
Pomalo riskantan potez sa kojim možemo u društvu steći veliku popularnost, ali takođe doživeti i brojne neprijatnosti. Poznato je da se ljudi smeju različitim stvarima i ono što je nekome smešno, ne mora da bude i nekome drugom. Ipak, da bi ispričani vic u društvu bio uspešan, treba se pridržavati nekih pravila.
1. Ne treba ih uopšte pričati u nedostatku inspiracije ma koliko god da su smešni.
2. Ekstremnije tipove viceva poput "crnjaka" ili "perveznjaka" nikako ne praktikovati pred starijim i nepoznatim ljudima čiji smisao za humor nam nije dovoljno poznat.
3. Pričati ih isključivo onda kada smo dobro raspoloženi i sasvim sigurni da ćemo sa njima nasmejati sve prisutne i da se niko neće osetiti prozvano ili uvređeno.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
4.Tajming... Važno je pričati vicee posle jedno 5 piva, onda su svi smešni.
Slažem se, ali može i to da se smatra ovim pod 3. zato što je tada atmosfera opuštenija.
Pa je i veća verovatnoća da će vic uspeti.
Moze i ovo da se desi:
unistitelj vica
+