
A: Kako?
B: Brate baca balu na 12-i red!
A: E sad ga i ti pretera'!
Opis posebne vrste mučenja današnjih pevaljki od strane matorih ljudi, posebno sa sela.
:hajde, zovi me noćas u tri, insomnijaaa:
- Pu, pička ti materina ološka!!! Pobogu,Lile, je l' se sećaš kakvi su spotovi bili u naše vreme, a gle'aj sad!
- Ma, sve bih ja to, moj brajko, oterao na njivu, u kukuruz po najveći vrelac i to bez šešira, pa nek kopaju, majke im ga silikonske!
Očajnički pokušaj da dočaraš zatvorske muke uz bol jednak porođajnom.
Sad, stručnjaci bi možda objasnili da tvrda stolica mehaničkim delovanjem napravi naprslinu na sluzokoži debelog creva usled čega se analni mišić dodatno zgrči, i eto ti problema.
Sve u svemu, ovo stanje i prati sve porođajne faze: nervozno šetanje tamo-vamo, zverski pogled sa destruktivnim idejama, beznađe, mnogo znoja i dranja i olakšanje uz salvu emocija na kraju.
:sat vremena na šolji:
-Zovi popa! Umreh! Ovo nece da izađe, jebo sam mu sve!
-Pa oćeš Hitnu da zovem??
-Sti normalna žena! Meni da brkaju po guzici neće dok sam živ! Ne!
:pola sata kasnije:
-Aaaaaaaaaa! Ime ću mu dati, svega mi, samo nek izađe!
:još pola sata kasnije:
-Jaoj, nemam snage više, gotov sam. Hvala svima koji su me poznavali...
-Ajde ne drami. Evo čitam na guglu. Napuni kadu vrućom vodom i sedi.
:još pola sata kasnije:
-Aaahhhhhh gotovo!! Dušo, volim te, pametnice moja. Znaš, razmišljam nešto... a da usvojimo mi ipak? Luda si ako ćeš ove bolove da trpiš...
Rečenica koju možeš čuti na razgovoru za posao kod privatnika, iako su svesni da to nije istina ipak vole da je provuku kroz razgovor. Dok istu ovu rečenicu nikad nećeš čuti na razgovoru za posao u državnoj firmi, jer ne postoji razgovor za posao u državnoj firmi, zato što oni zaista jesu jedna velika porodica.
Privatna firma:
- Znate, mi smo jedna velika porodica...
- Da, da, jasno mi je, lepo baš...
Državna firma:
- Znate, mi smo jedna velika porodica...
- Daj bre ćale, ne seri, znam ko si, nego zovi strikana da vidim kad ću dobiti službenu Škodu?
Pitanje koje postaviš sam sebi kad se nađeš ispred šestokrilnog ormara od čistog drveta, peći za centralno grejanje kućne izrade, ćaletove rezervne kamionske gume sa sve felnom ili dvestolitarskog bureta punog kiselog kupusa, a sve to treba negde prebaciti, pomeriti ili utovariti sa svojih 70 kg čistih mišića. Čisto poželiš da ti je prvi komšija radio na izgradnji piramide pa bi ovo bilo mačji kašalj za njega.
Kamiondžija sa obližnjeg stovarišta iskipao 10 komada drveta sveukupne zapremine 8 kubika. U kanal naravno.
- I šta da ja sad radim s ovim?
- Nadam se da su ti stari Egipćani neki daleki preci. Ako ne, jebiga, zovi vatrogasce.
Upoznali se u srednjoj školi, zajedno studirali i delili stan. On bio lošiji student, ona ga vukla da bolje uči. Kad su postali apsolventi čekala ga da položi sve ispite pre nego što je predala diplomski. Zajedno se prijavili na biro i konkurisali na sve oglase za posao.
On se prvi zaposlio, jebiga, muški je svet. Nebitno, odlučila je da on dovoljno zarađuje i da je vreme za viši nivo veze. Venčali su se u jednoj maloj crkvici, skromno, par prijatelja i roditelji. Napraviće veselje kad malo prištede, biće. Od ušteđenog novca kupili stančić.
Uz dogovor je ostala trudna, dok čeka da dobije posao da ne gubi vreme. Posle trećeg mu je rekla da je dosta i da je vreme da se malo posveti karijeri. Dobila je posao, angažovala dadilju, spremačicu, kuvaricu - bila bolji student, imala vremena da prati profesiju, kad je dobila posao magistrirala i kasnije doktorirala, njena firma kupila njegovu, ona kupila kuću na Kopaoniku i nov auto. Nije mu smetalo. Kad mu je firma propala nije ni tražio drugi posao. Ona dobro zarađuje, a on je ionako proveo vek po podrumima i u arhivama prihvatajući svako sranje koje su mu dali samo da sačuva radno mesto.
Deca su u međuvremenu odrasla pa je svakog dana svraćao kod nekog od njih, sa sinovima pio pivo, sa ćerkinim mužem igrao šah. Nju je retko viđao, najčešće na televiziji kad iznosi najnovije stavove i planove. Odavno više nije u onoj firmi, on je prihvatio penziju, ona još radi aktivno. Lep je život, samo malo dosadan.
