smor u najavi
smoorrr u komentarima
smor u najavi
smoorrr u komentarima
Kad ekipi iz igraonice odeš po pivo
vruć letnji dan sedimo u igraoni jedan ventilator hladi prostoriju upeklo haos, globalno zagrevanje jbg
Coa(lik koji radi u igraoni):Bi li uradio kvest za reputaciju?
Ja: koji?
Coa: da nam odeš po pivo
Vrijeme je stalo... pod uslovom da vrijeme posmatramo kao subjektivnu kategoriju, jelte.
Tor sjedi u nekoj ogromnoj stolici i masira čeoni sinus suzdržavajući se da ne zaplače, dok mu dvije Valkire purnjaju rac. Na drugom kraju kosmosa Ares se uhvatio za glavu od šoka i ignoriše na stotine tvitova u kojima je tagovan kako bi mogao iznijeti svoje mišljenje o onom što se upravo desilo.
Buda se ustaje po prvi put još od kad je umro Ipče Ahmedovski i krsti se.
Bodiroga je izgasio mobilni a Kaletu je svečano uručen otkaz.
Svega par trenutaka prije nego što će se sve navedeno desiti planeta zemlja je, da se tako bez lažnog proseravanja izrazim, otišla u kurac. Naime, istu je potresla najveća društvena katastrofa u njenoj istoriji.
Ono od čega se strepilo milenijumima iako se znalo da će kad tad morati da se desi. Ono zbog čega se i razmišljalo da li ljude uopšte treba stvoriti. Desila se kulmunicija postojanja ljudskog društva koje je, malo je reći, otišlo sa stilom.
Došao je čas da se slovenski i germanski narodi obračunaju jednom za sva vremena. Da se zna ko kosi a ko vodu nosi i da se vidi ko je imao veću kurčinu Hitler ili Staljin, pošto se već zna da je Hitler imao samo jedno jajo (prim. aut: ali vrijedno)
I evo nas! Diglo se i staro i mlado. Nejač, invalidi, Mujo i Haso, moja baba i tvoja baba i Bata Živojinović. Ma sve živo i mrtvo kreće ka granici između Austrije i JXXSFRJ (Jubilarna Dvadeseta Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija).
Svi su spremni za bitku sa posljednjom kraljicom našeg bitisanja kao naroda - Njemačkom i njenim vazalima Austrijom i Švajcarskom dok cijeli svijet gleda na nas u iščekivanju da se desi nešto fantastično.
Di Maria
Ameri neće da šalju mirovne snage jer je ministar odbrane odlučio da obrne roštilj taj dan.
U Japanu je neradni dan a u Nepalu uvode struju jednom selu iz kojeg zbog snijega nijesu mogli doći da gledaju direktan prenos.
U Sjevernoj Koreji uvode televiziju.
Njemci zatvaraju fabrike i vrše genocid nad gastrabajterima. Usput ubijaju i Turke i još 50 miliona jevreja kako prenosi "Glas Jerusalima."
Takođ pale pogranične gradove kako varvari ne bi mogli koristiti njihovu naprednu infrastrukturu u slučaju da ih zauzmu.
Sa druge strane u Moskvi Putin LXIV sjedi u svom kabinetu i grize cigar razmišljajući kako da kaže ovima iz JXXSFRJ da bi najradije da se odloži okršaj tamo neđe do poslije miholjskog ljeta jer kako tradicija kaže, na Rusiju se zimi ne ide.
Reći će im da mora da ide na krštenje neko. To će morati da ispoštuje čak i neokomunistički režim Jugoslavije.
Otključava telefon i kreće tražiti broj druga Radisava ali pali se govorna pošta: "Drug Radisav je otišao da jebe mater Njemačkoj bagri i povali švalerku u Klagenfurtu, ali kako mu je švalerka u 8. mjesecu trudnoće ipak će samo jebati mater Njemcima."
Drug Putin spušta glavu na ruke naslonjene laktovima na krilo i počinje da jeca.
