Pacov koji je proteran iz klana Hamato Yoshi jer je bio seljak! Nosio je carape na sandale!
Gianfranco Zola
Izraz kojim želimo da opišemo:
a) Našu neopisivu muku, budući da ne znamo gde ćemo na prelo.
b) Bilo koju drugu muku koja se može meriti sa ovom, priznaćete, golemom mukom koju drugi ne razume, budući da se ne nalazi na našem mestu.
a)
- " Krajišnici, gde ćemo na prelo? "
- " Odgovoriti na to pitanje bi bio sofizam, zemaro. "
- " Istina, zemaro, ali barem izbegavamo zamke modus ponensa. "
- " Zaista, zemaro, sve je bolje od modus ponensa. Mogli bismo čak zapasti u zamke stoicizma, a svi znamo kako to ide. "
- " Istina, istina. Eh, to večno pitanje, taj aksiom, taj ideal! Ne znaš ti kako je to kada ne znaš gde ćeš na prelo, surovi svete! "
b)
Vladimir: " Pi,mislim se da li da idem kod ribe ili na koncert. "
Vlastimir: " Pa, š'a ja znam...Ko svira? "
Vladimir: " Preldžije. "
Vlastimir: " Au, komplikovano, zemaro. "
Vladimir: " Ne znaš ti kako je to kada ne znaš gde ćeš na prelo. "
Vlastimir: " Vastinu. "
dodji,ker,mali ker
Neka ne pametna osoba koja u pekari umesto pleh kaze hleb...A pri tom nemaze da kaze h
Ulazimo mi u pekaru i neka plavusa stoji ispred nas.I mi uzviknemo nema vise mini pica.Kad odjednom cuje se ona i kaze plee(Cuje se kao Hleb)...
Mi se smejemo.
Ona posto je shvatila sta je rekla posle 10 min.
Tek sto izlazi iz pekare opet se ona cuje i opet kaze plee..(Hleb)...
Kako živimo u jako organizovanoj državi, ovo je rečenica koju smo nebrojeno puta imali prilike da čujemo. Naravno, posle toga, nužno ide jebem ti državu. Naime, koliko god da smo sami krivi za sranja u koja upadamo, država ostaje kao poslednja instanca koju možemo uvek da okrivimo. Takođe može da posluži kao odlično opravdanje.
-Jesi video brate, kolko na pravnom ima riba?
-Ma video sam, ništa mi ne pričaj.
-A kod nas na filiozofiji, sve neke darkerke.
-Majke mi jebote, država bi trebala da uradi nešto povodom toga. Tipa, da uvede da mora da se prima minimu 70 posto riba na faks, pa će valjda da nas ukenja.
--------------------------------------------------------------------------------------
-Idemo kod Draleta večeras?
-Idemo, samo mi je javio da se ne zajebavamo sa liftom, ne radi.
-Ne radi? A jebote, on je na drugom spratu, ko će da pešači?? Stvarno, država bi trebalo da nađe neku alternativu tim liftovima.
----------------------------------------------------------------------------------------
-E opet sam pao tiket, jebem ti i kladionicu, i ko me natera da uđem, sad nemam Miri za poklon.
-Ma brate, jebi ga nemoj da se kockaš više.
-Ma šta koji kurac, i te kladionice na svakom koraku, vuku te unutra. Trebala bi država da reaguje nekako, da se to smanji malo. A u kurac više...
Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.
Kad ima - troši, kad nema - ćuti. Kad jebe - JEME, kad pije - plaća za sve. ''Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu'' (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.
Ma kulijana od čoveka. Al' ne zameraj mu se ni pod razno.
Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.
Automobil (valjda je automobil) poznatiji kao Volga, koji je do raspada SSSR za Ruse predstavljao simbol raskoši, luksuza, prestiža, uspeha i blagostanja. Dobio je naziv ruski mercedes najviše zbog toga što je bio zvanično vozilo ruske vlade, na zadnjim sedištima Volgi pičke su guzičili svi ruski predsednici, uključujući i Putina. Jedini odgovarajući, od koga se ne možeš postideti, poklon, prvom čoveku koji je odleteo u kosmos je mogla da bude samo Volga, tako je i bilo, parkirana lepotica je čekala u dvorištu, Jurija Gagarina koji je kada ju je video izjavio - Samo da obrnem jedan krug i mogu slobodno da umrem.
