
Večna želja ljudskog roda, da vidi budućnost i razjasni neke stvari iz prošlosti. Postoji teorija koja se oslanja na Ajnštajnov rad koja kaže da je ovo moguće, jer se ono što se desilo "zapisuje" negde u kontinuumu prostor-vreme. Međutim, postoji i teorija koja kaže da ovo nije moguće ili je moguće, ali samo jednosmerno i beskorisno je i suviše opasno. Ta teorija je verovatnija, a glasi:
Ako uzmemo osobu X koja je "putnik" ne možemo je poslati u budućnost jer se ona još nije desila, a ako postoji i zapisana je definitivno, sve što radimo "slobodnom voljom" postaće besmisleno jer ne možemo uticati na tok događaja. Ako je pošaljemo u prošlost i ako je samo put u prošlost moguć, kolika je verovatnoća da će ta osoba moći da se vrati jer sa te tačke nije moguće putovati u budućnost tj. "sadašnjost" bi za X bila "budućnost"? Ako budućnost ne postoji, put u prošlost bi time obesmislio "sadašnjost" za X. Ili koliko je moguće da X uopšte ne izmeni prošlost? Kolika je verovatnoća da, poslata na određeno mesto u određeno vreme, neće pasti nekome na glavu i ubiti ga, a time, što je dalje u prošlosti, "izbrisati" srazmerno veliki broj osoba u današnjici? Ili do "brisanja" neće doći jer se to već i desilo? Ili da neće "sleteti" usred npr. kamenog zida kuće koja je tu bila, a za nju se ne zna danas jer je tu šuma? Ili da, poslata kao svedok neke bitke, neće "sleteti" tačno ispred strele ili metka i poginuti? Ako budućnost postoji i u nju se može putovati, kao i u prošlost, zašto ta osoba X iz budućnosti ne dođe i spreči neki užasan događaj koji i nije morao da se desi i koji nema globalan uticaj na ljudsku istoriju (neka velika nesreća npr.)? Ili je to već uradila? Ali time je izmenila prošlost i promenila svoju sadašnjost i obesmislila je za X. Tačnije, kako uopšte može biti poslata da spreči nešto što se nije desilo? Ili, ako je o tome ostavljen neki zapis kako bi u budućnosti znali da treba biti poslata, kako mi ne znamo da je putovanje kroz vreme moguće već o tome samo nagađamo? I zašto niko nikad i nigde nije "naleteo" na nekog putnika koji upravo "sleće" jer verovatnoća za takav susret nije mala? I kolika je mogućnost da pojava takvog lica u nekoj instituciji (recimo vojnoj kako bi se put držao u tajnosti) neće biti shvaćen pogrešno od ljudi u "prošlosti" koji bi X uhvatili i iskoristili da od nje izvuku informacije o putovanju kroz vreme i time je sprečiti da izvrši zadatak što bi samo slanje X obesmislilo i, takođe, promenilo "sadašnjost" jer bi X kontaktirala sa ljudima iz "prošlosti"? I tako dalje i tako bliže...
Postoji još mnogo teorija o ovome, ali ova je, sa današnje tačke gledišta, najverovatnija.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.