Drug Dimitri ga tapše po ramenu i pita da li treba da mu popuši.
Drug Putin odbija.
Za to vrijeme Blagoje iz Popovih Drača, pukovnik u penziji koji već duže vrijeme ima problema sa alkoholizmom stoji na granici i drži govoranciju o tome kako su Njemci pobili
4 milijarde Jugoslovena u IV svjetskom ratu i kako je došlo vrijeme da pojedu sva govna koja su izasrali.
Poručnik Sinan Polumenta, koji je inače neki pra-pra-pra...-pra unuk Dada Polumente (iako on to ne zna) a koji je stajao najbliže granici u tom trenutku, diže ruke i uzvikuje "Tako'e!"
Ne shvata da je ušao u kazneni prostor desnim laktom... Ustvari shvata...
Zju!
...ali kasno.
"Ubiše Sinana!" odjeknu masom. Poručnik Blagoje viče na ljude da se ne uzrujavaju nego da počnu sa primjenom plana B (koji je u suštini bio isti kao plan A, samo je razlika bila u tome da se sačeka da Njemci prvi udare).
Masa se zalijeće preko granice. Ima momentum. Njemačke trupe situirane u Austriji padaju kao pokošene pred najezdom ove horde.
Grad po grad pada u ruke Jugoslovenskih trupa. Prave se pauze od po 15 minuta da ljudi ukradu po kojeg lava sa kapije kao suvenir... Niko nema pojma da Albanci zauzeše pola teritorije JXXSFRJ za to vrijeme. Ni Albanci nemaju pojma da Grci zauzeše Albaniju, a Grci nemaju pojma da Turci zuazueše Grčku...
Austrija je na koljenima... Isto i sa Poljskom jer su se njemci sjetili da je napad najbolja odbrana.
Južni sloveni kreću da čiste pogranične gradove u Njemačkoj. Njemci stižu na 20 kilometara od Moskve... Snijeg ovog puta neće pasti...
Putin zove Dimitrija da ovaj Zovne Sergeja pa da on zovne onog malog što radi sa onim bombama i da mu kaže da lansira pola na Berlin a pola na Ameriku i da prije nego bombarduju Ameriku pošalju njihovom predsjedniku poruku u kojoj piše da im se seru u usta kapitalistička.
Par minuta kasnije Njemci su na 10 kilometara od Moskve.
Američki predsjednik odgovara sa ženinog telefona: "Važi. Ovo mi je ženin broj, nemoj da je cimaš slučajno." i priprema kontranapad.
Na bliskom istoku su protesti jer ne učestvuju u ratu. Izbija građanski rat u kojem umire 10 jevreja i pola miliona Arapa. U Bijelu Kuću stiže izvještaj da je poginulo 5 milijardi jevreja i dvadeset hiljada Arapa. Amere boli kurac.
Ovima iz Kine isto dosadanu pa odlučuju da bombarduju Afriku jer njih niko neće a onda da unište i sami sebe... Prije toga na državnoj televiziji puštaju Valtera po posljednji put.
Francuska proglašava kapitulaciju i...
Bum!
Fast-forward par sati kasnije...
Savjet božanskih bića donosi odluka da je potrebno promijeniti pristup društvenom inžinjeringu i da su dinosaurusi zapravo bili najbolje riješenje i da je sve poslije njih bila čista komercijala.
Nedugo zatim, negdje u Kaliforniji, jedan krokodil se uspio zavući u rušvine dvospratne kuće koju je već počinjao smatrati svojom. Našao je nečiju ruku i krenuo se sa njom u čeljustima probijati kroz nered koji mu je blokirao put do dnevne sobe u kojoj je nanjušio ostatak svog obroka.
Taman kada se spremao ući u pomenutu, čuo je nešto što nikada ne bi očekivao u ovakvoj situaciji.
Čuo je kucanje na vratima a nedugo zatim i riječi koje su odzvanjale kroz cijelu kuću: "Došli smo da porazgovaramo o spasitelju."