- Draga, jesi li to ti?
- Ja sam, reci brzo što me zoveš, upravo ulazim u avion...
- Nešto se ne osećam najbolje...
- Pa zovi doktora, platiću...
- Ma nije to problem, nego samo da ti kažem...
- Pa kaži čoveče!
- Ako se slučajno ne probudim, znaj da sam te i danas voleo kao prvog dana...
Mala kamera koja obično stoji na stolu za računara okrenuta ka zidu, sva prašnjava često obrasla paučinom "zbog redovnog korišćenja i čišćenja". Obično se koristi jednom mesečno, a nekada češće, desi se da se ne koristi čak po dva do tri meseca. Najčešće se koristi na skype-u ili u kasnim večernjim časovimana nekom sajtu za +18.
Dva druga razgovaraju telefonom:
-Brate jesi kući?
-Jesam.
-Aj zovem te na skype.
-Aj brate zovi za 15 minuta dok osposobim kameru sva je prašnjava.
-Hahahaha taman i ja svoju meni u paučinu obrasla.
Naziv birtije u Nišu.
Ždraki (zvoni mu telefon): "Alo tebra?"
Žmurke: "Des' be, čovece?"
Ždraki: "Evo, u kriglu"
Žmurke: "Gde, be??"
Ždraki: "A, be, u kriglu između dve vatre!"
Žmurke: "Ma ti si mrtav pijan, zovi sutra kad te prođe mamurluk"
Ždraki: "E...??"
tu-tu-tu ...
Kažemo za izrazito siromašnu osobu, za osobu koja mora da pozajmi kuče da bi ljudi mogli da kazu da pas nema za šta da ga ugrize.
-Fali nam još jedan za kafanu, da zovemo Petka?
-Li brate, zajebi Petka, od njega ni Dinkić ne bi krao koja je to sirotinja...
-Nema veze brate, dobar je on dečko, ajde zovi ga, ja ga častim....
Preokret. Promena društvenih snaga koje vladaju. Najpoznatija revolucija u svetu beše Francuska revolucija.
A: Vaše visočanstvo, neki huligani su spalili Bastilju. Kažu da žele društvene promene, jednakost, bratstvo, slobodu.
B: Gamad, gamad obična.
A: Karbonije mi javlja da su stigli pred Versaj.
B: Mojne da sereš?
A: Da si nemam majku.
B: Pa ti nemaš, majku!
A: Nije to poetna.
B: Dobro, dobro. Aj zovi Karbonijea da mi spremi kočije za šturku.
A: Zar je dotle došlo, visočanstvo?
B: Došlo i preko. Zovi ga. Huligani. Spališe ceo Pariz.
A: Ne očajavajte, kralju, naćićemo mi neki bolji narod. Poslušniji. Lepši.
B: Moj veliki prijatelj, sultan, zvezda istoka, mi reče da u Rumelijskom delu njegovog carstva ima jedna mala zemlja, Srbistan. Mogli bi tamo da palimo, a?
A: Pa ne znam, vaše visočanstvo, ali moramo da palimo ono kao hitno!
B: Nema frke, idemo u Srbistan, tamo nema ovakvih huligana i narod je bolji. Tamo ćemo da vladamo. Od sad da me vikaš Karađorđe!
A: Karadžordže?
B: Oui, oui.
Povlastica predatora, glavna odlika prekaljenih vođa čopora. Klempa jasno oslikava hijerarhijski poredak, statusni simbol i ugled koji imate u društvu. Drugim rečima, da ste u vreme starog Egipta nosili titulu faraona, ne bi ste imali pravo na udaranje klempe. To bi ste imali samo da ste Amon Ra.
-Ja pucam ovaj penal. Svi ste se izređali i Joca, Ivan, Andrija sada je na mene red.
-Ajde sinko dođi na jednu klempu! Zatim zovi malu Jelenu da ga izvede, a ti zauzmi njeno mesto među stativama.
Rečenica koju, do pre samo nekoliko godina, nikako niste mogli da čujete u američkim filmovima.
Osvojili su svemir, ali nikako da uvedu mobilnu telefoniju...
-Ona je ta prava! Shvatio sam! Moram da je pozovem i da joj kažem da je volim i da ne ide na aerodrom!
-Pa ajde čoveče, zovi je!
... fiksni zvoni i zvoni... i zvoni...
-Ne javlja se. Šta sad da radim, dosad je verovatno već na aerodromu?
-Pa... Ne znam, jebiga, nije vam bilo suđeno...
-Tvoj brat Stiv je u Majkovom baru, svakog trenutka treba da krene na sastanak sa Džerijem, to je zamka, planiraju da ga ubiju! Zovi ga da ga upozoriš!
... javlja se šanker...
-Majkov bar, izvolite.
-Da li je Stiv tu?
-Sačekaj. Da li je tu neki Stiv?
-Otišao je pre dva minuta! (Viče neki lik iz mase)
-Upravo je otišao.
... prekida vezu i gleda očajno u svog prijatelja...
-Otišao je...
-Pa šta ćemo sad da radimo?
-Ne znam... O Stiv...
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.