Jedina stvar koja zadrzava posetioce na "novoj" Vukajliji.
MedaNG
Ultimativno oružje. U crtaću sa Duškom Dugouškom onaj ludi Marsovac hteo njime da uništi Zemlju jer mu zaklanja pogled na Veneru.Svaki normalan isfrustriran čovek ga poželi par puta dnevno.
Šetaš ulicom i odjednom se ispred tebe na sred trotoara parkira crni bmw sa zatamljenim staklima i iz njega izlaze dva primata sa profilom neandertalca i dva nakvarcovana stvora sa profilom silikona i ulaze u tuc-tuc kafić-diskić. A tebi se šaka sama steže u pesnicu i pomisliš: "E, da mi je sad erudijum 36, eksplozivni svemirski modulator..."
Otprilike po dve kile komad, ko zec.
Period života kada baba počne da liči na dedu i obratno.
najiskorišćeniji javni wc ikada.
A: Ajdemo u mek
B: Što?
A: Moram da pišam.
Najsigurnije mesto u GSP-u, jer je tu najmanja verovatnoća da će do vas dopreti penzos smarač i tražiti vam da sedne.
Stanje prouzrokovano petominutnim neprekidnim ucenjem.
Iako je obrazovno vaspitna ustanova, vrtić označava i najbezbrižnije doba udrastanja svakog deteta.
Odeš tamo,
odlično se provedeš,
ne dobiješ ni jednu ocenu,
osnovnu ćeš upisti 100% bez obzira na to kakav si bio u vrtiću,
ne potrošiš ni jedan dinar na užinu,
ne učiš ništa.
Sećam se da sam sedeo sa Lukom i Milanom.
Sećam se da smo se svi uvek otimali za bockalice, neku igru za koju ti je potrebna neka rupičasta bela tabla u koju ubadaš, gore pomenute, bockalice kojima praviš neke crteže, jer nije bilo bockalica za sve.
Sećam se onog metalnog voza u dvorištu.
Sećam se naše folklor grupe Čigra, i sećam se kako smo samo bili popularni tog marta, kada je zbog našeg folklora bila popunjena velika sala Pozorišta Mladih u Novom Sadu.
Sećam se da sam obožavao za užinu kukuruz u metalnoj šolji.
Sećam se da nam je svima omiljeni doručak bio:
-kakao i eurokrem.
Sećam se još gomilu stvari, i sama pomisao na njih me vraća u bezbrižno detinjstvo, sa mirisom jutarnjeg čaja od kamilice, na malim drvenim stolicama mog vrtića.
Vrsta vetra.
Poruka, koju bi, da smo normalni kao što nismo, preneli najvećim šminkerima među našim sportistima.
Košarkaši:
Uspesi: evropski vicešampioni, umalo i svetski. Igraju muški, ginu za svaku loptu. Bili najjači na svetu, na dobrom putu da se vrate na stare staze.
Doza poštovanja: Skoro nikakva. Došli u Kovilovo, a sačekao ih natpis "Srećno, fudbaleri!". Kasne isplate mnogim zaposlenima;
Odbojka.
Uspesi: Na svim evropskim i svetskim prvenstvima, ligama i olimpijskim igrama su u samom vrhu.
Doza poštovanja: Osrednja.
Vaterpolisti.
Uspesi: Osvojili sve što su mogli, jedini naši ekipni sportisti koji bi bez problema osvojili i vanplanetarno prvenstvo, ukoliko se otkrije da na Marsu ima vode, naravno.
Doza poštovanja: sramotna. Da bi išli na prvenstva, moraju da podižu kredite, a da bi odradili običan trening, još malo pa će morati da idu u susedne države da obave isti. Prosto moraju da mole presveto ministarstvo da im sagrade pišljivi bazen.
Fudbaleri.
Uspesi: Nikakvi. Odrade nekako mučno kvalifikacije. Kurče se kao da su uhvatili boga za onu stvar kada se plasiraju negde. A tu gde odu, bivaju napunjeni i od ovih i od onih. Nikada nisu oni krivi, već neka viša sila. Krivicu ne preuzimaju na sebe, čak ni kada ih uhvate kako puše i piju za vreme prvenstva, a ponašaju se kao da su izmislili fudbal.
Doza poštovanja: kao da su bogovi. Sagrađena im je kuća fudbala, plaćeno im je sve, od krampona preko gelova za tuširanje do svake spomenute i nespomenute premije, a zauzvrat igraju kao babe. Jednostavno, prenakurčeni fenseri koje boli uvo za naše nerviranje, jer- to je za njih samo posao.
Jebite se, fudbaleri!
Nameštaj koji je izmišljen da bi se iz njega kupovalo
- Kako ćete danas kupovati?
- Kupovaćete iz vaše fotelje
Zenska antistres terapija.
Z: Molim te samo ovu jednu, nece te boleti.
M: Pusti me, necu.
Z: Moooolim te, zrela je. Za sekund cu.