Besplatno se školuješ al' džaba.
Fosilizovani
Sijalica od 250W koja se postavlja u pilićarnik dok su žutaći mali. Da ne bi jednodnevni pilići stvarno postali jednodnevni i pocrkali istog dana kad ih doneseš, okači im se ta sijalica da glumi kvočku i greje im pernata dupenca dok ne dorastu dovoljno da se ogreju na kakvom grejnom telu tipa roštilj ili šporet.
- Spale, što se znojiš toliko? Nije valjda da ti je prevelik talon?
- Ma jok brate, nije neka kinta, nego mi smeta ova sijalica...
- Koja?
- Ova brate iznad stola, ubi kol'ko greje...
- Pa nije ni čudo kad je Laki stavio kvočku, garant je pilićima stavio onu štedljivu...
Samo kad je besplatno.
- Jel posećuješ pozorišta?
- Kad god imam priliku.
Vrlo popularna prijetnja u japanskim crtaćima, koja se zbog svoje istinitosti i učestalosti može smatrati svojevrsnim klišeom u anime industriji.
Zmajeva kugla Š - 167. epizoda
Goku: Mislim da smo ga savladali.
Vegeta: Ne bih rekao. Pogledaj malo bolje.
Đorđe Balašević: Hahaha! Smrtnici! Ja sam neuninštivi Đorđe Balašević. Besmrtni lord gama mužjaka! U ovoj formi, dodirom malog prsta mogu izbaciti zemlju iz njene orbite a ovi rogovi mi povećavaju borbenu moć za 2000 procenata!
Goku: Vegeta, moramo izvesti našu fuziju.
Vegeta: Upravo tako Goku. Ovo čak i nije njegova najjača forma a to je jedini način da ga zadržimo dok Ten Šin Han i Krilin ne ožive Ipčeta pomoću zmajevih kugli.
Đorđe Balašević: Neću vam to dozvoliti! PANONSKI TALAS!
Merna jedinica sela u krvi.
Samo poljoprivrednici, šljakeri i psihički poremećeni ljudi ustaju rano.
Zlaćani krug se diže ka horizontu, umilni hor ptičica objavljuje da će taj dan da isere trijes tona tiči govana, a ti treba da otkineš krmelj, jer je neka iskompleksirana pederčina rekla kako treba da se ustane sobajle, kaže to valja, lepo je da se ustane rano. Jeste kurac. Izađeš napolje, narod ide na kurčevi poso, ono sve zarozano, sve neki pogužvani ljudi, komšija iz ulaza Miljko Moron bi reko "ubijte me" samo da može, ali ne može, moron je. Oćeš da kupiš cigare na trafici, nema cigare, nije stiglo, rano je, dođite drugi dan u normalno vreme, a što ti sredovečna ženo radiš u nenormalno vreme samo da bi mogla to da kažeš, kaže ona puši kurac, pijem bensedine od ranog ustajanja, tačno ću danas da se razvedem koliko sam poludela, reko nemoj zbog dece, kaže nemam decu, reko u čemu li tebi život prođe. Pa onda prevoz jebeni, ljudi smrde, kiselilo se to po mekim dušecima, sve se onaj pac navatao po mudištu, noge se usirile, gleda ko da će da ubije, jedino penzioneri čili majku im jebem, nema obaveza pa se potkuvetilo, iz besa to ustaje rano, treba svaki leb da se opipa, podobijalo to stanove pa sad prducka, probudio ih Tito u grobu kurcem u uvo dabogda. Pa onda taj poso, jedeš govna a dođe gazdin sin prestolonaslednik Stefan Lav Car Dušan Dimčeski oko podne audijem, pa isuče kurac i udri pišaj po nama sirotinji i poštenim privređivačima dinara za sto grama koteks pacovske specijal i pola kurve. Pa onda kući, a tamo ne možeš da se razabereš, treba život da imaš a tebi se spava, otac ćuti majka lomi ruke i šapće ti tiho ko djetetu, kaćeš kaže snau da mi dovedeš, da mi potapa beli veš u biljanu a ja samo da pijem kafu i uživam, a tebe neće nijedna jer ti podočnjaci ko Nataši Ninković a i pičke žive samo noću, tad im je mrest, pa odeš da navataš na bućku, a ono trza trza pa otkine iljadu iz novčanika, pa ti em suva kurca, em kratak za crvenu, em ustaješ za tri sata, valja položaj za pišanje po tebi da zauzmeš.
