
To je ona u kojoj možete dobiti sličicu na kojoj je nacrtana neka lepo odevena teta koju možete olizati, a kada je oližete, teta se skine gola. Iz tog razloga su se roditelji trudili da ne kupuju tu žvaku deci.
1.
Mama, mama, daj ovu žvaku! (znajući šta ima tamo)
-Ne može! To su one bezobrazne žvake! Kupiću ti čokoladu, evo!
Ih, ma oću žvaku.
2.
Deda: Mali, evo ti 10 dinara, idi kupi one okrugle žvake, one žute, da vidiš šta ima tamo. (namiguje)
Žvake koje u Srbiji retko ko kupuje,pošto ljudi misle da su preskupe,zaključujući po izgledu korice.Koštaju nešto više od običnih orbit žvaka.Kada neko ima žvaku on ili ne da ili ne jede ni on.A ko stalno nosi te žvake,po njima je najpopularni.
Nemanja:E,imaš žvaku?
Dule:Imam neke,al ne dam,skupe!
Kada kreneš sa čitanjem ove definicije, prvo jednom naglas izgovori riječ žbaha. Zvuči gadno, jel da?
Žbaha je djevojka kojoj smrdi iz usta. Svašta će ljudi izmisliti, između ostalog i žvake, čak će izmisliti i jeftine žvake, i žvake u paketima. Razmišljaće o tebi kao svom kupcu, da ih imaš više uz sebe, da eto, ne gledaš krivljenje lica svog sagovornika dok pričaš nešto sa njim.
Žbaha je urnebesna, vuče na debelu i ne zna ukombinovati boje. Ja se žbahe bojim, i bježaću od nje kad god uhvatim priliku.
Eto sinoć ja i moja boginja, moja drugarica čije ime neću reći zbog toga što bi se Jelena naljutila na mene kad bi saznala da je spominjem na Vukajliji, odemo na predstavu pozorišnog tipa. Predstava je bila preeeedobra, jedino jedna scena za koju smo se dogovorili da ćemo im zamjeriti kad se sjetimo te predstave je ta kada Hasanaginica umire - umire prenaglo, i Hasan - aga zajedno sa ostatkom škvadre to uopšte ne doživljava. Kao umrla je, sretan joj dženet i to je to.
Sjedimo tako poslije predstave i pričamo o predstavi, i ja tu primjetim da sam se već momački zacugao. Šta ću boli me kurac, imam para, to što njima trebam platiti knjige nije bitno, bitno je da ih imam, pa odlučimo da ne idemo odmah kući nego da skršimo i moje i njene pare i pare njene sestre iz Vinkovaca koja studira ekonomiju u Osjeku. Kaže da ne voli ekonomiju, i da preko ljeta radi na moru. Pametno, rekoh.
Napio sam se burazeru, kao livada sam bio nekada kada sam krenuo kući. I, eto ti njih: četiri žbahe. Pa ja njega znam, reče jedna, glavna žbaha među žbahama. Ponudile su me da pođem zajedno sa njima u njihovu sobu u domu, jer one tamo nastavljaju sa cuganjem. Umoran sam, kažem im, a i bus bih trebao uhvatiti, nije mi baš nešto stalo do smrzavanja, iako volim snijeg i ne libim se da to napišem.
Ne znam sada tačno kako je došlo do toga da ja stojim naslonjen na gepek nekog automobila, sivog, ili možda prljavog pa zbog toga sivog, i da privlačim glavnu žbahu ka sebi sa namjerom da je poljubim. Otkud mi ta ideja, stvarno ne znam. Ustvari znam, bio sam pijan kao tikva. I jebote, poljubim je tu na foru, i znaš kad ne znam, žao mi je te djevojke i vazduha koji ona truje, žao mi je svega u šta žbaha dune. Prepao sam se, eto proljeća mi, prepao sam se i krenuo sam bježati od nje. Stavio sam ruke u džepove jakne i bježao sam. Gospodin. Kroz maglu sam mogao čuti kako me ona doziva, mislim da je vazduh postajao zelen jer smrad ima takvu boju, čuo sam i Orbit kako nju doziva.
