Prijava
  1.    

    Radi ko vezan

    Izreka nastala usled vekovne težnje našeg naroda ka slobodi i uživanju u plodovima iste. Lađenje jaja, veresijom ispijanje rujna vina, boračke penzije i ostali oblici benefita kao prateće pojave doprineli su jačanju slobodarskog duha i od ovih prostora napravile idealan poligon za oštrenje kite "stranih sila".
    Autentični predstavnik vrste (naš predak, ne tako daleki) za prvi ozbiljni rad je saznao kada bi pao u kakvo ropstvo tursko, bugarsko, austro-ugarsko, nemačko. Tada bi bio nateran da oznoji guzicu, pa je proklinjao dan kada se predao neprijatelju. Tako da ne treba da čude mnoge samoubilačke "nemoguće misije" (svi srpski ustanci, prelazak preko Albanije po najhladnijoj zimi u 20. veku do tad, Igmasnki marš (takođe najhladnija zima, al po novim parametrima) i ostali poduhvati naroda koji ne ljubi lanaca. Uvek je lakše bilo držati pušku, nego motiku ili kakvu drugu alatku.
    Radije mrtav, nego mrtav umoran, bolje grob nego rob i ko voli raditi radilo mu se o glavi samo su neke od parola koje su nas odgajale u slobodarskom duhu.
    Radilo se samo kad se moralo, minimalno koliko da se preživi i kad se nije imalo šta drugo raditi, u pauzama između vojni. Posao je oduvek bio "pod tačkom razno", na sporednom koloseku, pa otud i prezir prema istom. Ostavljan je uvek nekim drugima, koji nemaju pametnija posla nego da rade.
    Zato učite da ne morate raditi, a ako vas već i pokušaju naterati, ima da zaratimo. Nije pos'o zec, pa da pobegne.

    Uputnije je '44. preći u partizane, nego biti proleter iz Rudog.
    Posle rata se isto vata, svakako se ide na državne jasle.