Pokušaj oralnog zadovoljavanja muškarca koji ima pošumljenu kurčevu regiju.
- I kako je bilo?
- Ma tražila sam jaje u dlakama, ako je on nekad čuo za brijač ja sam Megan Foks!
Pokušaj oralnog zadovoljavanja muškarca koji ima pošumljenu kurčevu regiju.
- I kako je bilo?
- Ma tražila sam jaje u dlakama, ako je on nekad čuo za brijač ja sam Megan Foks!
Jugoslovenska kafanska čaša polako izumire, zajedno sa kariranim stolnjakom i plekanom pikslom. A bila je čovekov najbolji prijatelj, uvek tu da ga razume i uteši. Njeno prisustvo bilo je nenametljivo, neprimetno, a nezamenjivo. Slava joj!
Šta god da piješ iz nje, gusti sok, pivo ili špricer, ništa nema tako dobar ukus kao iz Nje!
Dizajner ove čaše bi trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir, Ajnštajnovu nagradu za fiziku i Proletersku značku!!!
Nije ni čudo što su Italijani za reč "kuća" izabrali upravo reč "casa" - I mi bismo morali da sledimo ovaj svetli primer!
Grupa najboljih američkih stručnaka razvila je kompjuterski program za dizajniranje najsavršenijeg oružja na svetu. Želeći da dizajniraju najbolji šlem za supervojnike, uneli su sve parametre koji moraju biti zadovoljeni tim novim dizajnom (idealna otpornost na metke, bombe itd). Kompjuter im je nacrtao identičan šlem kakav su upotrebljavali nemački nacisti u Drugom svetskom ratu.
U trenucima dvokolice su iz zajebancije uneli u kompjuter parametre za dizajniranje najsavršenije čaše na svetu (najbolji odnos visina-širina-zapremina, savršeno prileganje uz šaku, najbolja otpornost od lomljenja prilikom pada...), i kompjuter im je nacrtao čašu kakva je bila u upotrebi po kafanama širom Balkana.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Na prvi pogled nemoguća, nespojiva veza i epska drama bliske budućnosti. Zidanje Skadra na Bojani. Kao gej brak vođe Radovaca i ciganskog bosa iz Jabuke. Mogu 4 filma da se snime o tome. Gordi političari prepuni zahteva i ultimatuma, i seljak koga boli kurac. Oni kažu da je zakon tu da se poštuje, a seljak, da se zaobilazi.
- Dobar dan.
- Dobar dan. Rakija?
- Ne, ne. Hvala. Radimo istraživanje o priviknutosti seljaka na proevrposke uslove.
- Da.
- Nekoliko prostih pitanja za vas. Kada ste već spomenuli rakiju, znate da je zabranjeno praviti jaču od 55 procenata alkohola?
- Znam.
- Na ovoj flaši piše da ima 65 posto!
- Štamparska greška.
- Ali pisano je olovkom!
- Ženo, daj hemijsku! :žvrlj: :žvrlj: Eto. 55.
- Da li stvarno ima toliko?
- Piše da ima.
- Ali...
- Piše!
- Dobro. Imali ste skoro najezdu bubamara. Šta ste uradili?
- Ma sve sam ih potamanio!
- Znate da je to kažnjivo zakonom?!
- Izvinite, pijan sam. Ne znam šta pričam. Lepo sam ih zamolio da odu kod komšije. Pitajte njega šta je bilo.
- Ali...
- Komšija je ubica!
- Ok. Da li znate da svinja mora da se uspava?
- Znam.
- Pa kako to radite?
- Pa malo joj pričam, tepam. Mazim je. I tako.
- I ona zaspe?
- Da. Čim je odvalim sekirom.
- Gospodine!
- Šalim se.
- Dobro je.
- Satarom to radim.
Rečenica koja se izgovara vječitom studentu u borbi za besplatno školovanje.
Još jedan od izraza iz 90-tih.
Mera za najveći smor koji može da vas zadesi.
Kad ste izbedačeni najstrašnije, kad vam nije ni do čega, kad je sve crno oko vas.
Smorio sam se k'o Dobrivoje Topalović.
Ko je jednom čuo dotičnog i njegove pesme, naročito "Crno vino, cne oči" zna o čemu pričam.
Ko nije može da posluša
http://www.youtube.com/watch?v=zsvK5EdFGCw&feature=related
Okoreli pušači ne gase cigaru čak ni kad jedu. Takvi ne preferiraju nešto salate nego se odma bace na glavno jelo pa mu onda dođe da puše umesto salate.
- Kume uzmi salatu
- Kakvu salatu?
- Pa ovu paradaIS
- Ma jok evo cepam roštilj
- Siguran si da nećeš salatu?
- Pušim umesto salate
Mali srpski Leonardo. Pojavljuje se u TV emisijama, čisto da razori kol'ko-tol'ko prijatno poslepodne prosečne srpske porodice.
Majka: Ček', ček', ne prebacuj, da vidimo ovog malog.
Leonardo: Da, govorim engleski i nemački. (demonstracija sile: spika sve u 16)
M: A kol'ko sam vas puta, djeco, molila da pričamo engleski bar po kući, kad već knjige ne pipate.
L: Sviram gitaru, slušam stare grupe, Krenberise i sl.
M: A i ti, konju, kad misliš djeci kupit taj sintisajzer što si obeć'o?
O: Pa, kupiću kad budem im'o para.
M: A-ha, kupićeš. Ovaj nam drugi ima najviše sluha, a počeo Topalka pjevat po kući.
L: Pobedio sam na nekoliko šahovskih turnira.
O: A mi šahovskim tablama kontejnere punimo, sve polomiste, majku vam jebem.
Leonardova razredna: odlično piše sastave, sjajno mu idu prirodne nauke, dobar je drug, sam organizuje humanitarne akcije.
Leonardov tata: Verujte mi, nikad ga nismo pritiskali.
O: Niste kurac. Što moj nijedan nije isp'o takav?
Leonardova mama: Dobro je dete; kad vidi da sam umorna, sam uzme da usisa kuću i čuva mlađu braću i sestre.
M: Sam uzme usisivač?! Gasi taj televizor! Nama ste našli komplekse nabijati.
Ljubavnici kojima ne smeta kad im je partner hladan i uzdržan u krevetu.
To je ona devojka sa kojem se zabavljate jedno sedam do osam godina, upoznate joj užu i širu rodbinu, zatim ceo komšiluk, znate sve podatke tipa: kada joj je baba izgubila nevinost i šta joj je deda u horoskopu.
- Još uvek si sa onom istom devojkom?
- Pa da, to mi je rođena devojka!
Slično što i Alapača, predstavlja ženu iz komšiluka sa OVOLIKIM jezikom!
Nema svoj privatni zivot, ali je specijalista za postavljanje dijagnoze svima oko sebe. Razume se u sve živo i neživo, najpametnija je, i nedao ti Bog da se s' njom zakačiš jer će pola grada saznati gde ti je i sa kim žena dok si ti na poslu, da l' bacaš đubre pored kontejnera, s' kime ti se spanđala šurnjaja...
Sendvič koji se dobije posle dobrovoljnog davanja krvi.