...
Kad je Bog stvarao čoveka imao je zamisao da muškarac bude dominantna figura koja će da se rve sa mečkama zarad preživljavanja, da lupi šakom o astal kad zatreba i da obezbedi porodici hranu u vidu sitnih divljači koja su imala nesreću da im baš taj dan Saturnov prsten uđe u Petu Kuću i Jupiterovu putanju.
Sa druge strane, imamo ženu koja je nežna kao David Silva u duelu, koju običan povetarac može da pretvori u bejblejd. Ona čeka da joj muž dođe iz lova i donese hranu a usput se moli da se slučajno nije neki gladni medved ovajdio o njega. Dve različite strane sveta, dve različite obaveze koje teže jednom cilju.
Seksualni dimorfizam predstavlja razliku između muške i ženske osobe koja se ogleda u građi, snazi i psihičkom sklopu. Međutim, često se mogu zapaziti članovi koji su iz jedne grupe pobegli u drugu i obrnuto (prim.aut. Marija Šerifović koja je sve samo ne očajni kolutić koji zavisi od jače polovine. Ili, zamisli scenu, u kafiću đuskaš i primetiš neku dugokosu kako te prožima pogledom. Taman pomisliš da bi je rastavio kao kvadrat binoma, kad – OPREM – muško).
Sve se promenilo. Vidiš da ni sneg neće da padne, dete ga jebalo.
Dobrodošli u rijaliti "Divokoza jede govna". Pošto su sinoć govna prštela na sve strane red bi bio da se podsetimo kako je to izgledalo. Kratka rekapitulacija.
07:30 Učesnike budi vesela pesma Vere Matović
Šta ti moja bluza smeta, pa ti po njoj oko šeta...
09:00 Organizuje se doručak u dnevnoj sobi
Političar: Sunce ti jebem u pičku, Doris, zašto su mi prženice prepečene?!
Doris: Oš da jedeš il' da čupam jajca i nabijem ti ih u dupe?! :tras šakom o sto:
Političar: Pa samo sam...
Doris: Tišina!
11:26 Političar prepričava homoseksualcu svađu sa Doris
Političar: Bile su ugljenisane. A još htela i da mi nabije jaja u dupe. Zamisli.
Homoseksualac: Jao, 'oću meni da nabije u dupe. To je tako kul.
Političar: Jedi govna, znaš?!
13:45 Frizer pere sudove u kuhinji i priča kroz prozor sa Bedevijom koja lupa kamen za popločavanje staze u dvorištu
Frizer: Jebote, otpadoše mu ruke od Ferija. Aaaa, koža mi se ljušti, aaa.
Bedevija: Očvrsni mlakonjo. :udara kamen a deo belutka joj se odbija u čelo: Jebene mušice, dosadiše i Bogu i narodu.
Frizer: ŠKK?
18:31 Na zahtev, učesnicima je dopušteno da gledaju "Kvadraturu kruga". U mestu Čvrtkovica otkriven spomenik hajduk Stanku.
Bedevija: Kako mali spomenčić, mogla bih iz benča da ga podignem.
Političar: Pa kad izgledaš kao Terminator kad pojede čarobni pasulj, dete li ti muško, a!
Homoseksualac: :diže dva prsta: Hoću ja muško, hoću ja muško.
Doris: Sedi, bre, dole majmune jedan da ne radi dlan!
Homoseksualac: Mojne da mi pretiš, molim te.
Doris: Mrš!
Frizer: Lako je njega da zezaš. :lupa šakom o sto, puca mu podlaktaca: Aaaaaaaa.
Doris: Vidi ga, Zubić vila, mekan si kao Sneško kad spada sa štapića.
Homoseksualac: Mis'im, nešto mu je puklo, jao.
Bedevija: Penji se na krkače, vodim te kod doktora.
Političar: Je l' si poludela? Do tamo ima bar 17 kilometara!
Bedevija: Opušteno. Vraćam se za pola sata.
