Istorijska kafa
poput osmice, od koje dobijete samo fiktivno nosanje, tako je i istorijska kafa, kafa koju pijete samo na rečima a nikada nije i neće biti skuvana i popijena.
Tu kafu pominjemo samo kada smo prinudjeni tj kada situacija i muka nateraju.
A: ee, gde si? amaan, kad ćemo da pijemo onu istorijsku kafu, dogovaramo se već mesecima!
B: ee, da, da, obavezno, ajde da se čujemo ovih dana!
A: ajde, al da ne ispadne ko prošli put, danas-sutra a ono nikad!
B: ma taman posla, ajde čujemo se...
i nikada je ne popiše!
Bukvar iz devedesetih godina
najružnije ilustrovane knjige ikada. Medjutim, plava ptica sa korice koja liči na kita i dva deteta koja sede na toj ptici a koja više liče na trolove i strašila nego na decu su možda i savršeni način da uvedu decu u školstvo Srbije.
ps. bez obzira na očigledan trud uložen u ilustracije, i dalje mi krenu suze na oči kad ga nadjem u staroj prašnjavoj kutiji. Ah ta nostaligija.
Telefon kurva
to je telefon onog lika koji, od svih u društvu, jedini ima postpejd ili neke besplatne minute i poruke. I tako njegov telefon-kurva kruži iz ruke u ruku, svi ga koriste i on postaje javno dobro! Može biti i prenosilac raznih bolesti ukoliko se ne zaštitite jer, kao što je opšte poznato, mobilni telefoni, (pogotovo kurve), na sebi imaju najveći broj bakterija. Osim toga, sva muzika, i sve slike iz ovog telefona su poput javnih knjiga jer svako ima pravo da ih pregleda.
Posotje i telefoni koji su kurve malo manjih razmera, tj prihvataju klijente samo iz odredjenih mreža, ali to ne umanjuje njihovu vrednost, jer se onda ne štede za odgovarajuću mrežu.
A: Brate, imaš za poruku?
B: Da bre, znaš da sam postpejd.
V: E, daj posle meni samo mami da javim nešto, da ne uplaćujem sad zbog poruke samo.
C: E ajde kad već kucaš mami, pusti i mom ćaletu da ne stavlja ključ u bravu, ko što je juče ostavio pa ne mogu da udjem.
D: Braate, pustite dečka, pa ima i postpejd granice... A brate, jel imaš i za poziv il samo poruke može?
telefoni kurve manjih razmera:
A: Brate imaš za poruku?
B: Jel za trojku?
A: Aham...
B: Za trojku imam besplatno, uzmi zovi ako hoćeš!
'Ajdemo na kafu neki dan, ali stvarno
rečenica koju koristimo kada rečenicu '' 'ajdemo na kafu neki dan'' već istrošimo u nekoliko prethodnih susreta sa dotičnom osobom.
Ovo ''ali stvarno'' odaje utisak stvarne želje za druženjem a u stvari je samo najefektnije izvlačenje iz konverzacije ukoliko vam eskiviranje susreta (tj. bekstvo u prvu obližnju zgradu ili prodavnicu) ne podje za rukom.
Nus pojava ove rečenice je kada vaš sagovornik zaista pomisli da zelite s njim na kafu.
osoba A(pošto nije uspela da pobegne javlja se staroj prijateljici): ehej, pa gde si ti?
osoba B(takodje smrknuta zbog susreta): evo tako tu, ti?
osoba A: evo i ja tu...
osoba B: ej, ajdemo na kafu neki dan ali stvarno, da se ispričamo. Kad god se sretnemo uvek posle zaboravimo.
osoba A: stvarno bi mogle, a ne kao svaki put i sve se nešto ispreči.
osoba B: ok onda, ajde čujemo se u toku nedelje.
osoba A: ajde obavezno!
i tako do sledećeg susreta.........
Umočiću
Osim što je ovo jedna od najpoznatijih fraza, a uopšte i crtaća 90ih godina UMOČIĆU predstavlja odnos detinjeg razmišljanja i razmišljanja odraslog čoveka. Ili jednostavno predstavlja stanje u našoj državi i to kako su nas muke naučile da razmišljamo drugačije.
Jer smo kao deca bili presrećni što su dobili igračke i slatkiše, a sad razmišljamo: a šta su jeli sutra? i prekosutra? zar ne bi bilo bolje da se majka zaposlila, da je imala stalni radni odnos..? deca onda nikada ne bi bila gladna.
hvala svima koju su nam ukrali detinje oči.
Razmena učenika
Svi se tome raduju, svi jedva čekaju a u principu kad odemo kod naših inostranih prijatelja, sve se svodi na abnormalnu želju za srpskom kuhinjom, za srpskim provodom i za Srbijom. I koliko god kukali kako nam ovde ne valja, dok smo u tuđini noćima sanjamo pasulj, podvarak, ajvar i punjene paprike, naše diskoteke i dinare!
I jeste da kad se vratimo u Srbiju, oči nas zabole od nesređenosti, prljavštine, starih i oronulih zgrada, ali zato čim izadjemo iz autobusa poljubimo tu prašnjavu zemlju i kažemo: KUĆI SAM - ovo mora da se proslavi.
Halo, mama, prešli smo granicu... slušaj... sve je super, da, da... ma ne mora niko da me čeka, daj samo stavi pasulj! E može i sarme super!!! Ajde, ajde.... vidimo se!
Ovde smrdi na alkohol
Rečenica kojom nas muče keva i ćale posle svake burne noći pune alkohola. Alkohol cele noći isparava iz tebe, i sasvim je logično da soba MIRIŠE na alkohol. Što onda pitaju kad sve znaju, i plus nas teraju da lažemo: NE BRE, ČINI TI SE, KAKAV ALKOHOL!
12h popodne. Otvaraš oči a sunce te ubija. Ruku stavljaš na glavu koja seva. Tvoja jetra je opet patila sinoć. I ko da ti nisu dovoljne sve te muke, ulazi majka na vrata, prvo proturi nos i kaže OVDE SMRDI NA ALKOHOL!
Ne be kevo, čini ti se.
Kum
Čovek koji ti da ime (krsti), a koji će to tvoje ime najmanje korisiti.
Sretaćet e se tako retko da će i on sam (kum) zaboraviti ime koje ti je dao.
kum: Gde si Dušane, ljubi te kum.
Jovan: Jovan, kume, Jovan.
kum: Jao bre sine, davno ti beše krštenje, vidi koliki si momak, ko će još ime da pamti!
Bože Petra
Ovih dana, najpopularnija rečenica iz emisije KEFALICA.
Sada se koristi u svim trenucima i na svim mestima- ulici, autobusima, školama.
Citira se, uglavnom, u situacijama koje apsolutno ne odgovaraju samom smislu rečenice, ali definitivno uvek izmami osmeh na lica.
Da ošiša kosu da bude ćelav?
Booooože Petra.
http://www.youtube.com/watch?v=tQMwF55pL8o
(0:36-0:42)
Toma Zdravković
najveći srpski boem, i glavni uzrok oštećenja jetre u Srbiji.
dajte malo Tomu da se ubijemo!
Broadcast Yourself
pesma za koju je došlo krajnje vreme da je neko snimi.
YouTube - Broadcast Yourself