Inače u Rusiji Volgu još i zovu strejt mercedes, jer za konstruktore Volge aerodinamika je gej osobina, utvrdili su da vetar uvek duva Volgi u leđa zato što nema muda da joj pruža otpor. Vozeći ovo borbeno vozilo, mlađu sestru kamaza, vozač dobija želju da njime uleti u srce Staljingrada.
U ruskom PES-u stamina igraca je izražena u volgama.
Hiljadu puta sam čuo pitanje - kako je moguće da oni iz South Parka mogu onako da prozivaju sve redom i da im niko dosad nije došao glave? Odgovor nije mnogo komplikovan. Privid demokratije važniji je od same demokratije.
Svaki prosečan Amer treba ventil. Kao što su npr.Simpsonovi. Čovek dođe kući, pogleda seriju koja ismeva i njega i celu naciju, nasmeje se, počeše između nogu i bude mu lakše. Vremena su postajala teža, pa je bio potreban i jači ventil. Pojavio se South Park. Prozivanja, bogohuljenja, krvi do kolena...sve zarad hleba i igara. I kad čovek vidi da možeš najsurovije da se sprdaš sa predsednikom i svim važnijim ličnostima u državi, a da te niko ne dira, šta može da pomisli, nego da demokratija deluje. Sistem funkcioniše. A ta prozvana vlast ne samo da ne ugrožava serijal, nego ga i podstiče. Što surovija sprdnja, to narod mirniji.
I kod nas se taj pelcer primio. Nažalost, ne u animiranom obliku, već u jednoj emisiji u kojoj se redovno prozivaju najmoćnije grupacije u državi, prikazuju dokumenti sa imenima najopasnijih ljudi, emisija čiji autor zna sve i koji će "svima njima da pomrsi konce!"
Prosečan Srbin će doći ozlojeđen jer je dobio otkaz, upaliće tv i gledati kako neki bezmudi autor raskrinkava upravo onog ko je kriv za njegovu sudbinu. "E, tako treba! Konačno da neko i u ovoj državi ima muda da Njega stavi na tapet! Ženo, donesi pivo, jebem li mu majku majčinu!"
Jadnik će odgledati emisiju, naslušati se najstrašnijih optužbi protiv Njega, popiće pivo, počešati se između nogu, kresnuće ženu i zaspaće miran. Kao jagnje. Misliće da se ipak nešto menja. Da ima nade. Da nikom ne gori do zore. Za mesec dana, neki novi serijal, neki novi On, a na Njega se već zaboravilo. Nikom ništa.
I opet će čovek da popije pivo, počeše muda, kresne ženu i zaspe. A On i Onaj će i dalje piti Jack Daniels i kresaće tuđe žene, dok se za češkanje njihovih muda čeka u redu. Ali naš jadnik će i dalje da gleda tv i da se divi autoru koji ima 'muda do kolena'. Baš zato što ih prirodno nema.
I ne pomišljajući da možda baš taj autor u ovom trenutku češka muda upravo Njemu.
Velika, topla bića koja zauvek zadrže barem delić deteta u sebi.
Od najranijeg detinjstva dobri drugari koji vremenom postaju venčani kumovi.
Nežni očevi svojoj deci koji pričaju najbolje priče, izmišljaju najluđe igre i dele kradom po štanglu čokolade pre ručka da mama ne zna.
Bolji od botoksa jer podmlađuju svoje lepše polovine u trenutku đavolskim pogledom i širokim osmehom.
Iako su često kao tinejdžeri bili odbijani kao nezreli, jednom kada se ožene, barem nekoliko ženskih srca potajno uzdiše: "Gde mi je pamet bila?"
...iskrivljeni društveni moral današnjeg čovjekovog sociološkog habitusa, kazuje da se ove tri notorne vrline mogu dokazati samo na "junačkim megdanima", "zaostalim viteškim dvobojima", "muškim ponosom", tj-"borbom za ispravnu stvar"...
...ali čojstvo, junaštvo i čast se nikada nisu dokazivali na megdanima, dvobojima ili ponosom, već brigom, nježnošću, pomaganjem, saradnjom i prije svega saosjećajnošću i saživljenjem...
npr:
Nije častan onaj koji se bori za svoju zemlju na bojištu, i ima pregršt odlikovanja,znački i znamenja ali u svom "drugom životu" kod kuće, ženu ponekad iz "samo dobre namjere"-šibne, sa djecom se ne bakće, vodeći se mišlju-"ženo tvoje je da vaspitavaš"...