23:00 Bedevija se vratila pre tri i po sata i radi zgibove, frizer ostao u bolnici, političar leg'o da odmara, homoseksualac gleda "Notebook" na OBN-u a Doris iz dosade bode nožem sto između raširenih prstiju leve šake
00:00 Polako kreće muzika pred spavanje
Mirno spavaj nano sve je zaključano...
Jes da se kaže da ne treba verovati nekome ko mrzi taksiste i konobare, al nije baš da ove druge prati reputacija da su pošteni.
Dal će da ti zakine 0.01 kad ti sipa vodku i da ubaci limun i led da ne primetiš, dal će pijanom da ti ubaci još pet piva na račun, da onu ručicu za espreso okreće manje da ne aktivira brojač, dal će da te zavrne za kusur i uz sve to još da očekuje bakšiš... Nešto mora, jebeš ga, tako je slađe. A i pravila profesije tako nalažu, ko je sad on da ide mimo svih?!
Kao što u životu inače biva, profesija izaziva i profesionalnu deformaciju, koja te prati gde god da kreneš. Hteo - ne hteo, ako si jednom bio konobar, ostaješ konobar za ceo život, makar u očima drugih.
- Znači, Vi hoćete da kažete da je Vaš protivkandidat lopov? To tvrdite sve vreme?
- Ne, nisam to rekao...
- Pa čekajte, rekli ste da je ojadio tri preduzeća, da je dok je bio ministar uništio celu granu industrije saradnjom sa uvozničkim lobijem, i da je koristio informacije iz upropašćenih firmi da on i njegovi pajtosi zarade pare? Dakle, da li tvrdite da je lopov?!
- Znate kako, što bi rekao naš narod, ne znam da li je lopov, ali znam da je bio konobar. Pametnome dosta.
Žena peder.
Oduvijek je poznaješ.
U početku, dok si bio osnovna, ne lično, iz viđenja samo, jer je stalno bila negdje tu, u blizini. Da, u blizini, to sada znaš, onda nisi, jer te nije zanimalo. Zanimala te je sisata Mica iz 8 b, prva drkanja su protekla s njom u mislima. Ona je i dalje bila tu, u blizini. Ponekad si, slučajno, hvatao njen pogled na sebi, brzo je okretala glavu, skrivajući ga. Nije te bilo briga.
Kasnije, u srednjoj, ste se i upoznali. Slučajno, u kafiću, preko nekih zajedničkih prijateljica. A možda je i Mica bila tu negdje, pa si prifur'o prijateljicama, ne bi li ti se Mica obratila.
Pružio si joj ruku, rekao svoje ime, njeno ili nisi čuo, ili si odmah zaboravio. Kao da je bitno.
Poslije, kad si je sretao na ulici, pozdravljala te je, ti nekad pozdraviš, nekad i ne. Kao da je bitno.
Kasnije, upis'o si fakultet, rjeđe si je sretao, a možda i nije bilo tako rijetko, ali nisi primjećivao to. Brucošijada, žurke, rođendani, pičke materine, ko bi je i primjetio?!
Na jednom rođendanu je i ona bila tu. Ti si naroljan muv'o sve oko sebe, pa si slučajno i na nju naletio. Nije te odbila kao ostale. Ljubili ste se i bilo ti je lijepo. To si shvatio sutradan, kad si se uspio sjetiti. Nisi bio nešto hepi, ali šta fali, neka je, malo ćemo se zezati i svako sebi.
Tako je i bilo. Tri - četiri mjeseca i raskinuo si. Bilo ti je dobro, ali ona nije ta koju si tražio. Bila je nekako neobična, kao da živi u nekom drugom vremenu, a to nisi želio. Nije ništa rekla kad si raskinuo. Samo se nasmješila i otišla.
