
1. Primjenjivati naučena pravila čak i tamo gdje se ona ne bi trebala koristiti.
2. Pretjerati sa učenjem pri akutnom približavanju ispita, stanje koje se mora tretirati "formatiranjem" da bi se izbjegle poslijedice po psihičko zdravlje (vidi formatiranje ).
3. Metoda učenja u kojoj se nastoji što više ponavljati naučeno gradivo odmah poslije učenja, da bi se usporio proces zaboravljanja. Ovo je u engleskoj literaturi poznato kao "overlearning". Pri overlearningu se nastavlja sa ponavljanjem iako je već postignuto odlično poznavanje materije.
1. U nekom selu seljaci stalno govorili "tica", "šenica", "čela", pa im seoski uča rekao da to nije ispravno i da treba govoriti "ptica", "pšenica" i "pčela". Poslije nekog vremena seljaci počeše govoriti i "pječam", "pkukuruz", "pkoljivo".
Moderni primjer je u gradovima kad su djeci govorili da se ne kaže "fala" nego "hvala", a onda oni počeli govoriti i "hvali" umjesto ispravnog "fali".
2. primjer nije potreban
3. najčešći je primjer učenje pjesama napamet, pjesme se nekada toliko puta ponavljaju, da se cijeli život ne zaborave.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.