No častan je onaj koji nema niti jednog odlikovanja iz rata, a prošao je što i ovaj gore pomenuti, samo se nikada nije trpao u prvi red, a kada dođe kući svoju ženu prvo zagrli, i jedva čeka ćerku u krilo da stavi, a sina da pomiluje po glavi...
Praporci i zvona su samo vanjski izgled, perije koje služi samo za pokazivanje...
Čojstvo i junaštvo nije kada se znaš dobro potući, za drugove daješ sve a kući majka ti radi deset poslova, otac iako je u penziji i dalje zarađuje za tvoje hirove, a ti dođeš domu svome i niti pereš sudove, niti usisavaš, niti hoćeš da prašinu pobrišeš, jer se vodiš mišlju-"sramota me je da radim ženske poslove"...
Čojstvo i junaštvo je kada si tu uvijek za drugove, ali prvo kući da odradiš poslove, nebitno da li majci, ženi ili djevojci...
Ne mjeri se čojstvo razbijenim glavama, već koliko si ih uspio sačuvati od razbijanja...
Ne mjeri se junaštvo sa tim koliko si spreman sebe dati, već koliko si spreman razumijeti druge...
Sušta suprotnost od prelepe manekenke, glumice i žene koja zrači svojom lepotom.Dok je kod nje lepota naglašena i "upada u oko", kod Obično Neobične Devojke stvari stoje drugačije. Ona je ta koju sretnete u prevozu, prodavnici, devojka za kojom se okrenete na ulici, ona nije našminkana niti posebno lepa, jednostavno zrači nekom lepotom i šarmom i nečim neobičnim koje na vas ostavlja poseban utisak i razmišljanje da li ćete je opet sresti.Pošto je život nekom majka a nekom maćeha, često samo prođemo pored nje odmerivši je od glave do pete, i nikada je više nesretnemo. Ostaje samo uspomena na "Obično neobičnu devojku" Siguran sam da je svaki muškarac sreo ovakvu devojku.
Legendarni vozač beogradskog GSP-a, član zemunskog pogona. Živi dokaz koliko je nizak prag mentalnih sposobnosti za vozača u GSP-u. Ekstremno čupav i bradat, bio je obožavan od strane omladine, prekorevan od strane podmlatka PUPS-a. Svaka njegova vožnja unosila je živost i radost u ovaj inače učmali posao. Jedini vozač kod koga je omladina bivala napred, a stariji pozadi, ili čak nisu ni ulazili u autobus. Vozio je autobus na liniji 611 ( Kej Oslobođenja- Dobanovci ).
Kasnije je radio kod privatnika i bio viđen na liniji 45 ( Blok 44-Zemun Gornji grad ).
-Jedna od njegovih prvih vožnji na liniji 611. Doterao je autobus na okretnicu, otvorio vrata i seo pozadi. Putnici su ušli, očekuju polazak, ali nema šofera. Tek se čuje Milenko: "Šta je bre ovo, prođe mi mladost dok se ovaj vozač smiluje da dođe...mamu mu njegovu...ma idem ja da vozim!" Naravno 70% putnika je izašlo. Oni hrabri koji su ostali, ubrzo su shvatili šalu.
- Neretko je znao da obrne i po pet krugova na novobeogradskom kružnom toku.
- Vozio je u bokserskim rukavicama, meksičkom sombreru, kupaćim gaćama
- Jednom je stavio vibrator na instrument tablu i preko njega neku krpu. U neko doba zamolio je gospođu koja je stajala napred da mu doda krpu, žena se zabezeknula kad je videla šta je ispod nje. "Ajde ajde gospođo, nije to ništa, pa nema ga ni 15 cm"
- Po Dobanovcima je redovno razvozio omladinu po kućama i to nekim ulicama koje nikada nisu videle, niti će videti autobus.
-Poslednje što sam čuo o njemu jeste da je vozio 45 i da je zaustavio autobus, uzeo kesu u ruku i njome uhvatio mrtvu mačku kraj puta i ubacio u kontejner. Ceo autobus ga gleda, a on mrtav 'ladan: "Lako je vama, vi jednom prođete ovuda, ja moram da je gledam ceo dan"