Vrijeme je prolazilo, nizale su se propale veze, a i ona je počela padati na pamet sve češće. Jednom si je nazvao da se vidite, popijete kafu, prihvatila je. Pričali ste o svemu, smijali se, bilo ti je super. Kad si je otpratio kući, još dugo ste stajali ispred i pričali. Sati su prolazili u trenu. Poljubio si je, kratko i šturo, jer ona nije ta koju tražiš i otišao. Opet se nasmiješila i opet ništa nije rekla.
Povremeno viđanje se nastavilo, nikad nije rekla neću. Nerviralo te je to, pitao si se gdje joj je ponos, pitao si i nju jednom. Opet se samo nasmiješila, kao i prije, polutužno, polusjetno. Ništa rekla nije.
Mrzio si taj osmjeh. Mrzio si to što ti je samo sa njom bilo lijepo, što si samo njoj mogao sve reći, biti iskren do kraja, a znati da te neće osuđivati, još će ti olakšati, nasmijati te malo... Da, mogla je sve. Uvijek je znala reći onu golu istinu, zbog koje si noću ostajao budan razmišljajući. Ali ne, ona nije ta koju si tražio. Ideš dalje.
Jednom si je zvao. Nije se javila. Poslao poruku. Nije odgovorila. Nisi to uzimao ozbiljno, mislio si da je ljuta i da će je proći. Dani su prolazili, ali ništa, ni poruke. Zvao si opet, ništa.
Šetao si kroz grad i razmišljao o njoj. Čuo si trube automobila i živcirao se. Ko se to jebeno ženi i što koji kurac trube debili?! Pogledao si u jedan auto i vidio nju. U bijelom. Ugledala je i ona tebe. Osmjehnula se isto onako, kao prije. Polutužno i polusjetno. Sad si shvatio da je voliš. Sad znaš da si u svima samo nju tražio, sad znaš da je sve bilo i da će biti sivo bez nje, sad znaš šta je onaj osmjeh govorio.
" Jednom, kad odem, bez povratka, biće mi žao što ćeš tek onda sve shvatiti. "
Uvodni deo rečenice koja ima odričnu konotaciju i koja služi kao odgovor na nečije pitanje, konstataciju ili molbu.
-Brate jel možeš da mi pozajmiš 100 jevreja imam jedan opasan fiks u subotu u nedelju vraćam 150, javio mi pašenog iz Austrije, kaže dolazi 100% samo da uplatim!
-Sve je to lepo, ali ne mogu.
-Kad sam ja bio mlad bila je čast da odeš u vojsku i to u pešadiju da se vidi od kakvog si materijala, da se pokažeš ko si i iz koje si kuće, da se vratiš 20 kila teži i spreman za ženidbu.
-Deda, sve je to lepo ali ja gledam i ovu civilnu da izbegnem.
-Znaš ja sam Darija, imam 19 godina i mnogo volim kada se provozam u nekim dobrim kolima vikendom kroz grad. Ne volim one žgoljave što mi pišu pesme i tako to... Nego 'ajd naruči nam po jedan viski-red bull da popijemo.
-Sve je to lepo ali ja imam 200 dinara u džepu.
Kad žena uleti sa pola kinte za kondome.
Ključ uspeha. Harmonija duha i tela, savršenog kontrolisanja čija kroz linije čakre tako da svaki pokret bude miran, staložen, šmekerski kao kad Pol Njumen pali svog Pontijaka GTO u Slep Šotu.
A: Pogledali smo vaš CV koji je impresivan. Ušli ste u uži krug kandidata za ovaj posao ali sad postoji tu jedan problem. Razlika između vas i ostalih kandidata su nijanse, tako da moram vam postaviti nekoliko pitanja. Može?
B: Mmm, da naravno.
A: Zamislite na sastanku sa investitorima koji su spremni da potpišu ugovor sa nama uđe njihova predstavnica sa kojom treba da pregovaramo onako mlada, plava, šarmantna gospođica. Šta bi ste vi uradili da ostavite što bolji utisak na nju, znate, ipak pare su tu.
B: Pa ovaj, prvo bih joj prišao onako znate, šmekerski lagano a onda...
A: Počinjete u ponedeljak.
