- Brate, video sam sinoć Enu. - Enu avion? - Da. Juče smo sa Maretom skupili 800 dinara, kupili Tuborg u radnji, pa pravac u Stefan Braun. - I kakva je, nisam je video pola godine? - Ma pička i po je još uvek. Kad bih je jeb'o i u CV bih je naveo.
Opisuje nekoga ko je mnogo popizdeo, ali je nemoćan da bilo šta uradi sem da pizdara okolo i pravi budalu od sebe.
- Jebote panduri mi naplatili kaznu! Ima da odem tamo i da im se najebem keve!!! - Ma daj, ćuti i kenjaj, šta se može? Plati kaznu i gotovo. - Brate sve bi' ih pobio kol'ko sam besan! - K'o leptir, a? 'Ajd ne seri nego te vodim na pivo.
Bilijev burazer. Neznani junak. Nigde se ne pominje njegovo ime, niko ne zna kako izgleda niti gde mu je mesto prebivališta, a ipak je glavna osoba koja preuzima zasluge za sve stvari za koje niko drugi ne želi biti odgovoran. Duša od čoveka.
- STOKO! - Šta sam sada uradio? - Čiji je ono veš ispod kreveta?! - Ma šta se tripuješ, to mi drug dolazio, onda kad je bio izgubio ključeve od svoje gajbe pa svratio ovde na konak. Bio pjan pa spavao go, štaš. - Nisam znala da je vilenjak. Rozi veš nosi? - A to... Oprao ga sa nekom crvenom majicom, zamisli budale... - Sigurno? - Majkemi. ============================== - Da ti upakujem ovu silikonsku pičku ili? - Upakuj, dakako. Daj neki ukrasni papir, to je poklon za druga, hehe. - Mmmda. Pozdravi ga. - Važi!
Kaže se za nekog ko toliko priča da mu ni vodenički točak nije ravan po brzini drndanja, a o posledicama istog mogu da pričaju samo oni koji nisu blagosloveni dugmetom OFF u mozgu.
"Došla tašta juče kod nas..." "Oho ho, da častiš!" "Ma jebi se, dosta mi bilo njenog monologa još me ti tu drndaj. Kako sam ja, jelte, dozvolio da njena ćerka propadne u cvetu mladosti, kako je nisam vodio po banjama, morima i sličnim pripizdinama, kako nisam ovo kako nisam ono... Melje čoveče ama ni tačke ni zareza, da mi došlo u jednom trenu od muke usisivač da uključim samo da je ne slušam. Al uzela oklagiju da razvuče neke kiflice pa rek'o da ne dobijem još i po glavi." "Jel bile dobre?" "U ne pitaj, razvalio sam se. Alal joj vera."
Čovek koji je išao do kraja sveta... Čak i dalje - do Kirgizije... Dao je terminima ''nepoznato'' i ''neistraženo'' potpuno novo značenje... Obišao je mesta, toliko daleka i nepristupačna, na dalekom Istoku, Severu, i kod nas, da ih je dosad skoro niko nikad nije obilazio... I uspešno nam prikazao način života ljudi u najsurovijim delovima planete... I to stavljajući se u njihovu kožu, objektivno, otvoreno i sa entuzijazmom, bez drame, lažnog pizdenja, slinavljenja i patetičnih, sažaljivih kukumavčenja nad njihovom sudbinom,( tako svojstvenim britanskim novinarima i putopiscima na koje smo navikli)... Ako ništa drugo, bar nam je pokazao da divlje životinje ne žive samo u Africi, i da netaknuta, divlja priroda nije isključivo samo na Aljasci i u Kanadi kao što nam to poručuje VVS, već da je ovaj svet mnogo duži i širi, mnogo suroviji i divniji, mnogo uzbudljiviji i raznovrsniji... Kako bi smo mi inače mogli da vidimo i doživimo sve one nepistupačne i surove predele centralne Azije ili zaleđene tundre Skandinavije i Sibira da nam nije bilo Jove?.....
Apsolutno najveće priznanje koje se može dodeliti rendom ljudskom primerku aktivnom u jednoj od mnogobrojnih grana delatnosti javnog tipa. Ultimativna laskava titula kojom se može okititi persona produktivna i obligatorno "marketinški zapažena" u nekoj od sledećih branši: muzici, glumi, modi, sportu i - last but not least - gejštini, mada je to, reala, kategorija sama za sebe.
Elem, da bi zavredeli taj figurativni oreol koji će lebdeti iznad njihovih glava, potencijalnim kandidatima za isti nije samo dovoljno da budu naj naj naj ( šta god to jebeno značilo; prim.prev.) u svojim profesionalnim aktivnostima u životu. Oni se nekako moraju izboriti za to da svetla reflektora obasjaju njihov lik i delo i VAN sopstvenih im karijera a kako bi u moru jednako kvalitetnih kolega i koleginica ispali što veće nakaze - da ne kažem - postali "medijski konkurentni". Asimilovanje sa osvećenom slikom sveca svakako je krajnje apsurdno, posebno iz razloga što pomenuti verovatno nikada nisu stali pred jednu moleći za zdravlje ili, ne daj Bože, oprost. Što se mene tiče, nemam ništa protiv ni da ih Crkva kanonizuje...samo da na kraju skončaju smrću velikomučenika. Amin.
Nekompletan i pomalo nealfabetan spisak zvaničnih IKONA u Srbiji:
Verica Rakočević - modna kreatorka i frekventna korisnica botoksa i kokaniđe (modna ikona) Ivan Bosiljčić - glumac u pokušaju i srećni tata (gej ikona) Sveti Stefan - Hristov učenik, Velikomučenik i jedan od Dvanaest Apostola (svetac) Jelena Karleuša - umetnica, supruga, majka i drolja (LGBT ikona) Svetlana Ceca Bojković - glumica i alkosica (glumačka ikona) Presveta Majka Bogorodica - rodila Isusa. Tačka. (svetica) Željko Joksimović - pevač, producent, metroseksualac (pop, gej i eurovizijska ikona) Marijana Mateus - majka, književnica i profesionalna korica za kurac (VIP ikona) Sveti Đorđe - Velikomučenik i propovednik učenja Hristovog (svetac) Milovan Ilić Minimaks - voditelj, kartaroš, pijandura i mrtav (TV ikona) Josip Broz Tito - bravar, maršal i doživotni predsednik SFRJ. Takođe mrtav. (svetac)