Bježao sam od zla. Gadio sam se samom sebi. Ja sam pogan čovjek. Ja sam prevario svoju djevojku sa žbahom koja ima ružne nokte i masnu kosu. Bježao sam od sebe, bježao sam i bilo je klizavo, pao je prvi snijeg, a nisam posebno dobar hodač a kamoli trčač po snijegu, i sapleo sam se o ležećeg policajca i pao sam preko njega. Da li je ovo realno, pa pao sam preko ležećeg policajca, zapitao sam se dok sam sjedio na dupetu... dok mi je mirisalo iz usta, seljanko jedna pogana!
Turske žvake koje su dominirale devedesetih u Srbiji. I jedne i druge su imale svoje prednosti. Uzećeš "Minti" ako voliš da praviš balone, a i dobićeš sličicu neke svetske, ali češće turske zvezde kao što su Tarkan ili Mustafa Sandal. Ako kupiš "Misti" nećeš pronaći sliku Murata Selim-Paše (avaj), ali ćeš zato dobiti dve žvake po ceni jedne.
Odnosi se na Orbit žvake i svima nam poznatu reklamu za iste.U trenutku kada pokazuje svoje kristalno bele zube,glumac/glumica iz reklame obavezno iz pakovanja Orbit zvaka izvlači dve žvake i počinje da ih žvaće.Verovatno je pojavom prve te reklame počeo i ovaj sindrom da,kada god trazimo žvaku od nekoga,želimo da dobijemo dve,baš kao na reklami.
Situacija iz grada sinoć:
Marko: Je l' ima neko žvaku?
Miša: Imam ja (gura ruku u džep,vadi orbit,i pruža mu ruku,istiskujui jednu žvaku iz pakovanja...)
Marko: Što bre jednu,nemoj da si stipsa,daj dve kao na reklami.
Ceđena pomorandža među hranom. Sobranje cigarete su socijala naspram ovog superkul jela. Moderno kao Fajv žvake. Naručuje se sa sladostrašćem u ustima, kao kada izgovaraš "Evian"! Kada bi postojale modne marke u ishrani, ovo bi bila savršena kreacija udruženog tima Gučija, Prade, Kavalija, Galijana i Pako Rabana.
Za pobornice cezarizacije, jela kao što su pljeskavica, pica, sarma, su čist smrtni greh. Sigurna propusnica za deveti krug pakla. One su ekstremniji slučaj "ne jedem jagnjetinu" devojaka. Postoji li zaista nešto tako dobro, kao što je zelena salata ukusa stiropora, piletina teksture sunđera i hleb vrste prošlomesečni? Plus, sve to, po simboličnoj ceni nečije dnevnice. Divno! Jedući ovo, dolaziš do zaključka da Snežana Dakić treba da ti preda pravo na vođenje emisije, a Makica Mateus ni za čet'ri života neće postići tvoj trenutni nivo trendizacije.
Jedeš, osećaš se tako moćno, dok ti se vlakna piletine i salate zabadaju u karijesom pojedene zube, a hleb zauzima mesto gde je nekada bila gornja leva četvorka. Paziš da ne upropastiš sjaj, ili kojim slučajem sa mesta ne poremetiš plave lenjir šiške. Na ovom luksuzu pozavidela bi ti i Paris lično. Posle obimne klope, ispijaš svoju pomorandžicu, plaćaš mesečnim džeparcem i odlaziš srećna, što si celih sat vremena živela na visokoj nozi.
-Meni ćete dati jednu komplet lepinju sa pršutom i molim vas natopite je što više, da curi...i jedno...ma dva kisela mleka uz to!
-Jaoj, kako možeš to da jedeš, fuj, nemam reči! Meni ćete jednu Cezar salatu!