Šta oću da kažem?
Mi smo jedan seljački narod. To naviklo da ustaje rano, da uvati da odradi za dana, pa kad namiri i obavi, da dođe kući a tamo popara sa govnima vruća i brkata žena drlja rutavu pičku da joj surdukneš naslednika pa da i on obavlja i namiruje. Pa onda to preselilo u grad masovno i odmaklo od domaćih životinja, al geni su čudo što reko naš napaćeni narod, pa to ukorenilo u mozak, seljački instinkt, ko insekti i onaj kljunar iz Australije što automatski menja boju kad se približi koala, a u stvari mu neće ona ništa, samo da se poigraju. I tako prva generacija ustaj rano al šta: nigde ratluka, nigde bunarske vode ladne sa ešerihijom od sengrupa, nigde rosa po travuljini mrtvoj, nema krava da se muzu, nema njive da se ore pa prva brazda da se izvede Miona da plače - znači nešto ne valja. Pa ti prva generacija grackog čoveka oseti tu neku prazninu, ustaje rano, naučio ga đed Svinjo, a nema zašto, pa onda udri kukaj u sebi: eeeeeeee, lep li je život ono onda bio, sve priroda pa zeleno, zdravo bre bilo a ne ko ovo danas, sve nezdravo a ne zdravo ko onda. Pa onda udri slušaj Zoricu Brunclik, i vetar se u propast sprema a tebe nema, konkretno stihovi o seoskoj idili, pa se saživljuj, pa kukaj za detinjstvom ko Krajišnik. E onda odredi da se ustaje rano - tako radio đed Svinjo, tako i otac Pizdo, pa šta im falilo, a bili pametniji nego mi danas bez obzira što nisu imali dva dana škole i preturali autobus da vide jel žensko, može li da oautobusi mlade. Jašta nego tako, ustaj sobajle, nije bitno što to veze nema sa sadašnjim životom i što se ne bi snašo na selendri da se vratiš slučajno - drkaj kurac na detinjstvo ceo život.
Centralni predmet u srpskom ritualu jedenja bureka.
Po načinu na koji se neko ophodi prema poklopcu od jogurta, moguće je u uslovima rata uvek prepoznati ubačenog špijuna, koji je probao da se infiltrira u naše redove naivno misleći da je dovoljno samo tek jesti burek sa jogurtom svaki božji dan u lokalnoj pekari, pa da svi Srbi oko tebe misle da si i ti Srbin.
Ne, razlike su očigledne i svakom svesnom i autentičnom srBskom patrioti odmah jasno upadaju u oči!
Naime, dok će mrski plaćenik CIA-e, Vatikana, Centralne masonske lože ili Iluminata u pekari samo uzeti svoj burek i jogurt, pronaći slobodno mesto, sesti, otvoriti jogurt i početi da jede i pije tek tako(!), pravi autentični primerak nebeskog naroda će to izvesti na tradicionalni način svojih slavnih predaka, onaj koji je jasno upisan u njegov junački genetski kod:
Jogurt sa pulta uzima celom šakom, odozgo, tako da mu poklopac pritom bude priljubljen uz dlan, celom površinom, a prsti obavijaju skoro celu gornju polovinu čaše.
Stisak je nežan, mada neveštom posmatraču deluje kao da je on grubo zgrabio čašu.