Umro drugom najlepšom smrću na svetu. Uveče legao, ujutro nije ustao.
- 'De si druže, sto godina!
- Evo, idem sa sahrane...
- Čije? Neko poznat?
- Sećaš se onog što je jedini diplomirao u roku od cele generacije?
- Žika Teleskop? Sećam se, šta mu bi?
- Zaboravio da se probudi...
- Uf, tako bi i ja voleo da odem, u sred spavanja...
- Ma jeste, pa da prestraviš ženu u najlepšem trenutku.
Postulati kvaliteta defke, sa terminologijom inicijalno poteklom od Luksa Uč'telja. Ako kaniš napisati dobru defku, ne smeš pisati lošu, te evo kratke legende ovih izraza, kao vodič za novajlije željne slave i on-lajn pražnjenja libida.
Ovsebujnost (sveobuhvatnost, sistematičnost) podrazumeva da defka obrađuje malo generalniju temu od "Svraba međice na drugom času prepodnevne smene". Čak i ako je tematika specifična, poželjno je da ima određenu strukturu, da ne kažem glavu i rep. Naravno u tom žaru pisanja ne budi Tolstojevski, jerbo to onda teško da će iko čitati, a i Kaizenu će da lupaju penale zbog prekoračenja disk-kvote na moldavskim serverima.
Visprenost. Defka bi trebalo da bude originalna, da zaintrigira um i zavrcka poput bijonsare u elastinu. Šaljive fore i prežvakane igre rečima, te prepotopske pošalice sa rabljenjem parova tipa "mudo/jaje", "ženska/riba", te njihovim beskonačnim kombinovanjem u sintagme "Jaja na oči", "Riblja salata" i sl. sačuvaj za teču iz Rekovca ili eventualno za Dane kajsije u Miokovcima i muvanje pripitih pičadi između bisa Radeta Jorovića i napeva Crnućanki.
Živina. Iako je ovsebujna, defka mora biti pokretna, pitka, da klizi ko 'ladno pivo niz jednjak nadničara. Umotaš li je u previše mambo-džambo rečenica, gubeći i sam nit dok je pišeš, tek će nesrećni čitalac biti u rarebusu i zastati nasred pasusa, zarobljen u brzovezujućem cementu haosa. Kao što je dobar film stvarnost lišena dosade, tako bi trebalo da i dobra defka bude okraćena za osrednjost, ostavljajući samo čitko slatko jezgro. Ne zaboravi pravopis, velika slova i ostalo. Evo ti nekoliko znakova interpunkcije, da ti se nađe za početak: .;-,;,,:.’’’
Šašoljivost. Zajebancija. Život je apsurd i hajmo se sada malo, brate, zavitlavat' sa tim. Defka treba da zasmeje čitaoca, naravno ako nije od onih ozbiljnih (pogledaj pod Mehkoća). Da se nolajfer koji zavaljen u dvosedu čita, dok gricka čips i natapa ga kolom, zaceni lepo od smeha, zakašlje od slano-slatke smeše u ustima, ispljune većinu na monitor, i mal' ne krepa od trunke Debelog-Čipsa-Što-Ga-Reklamira-Sergej-Jebo-Dedu-Svog-Trifunović, upale u dušnik mu.
Mehkoća. Duševnost, humanoća. Obično krasi one ozbiljne defke, koje te ispune toplinom ili te nateraju da se nakratko zamisliš nad životom, a onda se preneš i nastaviš da gađaš ukućane praznim limenkama od piva. Ume da se iskombinuje i sa šašoljivošću, dajući miks sete i humora. Mehkoća ne sme preći u patetiku, a granica ume da bude tanka poput jeftinog toalet-papira. Ako si mislio žaliti što si nejebač, promeni kanal. Mada, ovde su svi mahom apstinenti prvog reda, eh, kada se samo setim, kako sam nekad… Kah, Kah.. Uglavnom, mehko nije pičkasto, nego, pa: meh-ko. I kapak!