Pored toga što je jedan od najiritantnijih likova iz crtaća, ubedljivo je i jedan od najbezobraznijih . Za razliku od, recimo, Velje Ilića ili Duleta Vujoševića kojima se cenzuriše tek svaka druga reč ona nikad nije izjavila ni jedan glas, a da nije bio cenzurisan.
SA CENZUROM: Biiip! Bi Bi Biiip. Biiiiiiip Biiiiiiiip!
BEZ CENZURE: Gde si pizdo kojotska! Nabijem ti taj tvoj ACME u čmar! Puši kurac!
Album sa sličicama monaha iz svih svetogorskih manastira. Ograničena serija, samo za pohađače veronauke.
- Iam, iam, iam,iam, iam, iam, iam, iam... Neam! - Makarije, tebra. - Aj za Pajsija? - Si ti lud? Neću trampim Hilandarca za jednog Bugarina. Daj još dve.
Pičku shvata kao primarno zanimanje, recke ručno gravira u mermernu ploču pa na njih drka i pokuzuje ih mami. Skin'o je više maloletnica nego ti pornića, u telofonu su mu devojke memorisane pod "jesu" i "biće", na ramenu ima istetoviranu svoju močugu u tribalu, a iznad kreveta drži ogroman goblen iste koji je lično vez'o.
Dok ti radiš nešto drugo, po tom pitanju uglavnom beskorisno, on šalje poruke, zove, četuje, piše pesme, peva pesma, pije kafe, gleda u kafe i spopada po ulici za pičku k'o narkoman za dvaes' dinara. Pipka-štipka!
Sve što u životu radi-radi isključivo zbog toga, a i zbog čega bi drugog. Ne razume ljude koji su u stanju proliti krv i znoj zbog nečega što ne luči sekret i krv par dana mesečno.
-Matori, kakve sam jebačine danas dogovorio. Dve! Jednu posle ručka, drugu posle večere. Cim'o sam se mesec dana za njih! Šta ćeš ti raditi? -Gle ovako. Otići ću u lokalnu birtiju i napiti se ko Rus na maloj maturi. Iseći burićem čelo i ugasiti cigaru o venu kad me šukne "tužno leto" od Tome Zdravkovića. Pred fajront ću u'vatiti konobaricu za sisu, pa ako odpozdravi stiskom za muda i pljuvanjem u uvo izudaraću je jajima po guzici u magacinu. -Jeste, a šta ćeš ako ne bude htela?! -Onda ću otići kući i prejesti se čvaraka i jučetine, zaspati i tri dana mi pička neće pasti na pamet. -Ti nisi normalan! -A ti jesi, pizda ti materina?!
-Ekrem Jevric - Kuca pos'o / General Two - Eto sto sam vruc -Raznorazna videa u kojima se ismevaju: Cigani, stara lica, osobe sa disleksijom, mentalno retardirani... -Bilo koja nacionalisticka pesma marka Perovica Thompsona da se prekrati neki loading postavljanem komentara tipa "JEBO VAM MATER USTASKU JA U PICKU TRBA LI SU CHETNICI DA VS PKOLJU ALI NISU BILI PCKE KO VI PA SU VAS PUSTILI JEL STE GOVNA JEDNA SDRMLJIVA"
Trenutak kada sve preti da padne, jer ne može da ostane i stoji - izgubilo je težine koliko je imalo i sada hoće da poleti, a ne može ni to. A uskoro neće imati više ni šta da poželi.. Gotovo je. Ni jedna moralna prepreka više ne može da drži, sve u šta svojim celim bićem veruješ ili je potopljeno, ili si sklonio u stranu da ga ne gledaš, bar za taj jedan trenutak. Sve ono zbog čega je glava hiljadu goina i šamara teška te ljulja u korenu, zanositi noge i hoće da pukne i pobegne, i sa sobom odnese sve. Nema više vere u sudbinu, nema više vere u ljude, sebe, i da nešto dobro može biti. Ne može biti ni loše. Ne može biti ništa..Može biti još samo taj jedan trenutak, i obično je uz muziku, i obično u kafani, i teško je, teško pijan. Krv iz duše lije i curi po životu, i sa njom je zauvek iscureo neko drag, neko ko se voleo, nekoliko ideala koji su pali u vodu, trenutci zajedničkog plakanja, smejanja, ljubavi i obećavanja..Svakim trenutkom odlazi sve iše, i preti da će otići sve.. Krv iz staklom isečenih dlanova lije i curi po pločicama i stolnjaku, dok na licu ostaje još neverica koja se smeje u suzama, očima u kojima se život, sekund po sekund gasi. Idite. Ostavite me samog sa onim što je ostalo još od mene. Ostavite me da pijem, plačem, pevam i tugujem, a ako posle tog trenutka ostanem tu da ležim mrtav..Neka vam ne bude žao. Neću putovati sam.