Što je veća gužva, manji broj kasa radi.
Стеванопулос
Prvi pas u prazan prostor.
Ono zeleno iz studentske menze što kažu da je mnogo zdravo i ima čudotvorna dejstva. Postoji legenda da su četiri kornjačice upale u ovu supstancu pre nego što su postale Nindža Kornjače (zverke najjače), da Mornar Popaj pije ovakav šejk direktno iz blendera kad 'oće da se dopinguje, a među studentarijom kruže glasine da se konzumiranjem bar dva puta nedeljno razvija sposobnost obavljanja fotosinteze na svetlost iz sijalice.
-Sipajte meni samo pire i bečku, bez ovog mutagena, molim.
-Eh, sine, nikad od tebe Moćni Rendžer neće biti...
Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš'', odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!''
A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo.
Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.
Užasno otrcana fraza koju mnogi koriste kao izgovor za nešto što nam ne valja danas, celu deceniju posle pomenutih godina. Logičku vezu izmedju datog problema i sankcija je često nemoguće pronaći.
-Zašto mi nisi kupio i mleko kada sam ti rekla? Čak sam ti i zapisala, evo ovde, vidi, lepo pise: "Ku-pi mle-ko..."
-Godine bede, sankcija i nametanja pogrešnih vrednosti su razlog zbog kog sam zaboravio da ti kupim mleko...
A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:
Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju.
Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje!
Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne?
Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi.
Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko!
Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.
Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.
A zemaljski dani teku...
Bilo koji proizvod koji se detetu svidi, a ćale nema kinte da mu isti kupi.
-Tata, tata, ajde mi kupi čizburger u meku?
-Koj' će ti to kurac Mile, ako si pravi Srbin, nećeš jesti to Američko govno.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Tata, vidi kako je dobar ovaj ekšn men, ima i sikiru! Aj' mi kupi?
-Ma sine, to su ti američka govna.. Oni u njegove oči stave dve male kamere i gledaju šta mi radimo, pa onda dođu da nas gađaju bombama, majku im agresorsku!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Tata, žedan sam, hoću koka kolu..
-Ma batali taj šećer sine! To sve Američka govna. Ostaviće ti tata malo čamotinje iz ovog Jelenka, pa da budeš pravi tatin sin!
1. Nikako ga ne gledajte u oči, zato jer ga nećete pročitati po pogledu
2. Nikako ga ne prozivajte pored bilijarskog stola.
3. Ukoliko Vam se ipak omakne, sami slomite nekoliko štapova, da ih on ne bi slomio o Vas. Kugle brzo potrpajte u rupe.
4. Nikako ga ne udarajte prvi rukama, zato jer će Vam 100% uvrnuti ruku.
5. Nikako ga ne udarajte prvi nogama, zato jer će Vam polomiti obe.
6. Ukoliko imate pištolj, ne vredi Vam - sigurno nije napunjen.
7. Ukoliko kojim slučajem je pištolj napunjen - Stiven će Vam ga sigurno izbiti iz ruke crnom bilijarskom kuglom koju ste zaboravili da ubacite u rupu.
8. Nikako ne uzimajte njegovu ćerku ili sestričinu u taoce - to će Vas skupo koštati.
9. Bolje iskočite prvi iz voza, nego da Vas on baci kad voz bude prolazio preko visokog mosta.
10. Pokušajte da molite za milost - možda se samo okrene i ostavi Vas poniženog.
Opravdanje za svako moguće sranje koje se na ovim prostorima izdešavalo u poslednjih milion godina, pošto niko ne želi da prizna da su ljudi žgadija i da su sve zasrali, te im treba žrtveni jarac, jer se rešavanja problema nikad ne bi dotakli ni govnjivom močugom.
- UZEŠE NAM KOSOVO! AAAAA!
- Jebem im mamu šiptarsku!
- TITO JE KRIV! On je pustio Šiptare na kosovo umesto da ih pobije!
----------------
- Otupstili su mi ženu s posla! AAAAAAA! Sad ću sam da izdržavam decu!
- Jebiga, ljudi neće da rade, ne napreduje privreda...
- Ma, kakva privreda! TITO JE KRIV! On je zadužio zemlju, pa sad prodajemo febrike!
----------------
- Šutnula me devojka. AAAAAAAAA!
- Što?
- Htela da se udaje, a ja još živim s roditeljima... Traži nekog bogatog.
- TITO JE KRIV! Da on nije umro, još bi bila Juga i mogao bi da uzmeš kredit za stan!
----------------
- Pukla mi jutros sajla za gas. AAAAAAAAA!
- TITO JE KRIV!
- Kako je Tito kriv?
- Tako. Kriv je.
Nikad. Vrlo retko.
- Jebeš li ti šta?
- Kako kad.
Slanje deteta u grad da nađe pijanog oca, koji se redovno posle plate zapije u kafani.
Majka : - Ajd da me poslušaš nešto.
Sin : - Ako misliš da idem da tražim Rajana, zeznula si se. Znaš šta je prošli put bilo.
Majka : - Zato i šaljem tebe, a ne brata. On je ispičutura ko i Rajko. Ti si mamino dete, ti se nećeš nablebati sa njim. Nego ga nađi, otimi mu koverat i pravac kući.
Uzvik pri pišanju po sirotinji tj. punjenju boranije. Nešto kao opaaaaa, samo što ovo ne može da se izgovori u bilo kojoj situaciji. Samo u momentima apsolutne i totalne dominacije, iživljavanja i poniženja. Može se polivati urinom ili spermom, u zavisnosti od slučaja.
gledanje NBA utakmice
- Šta rade ovi Lejkersi... Vidi ga Kobiška kol'ko se izdrkava! Ma ne daj nikom bre, ma šutni trojku iz okreta! MA DA, BRE! POLIVAJ ČOBANE IZ MAJAMIJA! POLIVAAAJ!