Dok se kreće prema stolu gde namerava da počne da se hrani hranom Obilića, Kneza Lazara, Cara Dušana i Novaka Đokovića, on lagano, u hodu, mućka čašu sa jogurtom kako bi izjednačio sve njegove sastojke na pravi način.
Tu do izražaja dolazi taj specifični položaj šake na poklopcu, koja je u tom položaju zbog iskustava predaka koji su se generacijama polivali jogurtom po pantalonama, usled lošeg dihtovanja između poklopca i čaše.
Zatim seda i pristupa centralnom delu rituala, pri kojem će najpre dva do tri puta malo jače protresti čašu, a malo zatim i početi sa otvaranjem iste.
U momentu kada se poklopac nađe u njegovim rukama, odvojen od čaše i slobodan, on ga okreće naopako, proverava kolika je količina masnoće skupljena na njemu i uvežbanim, rutiniranim i urođeno veštim pokretom brzo i precizno skine svu masnoću sa njega tarući ga o unutrašnji rub čaše.
Zatim, upravo sa te strane počinje da pije, tako mešajući u ustima onu posniju sadržinu sa onom masnijom na rubu...
Realno, nije uopšte lako odglumiti prosečnog Srbina...
Čovek zbog čije je nesmotrenosti poginuo sultan Murat. Najgori radnik obezbeđenja ikad.
Boj na Kosovu. Miloš Obilić probada Murata. Opšta gungula.
Neko iz mase: Zašto mu nisi oduzeo nož!
Josif Tatić: Mislio sam da ima samo koplje.
prvo mu bivša žena prospe sonu kiselinu u oci, pa tu on kao oslepi, ali zapravo ne oslepi nego ga izleče al mu oči postanu braon a bile su zelene pa se on tu kao smori i upozna sestru biseniju, pa se onda smuva s njom pa živi s njom na njenoj gajbi i onda se vrati njen bivši, mića ili mićko ili nešto na m, pa onda žive svi troje zajedno a bisenija trudna a ne znaju čije je dete pa onda ova dvojica kao nešto pomažu po kući i sve igraju karte ko izgubi radi nešto a kokan se onda pravi da se ukočio da ne bi radio, ili se stvarno ukočio, ili je to bio mićko ili mića ili neko ime na m
Ne mora biti u pitanju baš kraljevski klub, ali sama poenta je jasna. Radi se o nadaleko čuvenom balkanskom mentalitetu, koji prouzrokuje nekontrolisani nalet adrenalina, ali i same neobjektivnosti, nakon učinjenog podviga. Umesto da se proslavljeni pojedinac ili naglo afirmisani tim, drži postrance i rezervisano u izjavama, malo parčence prisvojene slave im naprasno udara u glavu, i prouzrokuje nepopravljivu štetu.
-Jebi, jebi Galatu, Galatu, Galatu!!!
-Dajte nam Boston, da i njih karamo!!!
Ujedinjena grla
-Možeš da nam pušiš Klintone, Klintone, Klintone!!!
Igrače ovog tima lako možemo razvrstati po kategorijama.
Golman - Kaže se, imala majka dva sina, jedan je bio pametan, drugi golman. Veoma česta pojava u beton ligama su debeli golmani sa stomacima kao trudica, ali uprkos tome i dalje su tu, u svojim već uveliko četrdesetim. Ili golmani visine kao ćevap u skoku. Ili bilo koji drugi hendikep, kad ne možeš da budeš u polju, i da trčiš - budi golman.
Štoperi - Dva balvana, sekvoje, cepanice. Search, kill & destroy. Obično na tim mestima stoje oni koji su glavne "badže" u selu, kavgadžije, spremni u svakom trenutku da se pobiju. Tehnika nula. Vole da podmuklo udaraju, a često i otvoreno jer im sudija naravno ne sme ništa, u njihovom selu. Ne pokušavati sa vraćanjem udarca.