-Jel te malo žulja praziluk u predelu dupeta? Na Zlatiboru smo, ne preseravaj se, nego jedi što i sav normalan svet, kukaćeš mi noćas da si gladna, a u apartmanu imamo samo slaninu.
-Jaoj ne, ne mogu to ni da slušam! Donesite mi i Evian vodu, molim vas!
Prolaz u svim super marketima kroz koje čovek mora proći da bi stigao do kase, a koji su puni iskušenja.Naime u tom prolazu se nalaze čokoladice,žvake,bombone...ako ste se odupreli iskušenju da kupite nešto od ovoga onda niste ljudsko biće.Dobar razlog da oskrnavite već dobro oskrnavljen kućni budžet.
Neki čovek: Jao vidi tik-tak,od kad to nisam okusio,vidi vidi kit ket,još i neki novi orbit,jao pa snikers (sve ubacuje u korpu).
Radnik na kasi: To vam je sve ukupno 984 dinara.
Neki čovek: (gleda u movčanik sa zadnjih 500 dinara)Ipak ću da vratim ove bombone,žvake i čokoladice (u sebi:e u kurac)
žvake u obliku zuba, koje su nam donosili uglavnom baba i deda iz Beograda ili inostranstva. Očjak je očnjak nego mi to klinci nismo umeli da izgovorimo. fora sa tom žvakom je što je imala oblik kao zube vampira pa smo više plašili drugare i drugarice nego što smo ih žvakali.
-Aaaa, ja sam vampir.
-Aa :mali skok:
-Axaxa, uplašio si se.
-E, nisam, samo sam se pravio. šta ti je to?
-Očjak žvake, donela mi baba iz Bosne.
-Joj kako je to supeeer, jel imaš neku za mene?
-E pa nema, baba mi je donela samo 20 treba i batu da dam jednu, neće meni ostati ništa ako ti dam.
Vrsta voća koju niko nije video kako izgleda nakon što sazri.
Ovakve voćke rastu na drveću na kojem klinci mogu lako da se popnu i svi pliskavci bivaju smazani pre nego što uspeju da sazru.
Piskavci imaju nepodnošljivo kiseli ukus, skoro isto kiselo kao i shock žvake. Ali klinci ih obožavaju i rado napune džepove sa njima, pa pola pojedu, a onu drugu polovinu koriste da gađaju klinke.
žvake koje otklanjaju loš dah nakon oralnog seksa
Zasto u reklami za orbit tutnu u usta dve zvake a ne jednu?
Žvake i kondomi koji stoje u izlogu tokom letnje sezone.
Jedan od najkvalitetnijih apoena u kojima ste mogli dobiti kusur krajem 80-ih i početkom 90-ih. Ako baš niste imali sreće, dobili biste Bazooka žvake, a ako vas kasirka pritom mrzi, mogli ste da kusur dobijete u cigaretnim žvakama. Posebna čar ovih žvaka su prelepe sličice, živih boja i motiva, na plastificiranom masnom papiru, koje su se same odmotavale čim oljuštite žućkastu ambalažu, a neretko su bile razlog odlaženja u prodavnicu po još koji komad ovog sjajnog brenda. Stoga se može reći da Čunga-Lunga nisu bile samo kusur žvake, nego i, ispostaviće se, jedna vrsta proviđenja kroz konzumerizam koje će zadugo ostati link do sećanja na krvava kolena od pada sa bicikla, masnica na cevanicam od fudbala u ulici, adrenalina u noćnim žmurkama i žandarima i lopovima, pravljenju lukova i strela, ratova aluminijumskim cevima omotanim u izolir trake raznih boja kroz koje bismo pljuckali širok spektar bobica gađajući neprijatelje u oči, vrat i ostale gole delove tela kao i bezbrižnog blejanja u kraju.
Dzabe zvake, dzaba pasta posle luka nema spasa ;)
Urbana metafora za zalepljene žvake po pločnicima šetališta.
Oni koji skaču kad vide da imaš žvake.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.