Tokom devedesetih, čest epilog tuče oko poslednje flaše ulja u prodavnici.
Лаика
Jedina zakonom zaštićena vrsta koja nije pred istrebljenjem.
Kad vidiš lika ispred dragstora da pije pivo iz čaše.
Vrsta tegobe koju niko ne bi želeo da ima, ali svi bi se od nje lečili.
Kada kažete osobinu nečega, a već je ta osobina rečena oblikom reči, ili se podrazumeva samim izrazom.
Mala kućica, glupi pandur, tunjav kostunica, pokraden narodnjak, raspali Yugo, smarač Abraxus, penzioner glasač SPSa...
Izum koji je izbrisao razliku izmedju japija i šizofreničara...ako je iste ikad i bilo. Sada obe sorte idu ulicom i pričaju sami sa sobom, u nerazumljivim terminima, nervozni i napeti kao da im život zavisi od tog razgovora.
Mahatma Gandi u trenucima opuštanja uz džidžu, okružen cavama, poliven Džekom.
Jer, i Gandi je samo čovek.
Poslednji outfit gastarbajtera povratnika.
Najsmireniji padež srpskog jezika.
Ko? Šta? Gde? Zbog čega?
Ma,'de me boli kurac...
Siguran znak da te neko čeka u toplom domu i nada ti se da ćeš brzo doći. Običaj iz starine da se u prozor uveče ostavi jedna sveća da u mračnim planinama povratnik kući vidi tačku svetlosti i da joj se obraduje jer mu pokazuje pravac u kojem treba da hoda.
Dok pružaš korake po hladnoj i zaleđenoj ulici, baciš pogled prema svom prozoru i ugledaš svetlo kako treperi. I na mah se razveseliš unapred se radujući što za koji trenutak nećeš biti sam.
A u stvari si samo zaboravio da ugasiš svetlo kad si polazio od kuće.
Kutija u koju ubacujemo glasačke listiće na izborima. Kad se otvori iz nje izađu sva zla, a ostane nam samo nada u bolje sutra.
Američko bombardovanje random države.