- Mico, si našla broj napokon? - Ma, nema ni ovde! Mada, mislim da smo ovde već bili oko 9 jutros... - A kol'ko je sad sati? - U, jbt. Pola pet. - Slušaj, aj' da ispazarimo pidžame i neki dušek, prespavamo u tržnom centru, pa sutra natenane ti da pogledaš?
Aksiom današnjice. Elegantan, pomalo ironičan mehanizam za definisanje svih stvari koje su dobile svoju cenu prilikom poplave izazvane cunamijem materijalizacije.
-Ćale daj neku kintu, idem sad da se vidim sa ovom mojom malom. -Nemam. -Nemaš a? -Slušaj mali da ti kažem ja nešto, jel si video maminu novu frizuru? -Bila je kod frizera? -Jeste sine, nego jel se sećaš da je dedi prošle nedelje pozlilo kad je čuo za Jovanku? -Daj pusti ga. -Jel znaš da nam je pre neki dan došao pop Miladin da osvešta vodicu jerbo nam je bila slava. Sine, sve to košta. -Ćale, nisi obrisao istoriju kad si išao prošli put na internet. -Novčanik ti je na stolu, crvena ti je dovoljna.
Obred koji se obavlja u cilju prestanka detetovog plača, svaki put kada to isto dete zvekne u neki deo nameštaja.
- Tata, optaaa! - Jeste sine, 'ajde šutni tati loptu! Hop! - Gooooo! - Bravoooo, pazi sine na st...:*DUM*: - MJEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!! - Ništa, ništa, dođi ljubi tata! - AAAAAAAAAAAAAAA!!! - Dođi da bijemo sto! Nevaljali sto, a, a, a, udri sine! - Ne klimaj taj sto Mikane, razbićeš mi vazu! - Tiše Savka, da ne prođeš kao što je kredenac juče!
Držali kurac u ustima dabogda! Biće skoro propast sveta. Siguran znak – u sve većem broju kafića, restorana, kafana... služe samo malo pivo. Nek propadne, nije šteta!
Zamišljam debelog, zadriglog gazdu kafića koji baca račun: „Stander, stander, vid ovako, ako služim samo malo - prodaću više piva. Više gajbica više parica. Joj štomse sviđa ideja. Genije sam bešmi mater“ I gotovo, zakucano! Zove dečka zaduženog za nabavku i kaže: „Sale, od sutra samo malo naručuješ. Raspitaj mi se kolko je u veleprodaji taj Hajneken od nuladvajespet. De mi vidi na digitron kolko je ono manje od ovog velikog. Možda samo njega da služimo, a?“ Jebo bi se taj za dinar, zato ne preza da jebe sve koje može samo ako pet para više može da zaradi. I tako, pada jedno po jedno preostalo ostrvo ljudskosti. Postajemo utopljenici u okeanu otimačine i nenormalnosti.
Sisajte gazde, pušite ga sa vašom poganom računicom. Nisu isto dva mala i jedno normalno. Kao što dva kurčića ne mogu zameniti jedan kurac, tako ni dva ona nedoščeta ne mogu zameniti lepo, normalno zidarsko. Daj da mogu da birem, jebem vas u debela, krupna sitnosopstvenička dupeta. Hoću bre da mogu da naručim veliko pivo. Stavi da je ‘iljadu dinara, pa ako mi se pije, a imam pare, da kažem: „Davaj, pa nek ide život!“. Neću da pristanem da ga sipam iz onih „dečije radosti“ flašica. Hoču da me sisata konobarica pita „Veliko il malo?“, a ja da šeretski kažem „Mala, i veliko je malo“ i da se oblizujem sladostrasno od pogleda na nju i klipaču koji nosi.
Gramzivost će zaista upropastiti svet. Jebena pohlepa! Svet počiva na nekim postulatima, kao ona ploča na leđima slonova. Jedan od tih temelja je normalnost. Pivo od pola litra je normalno. Mogućnost da naručiš veliko pivo je, dakle, kao jedan od tih velikih slonova na kojima sve počiva. Kad neme slon piva, jedan ćošak sveta pada. Miševi pobeđuju. Nije to mala stvar rođaci. Sve je to isti kurac, na koji pristajemo u različitim prilikama. Da bi oni imali što više mi pristajemo na sve manje. Ćutke, pretvoreni u zombije ubačene u potpalublje lađe kojoj su pacovi kapetani, pristajemo na smanjenje piva na isti način kao što pristajemo na smanjenje države, plata, standarda, kvaliteta lečenja, obrazovanja, broja prijatelja, dužine letovanja, života... Zato, duvajte ga gazde, u preambulu ustava duđe – Mora da se drži i veliko pivo.
Toliki propalitet i bez kvaliteta nemate nista sto bi vredelo na vama tj. nemate se cime diciti i potpuni ste anti-talenat za sve
A: e imam jednog druga za tebe ako hoces da te upoznam B: moze na koga mislis A: pa znas onog mog ortaka sto se stalno vuce samnom B: NE !!! tu mi tepsiju nudis bas ti hvala C: e bas sam marke tepsija
Izraz kojim neki ljudi pokušavaju da racionalizuju svoje neumesne izjave i postupke, kao i da svoja sranja provuku kroz šalu. Što je najjače, neretko im uspeva, jer u raspravi s takvim ljudima ti uvek ispadneš primarijus, a oni su kao kul.
- Zašto si rekao Nadi da je usvojena? Traumirala se, eno je, plače! - Ionako ceo grad zna. - Jesi ti normalan? Tu informaciju je trebalo da dobije od svojih roditelja! - Ma, sprdnja, ćale, koj' ti kurac? ======================================= - Brate, jesi stvarno pričao kako bi mi jebao devojku ili su mi samo pogrešno preneli? - Batice, jesam. Sprdnja, nije valjda da se primaš na to? Auuu... Mislio sam da si kulji. ======================================= - Optuženi, zbog čega ste pucali u poštara kada vam je ušao u dvorište? - Sprdnja, poštovani gospodine sudija, nije bilo zlonamerno, znate ono trololo, čisto da mu vidim facu.