Rečenica koju nam roditelji izgovaraju kada smo mali i hoće da se otarase našeg kućnog ljubimca iz raznih razloga. Postao je ogroman, kenja non stop po kući, jede za troje ili je umro i neće da nas rastuže.
-Mama a gde je moj zeka? -Odneli smo ga kod jednog čike na selo. On ima ogromno dvorište i mnogo zečeva pa će tvoj zeka imati sa kim da se igra. -A-ha, dobro mama, a šta ima za ručak? -Zečiji paprikaš sine, prste da poližeš kako je lep
Učmala floskula beskrajno dosadne poznate ličnosti koja na sve načine pokušava da se predstavi neobičnom i drugačijom-boljom od drugih. Najlakši način da nedeljom popodne zagolica maštu auditorijuma koji se već deset godina prca samo u misionarskoj pozi ili eventualno sa strane kada jedan od aktera prcačine hoće da pogleda dokumentarac o jazavcima na Diskaveriju.
E vidiš, njen život nije dosadan kao tvoj -čak ni u krevetu. Ona eksperimentiše. Sad, da li to znači da se pamprči u lotos-tantričkoj pozi u dupe ili zakupi dva pripadnika vojne hunte iz Sijera Leonea za naizmenični kunilingus dok je partner šuče palamarom po čelu i peva hitove Sinana -ne znam. Ostaće nepoznanica.
Možda je potpuna alternativka i zavisnik o adrenalinu pa u krevetu vrši naučno-laboratorijske eksperimente. Jebemliga, uloga biljaka u smanjenju toplotnog fluksa kroz zelene krovove se njojzi vazda činila zanimljivom.
Voditelj: Recite nam nešto o sebi, nešto što javnost još ne zna. Beskrajno učmala: Pa znate, volim da eksperimentišem u krevetu. Voditelj: Kako mislite, šta to znači? Spavate se u dupe odozdole? Beskrajno učmala: Pa znate ja... Voditelj: Natrapate u krevet pet mladih junoša, pa redom? Beskrajno učmala: Pa nije ni to, nego... Voditelj: Igrate se sumpornom kiselinom i živom? Beskrajno učmala: Ne, ne. Taman posla, to je tako... Voditelj: Znači samo serete! Skinete gaće jednom nedeljno, partner vas udari deset puta jajima po guzici -popuši cigar pa zaspe. Beskrajno učmala: Jao, jeste! Jec, jec...jadna ja! Voditelj: Jašta, nego si jadna!
Slikovit opis onoga ko ne bira, ko stavlja kvantitet ispred kvaliteta.
-Gde nadje onu juče svega ti, jesi je oplevio? -Nego šta, dva puta! -Brate ima pedeset godina, sin joj dodje na fudbal ponekad da brani. -Dobro se drži mogu ti reći, 'vake sise... -Stvarno si...pojeb'o bi red za penziju... -Baš prolazio juče pored banke, bilo par dobrih mogu ti reći...
Veoma iritantna radnja, najčešće upražnjavana ili od strane starijih ljudi, ili od strane nekog od naših drugova, koji nije preterano vičan animiranju mase. Ako stariji ljudi rade to, uglavnom misle da nismo ukapirali vic, dok naši drugari to rade jer im se može. Ovim prvima ćeš se i nasmejati, bar iz poštovanja, dok druge posle vica čeka tišina, svirep udarac oštrijim delom pesnice u rame, eventualno rečenica: “Ok, aj’ sad idi..” Neki, pak, te viceve nalaze smešnim, na zaprepašćenje ostalih.
1. Utovar kukuruza kod drugara, nas par standardnih, i neki brka. Vidi se, pravi šeret, maneken Tigrovih gumenih čizama, ali ne onih pičkastih što ih reklamira Dragana Ognjenović, već onih starih, koje su pregazile iks atara i vijale stotine prasića. Kafana mu, naravno, nije strana, pa neretko kaze po koju “foru” u vezi sa istom:
Brka: Au.. Ostali ljušte i ćute. Brka: A-U! Ok, sad već moraš da ga pitaš, jel… Šta je, Branja? -Zaseli mi sinoć tu preko, pijemo, pijemo, muzika piči celo veče. Popili bogaoca! Napio se ja i zasp’o! KAD! Ujutro, ceo orkestar oč’o, ost’o samo bubnjar (lupka se po slepoočnici). Svi otišli.. Sva muzika, samo bubnjar ostao! Ostali: Ha, ha….ha.. Brka, i dalje: Ej, otišla muzika, a bubnjar ostao! Samo bubnjar! O jebem te robijo, bubnjar ostao! (sebi u bradu) Sva muzika otišla, sva… Eh, deco moja..
-Ćale, ‘leba ti, gde nalaziš ove specijalce? -Doš’o da naruči nerasta, a vi’š kolki je, ni ne mora da koristi elevator za utovar!
2. Kafana, poluvreme neke utakmice, idealno vreme da upadneš u špic što se tiče naručivanja ture, pišanje, ali idealno i za pričanje viceva. Ili možda ne.. Na tv-u se neko dvoje drpaju u krevetu, reklama za verovatno kafu..
Drug: Jao, čuj vic! Ostali, u sebi: Neee brate, ne! Drug: Dobila Fata od nasledstva auto i vikendicu, posle nekog vremena dolazi Mujo kući i vidi nju u krevetu s nekim likom, i on strgne pokrivač i vidi nekog čoveka i pita Fatu (uzima vazduh jer je ovo istrtljao u jednom dahu), pita je, dobro bre ženo, šta je ovo?! I ona kaže, lagala sam, nije nasledstvo, to je on kupio, i auto ti je on kupio, i našu vikendicu, on! Ih, jebote, ženo, pa pokrij čoveka da se ne prehladi! Kontaš, kao da se ne prehladi, kad ga je otkrio bre! Znate, kao ‘ladno mu je, pa da se ne prehladi! (u pozadini samo zrikavci, grobna tišina) 1: Kakav bolid… 2: Dodj’ ‘vamo da te udarim, majke ti.. 3: Haha, penal, da se ne prehladi, haha.. 1, 2: Ne seri da ti je to smešno? Aj sad marš po duvan! –Sarajevsku, ne onu sa nacrtanim stolnjakom!
Rakija stara 13-19 godina, obično šljivovica, čuvana za svadbu, ispraćaj u vojsku ili krštenje. Otvara se u slučaju gore pomenutih događaja, ali s obzirom na skoro ukidanje služenja vojnog roka, dobar deo te rakije je izgubio namenu i pije se na žurkama. Odlikuje je jarko do tamno crvena boja, dupli venac i mogućnost skidanja svih akrilnih, uljanih i nitro farbi i lakova poznatih čoveku. U narodu ozloglašena kao nešto najgore od čega se možete napiti, zbog same činjenice da je mnogo godina ležala u podrumu ili zakopana te je skupila snage i odlučnosti da se svakom ko je bude pio načestita mile nove godine.U prilogu uputstvo za trežnjenje.
-Paket kisele vode(može sa jodom ili obična) -4 litra rasola -3 litra jogurta -2 kg suvog slanog mesa Usvinjenog gospodina držati u hladnoj i suvoj prostoriji nekoliko dana.