Bekovi - Bez želje za diskriminacijom, često ovde stoje pripadnici romske populacije. Valjda zbog svoje konstitucije, mršavi su, brzi a to se od beka i traži. Tehnika im svodi na pokoji centaršut i trčanje po liniji do iznemoglosti. Obično bekove igraju oni slabiji koji nisu uspeli da se probiju do mesta štopera. Ako nije ciga, onda je neki klinac, koji je tu stavljen da se kali.
Veznjaci - ovo je zaista sorta za divljenje. Stari, prekaljeni vukovi, glavni ispred svoje seoske prodavnice, koji istini za volju dele loptu kao Bekam. Ali njihov radius kretanja se svodi na krug na centru igrališta, tako da se od njih ne očekuje defanziva, već samo dobar pas, pokoji centaršut. Neretko su kapiteni. Godine naravno broje 45+.
Krila - Često, jedni od najboljih u timu iako su večito u senci Veznjaka ili Napača. Posao mu je kao i kod Beka, ali sa većom slobodom u igri. Naravno da tu već igraju stariji momci, koji su prošli Beka, i nazad se retko vraćaju, jer pobogu, tu su ovi klinci da trče za njega.
Napadač - možemo ih podeliti na dve vrste. Jedna je, smotani igrač koji bi bilo gde upropastio igru, sem u napadu, gol ne ume da pogodi ni na treningu, ali ipak ok je za atmosferu i svi ga vole u ekipi. U drugu vrstu obično spadaju mladi momci koji su u svojim dvadesetim, seoske devojčice se pale na njega, frizurica je uvek na mestu, ima dobar dribling, postigne i neki gol, čime se njegova "slava" pročuje i do susednog sela (čime automatski dobija naklonost tamošnjih devojčica). Ali neretko, dolazi na utakmicu polupijan jer je sinoć sa drugovima na kafani (šmekerima kao on, ali netalentovanima za fudbal) zaginuo do pet.
Trener - lokalna pijanica, koji je završio sa igranjem fudbala, legenda sela, ali svi ga poštuju.
Doktor - ko god se nađe slobodan u tom trenutku, dobija zvanje doktora. Jedini posao mu je trčanje sa flašom vode u ruci do povređenog igrača.
Ekonom - priglup, socijalan slučaj, dobroćudan čikica koga svi gotive. Nije mu mrsko da posle svakog treninga i utakmice skuplja pobacane dresove, štucne po svlačionici, pere i ponovo ih pakuje.
Ako sam nekoga zaboravio, dopunite.
Pokušaj da se strana imena usklade sa srpskim jezičkim tradicijama, tokom XIX i početkom XX veka. Uglavnom se nije održala. Pre toga javlja se u narodnim pesmama u vidu srbizovanih imena stranaca.
Neki primeri se i dalje koriste:
Jean d'arc - Jovanka Orleanka
king John Lackland (Johan sanz Terre)– kralj Jovan bez zemlje
Hunyadi János (Ioannes Corvinus) – Sibinjanin Janko
Neki se još uvek mogu sresti iako zvuče arhaično.
King James I – kralj Jakov I
King George III – kralj Đorđe III
Danas bi to moglo da zvuči ovako:
Vatikan: Pope Francis (Latin: Franciscus, Spanish: Francisco, Italian: Francesco) – papa Franjo
Nemačka: Angela Merkel – Anđela Merkel
Italija: Giorgio Napolitano – Đorđe Napuljski
Francuska: Jean-Marc Ayrault – Jovan Marko Ero
SAD: Barack Obama – Cigo I
Makedonija: Ѓorge Ivanov – Đorđe Ivanović
Praznici. Pored svih kilograma šlaufa i mamurnih odlazaka na posao koji slede, treba još misliti i na bližnje i obližnje. Spržite li i vi o svakom više kinte na kredit nego na majonez za rusku i metke za vazdušnu zajedno? Ko ih jebe, čestitajte im svima o istom trošku. Jedna poruka, četiri rođendana. Jedan bezumni idiomski sufiks, više para za petarde.
HRISTOS SE RODI TEBI I TVOJIMA KUMA SVETLANA