Regrutovanje svih raspoloživih moždanih ćelija, kako bi se izbjeglo utapanje u talasu idiotizma mase.
Elfstone
Ime: Člankovita glista; Porodica: Zmija; Familija: Aurora Borealis;
Svaka člankovita glista, dakle i ja, sastoji se od 64 članka aproksimativno. Nisam sigurna da znam šta znači reč aproksimativno al mi bilo lepo da je metnem ovde. I svaki članak ima ima tačno određenu funkciju, osim nekih koji su tu čisto bezveze.
Udžbenik iz biologije za 6. razred kaže sledeće, citiram: "Iako deluje nezamislivo, člankovita glista se prilagodila kretanju bez nogu, i to veoma lako čini." Kurac moj lako. Zahvaljujući jednom jebenom mišiću u 17. članku i metodi: zgrči telo - opruži telo, uspevamo nekako da se krećemo kroz ovaj život pun čemeri i boli.
Sve je u životu prolazno moj druže
I ljubavi i tuge i svi srećni dani
Sad kada je nema neka plaču ruže
Ko uvelo lišće na jesenjoj grani...
Ja se izvinjavama na ovoj digresiji, pukla me emocija. Da nastavim. Uvreženo je mišljenje da smo mi potomci zmija, guštera i čega sve ne, no jasno je ko dan da su to fabrikovane insinuacije naših arhineprijatelja, belih nosoroga.
Svi ste u školi učili da slonovi svakog proleća odbacuju surlu, a da li ste se ikada zapitali da je možda surla ta koja odbacuje slona i evoluira u neko drugo biće, biće oslobođeno materijalnog. Ruku, nogu, ušiju, očiju. Da, i reproduktivnih organa, no ta trivijalnost nam ne predstavlja smetnju prilikom seksa. Sada se verovatno smejete i pitate kako glupava člankovita glista može da vodi ljubav? Pitajte svoju ženu, ona se nije bunila.
Vas, ljude, verovatno zanima kakvo mišljenje mi, člankovite gliste, imamo o vama, ljudima. Kako bilo, ja vas delim na dve vrste: na one koji imaju potrebu da nas gaze svojim pseudopodama i one koji nas iz nekakvog milosrđa, il šta ti ja znam, na našem putešestviju od tačke A do tačke B, bez greške vraćaju u tačku A. Uh, kako mrzim ove druge. Zar je toliko teško pogledati gde nam je usmeren prvi članak (upadljivo svetliji od ostalih), i preneti nas u tom pravcu?
Rekli su o nama:
"Jasno je da je tajna i bit svega saznajnog u sledećem pitanju. Gde je kraj onoga što člankovita glista kao takva jeste, a gde početak onoga što člankovita glista nije."
Kornelije Kovač, gitar hirou turnir - delta siti 2008..
"To ne beše glista, nit to beše zmija. Već sve deo do dela. Doista čudno. Čudo?"
Poslanica Nazarećanima, treći psalm 12:44
To sam u najkraćim crtama Ja, člankovita glista. Ili sam beše člankoviti crv? E da ga jebeš...
Besplatna poruka koju bi mts definitivno morao da uvede kao odgovor na poruku: "Molim te, pozovi me nemam dovoljno kredita".
Je jedan jako nezgodan Trenutak u kome bez reči možete da dosta kažete o sebi, da ispadnete sve od najvećeg šmekera do najvećeg šabana. Naime, izašli ste u grad na kafu, vino... sa super devojkom ( koju pak ne poznajete baš najbolje) I prilazi vam slatka cigančica koja kaže: Kupi bato devojci karanfil!
E sad jebem li ga kako ja da znam šta devojka misli o tom karanfilu, i da li u opšte voli cveće i to još karanfil, možda i voli, a možda će da misli da sam mentol što sam kupio od organizacije koja navodno krade cveće sa groblja i prodaje po ulici, možda i kradu ko zna, možda će da je bude neprijatno od ostali gostiju i još hiljadu situacija.
...Nekada je to verovatno bilo romantično...
... Možda je i danas...
Mada, činjenica: to je svakako jedna rupa u Matriksu, jedan bag koji se javlja u kafićima, restoranima...
Zivot.
U bolnickom krevetu lezao je otac njegovog oca.
Sila od coveka.
Tri rata mu nista nisu mogli.
Onomad 42-ge kad je ostao bez rodiitelja i bezao od njemaca sumom gladan i zedan poput goonjene zveri,danas mu je to izgledalo kao ruzan san.
Setio se i devedesetih.Ludila na sve strane.Nestasica.Ni to mu nije tesko padalo dok je jos pored sebe imao svoju Draganu.
Za nju je ziveo,za nju se borio.Za svoju prvu ljubav.Za svoju zenu koja mu je decu izrodila.
Sve do prosle godine,kad su trebali uzivati i ponosti se svojim pra unucadima,pijani vozac je pregazio njegovu Draganu.
NIje se ni zaustavio.
Presao je preko nje dzipom kao preko nekakvog gmizavca.....
Policija ga je zaustavila par kilometara dalje.
Psovao je policiju.Bio je vidno pripit,mozda je bio i drogiran.
Urlao je iz sve glasa ''znate vi ko je moj otac?Jebace vam sve po spisku,ja cu vam doci i skidati znacke''!!!
Sila od mog djeda je doleteo na mesto nesrece i nemo gledao.
Ni rec nije izustio od te veceri...sve do sad.
-'Sinko. . .gde si?Milutine'?
-'Tu sam djede.Tu sam'.
-'Secas li se kad si me pitao onomad sta je zivot'?
-'Da...secam se'.
-'Zivot ti je,sinko moj,ona crtica na nadgrbnom spomeniku izmedju godina rodjenja i smrti....stoga,sinko moj,ne gubi smisao zivotni,voli,prastaj,ne izdaj prijatelja,porodicu....kratka je to crtica da bi izgubili tako vredne stvari...'
Zagledan u plafon bolnicki...tiho je izustio...'eto me Dragana,eto me nocas kod tebe. . . '
Prezime fudbalera Crvene zvezde, Nenada Milijaša.
Ali, nećemo o njemu.
Da se ja pitam, reč milijaš bi bila savršen naziv za neko jelo.
- Šta radiš?
- Evo, jedem neki milijaš.
Nedefinisan vremenski interval u kome će Zvezda uzeti tutulu. U bilo kom sportu.
-Maćori, ka'š da izgubiš nevinost konačno?
-Kad Zvezda uzme titulu.
-A opušteno, sledeće sezone igraju samo klinci iz omladinske škole, jebaćemo sve redom!
Grčki junak koji je kao mlad igrao fudbal u Holandiji, a pod stare dane razvio maniju čistoće i umro pijući deterdžent i paranoično mrmljajući sebi u bradu "Bolji sam od Ahila, bolji sam od Ahila... I od Van Bastena sam bolji... Mister Proper je pička...".
Nema tvrđeg od vojničkoga 'leba.
Ako nije bio dete nekog napaćenog pukovnika koji je stavio jaram sinu i k'o vola ga upreg'o da bude vojnik pa makar ga kovao od mat'rijala za fegeta profila Džordž Majkla, ali isto tako i imao sve moguće veze i vezice da postane neki furundžijski oficirčić, u vojsku je došao na samo jedan način - POBEG'O JE! Od bede i sirotinje je utek'o, spasio se. Vojska mu je bila spas - spas od neplodne njive, spas od trošne kuće i gužve sa još šesnaestoro braće i sestara, spas od pijanog oca koji ga je zadnji put udario ono jutro kad je seo u voz i poš'o da se javi u kasarnu.
U vojsci je zapeo k'o sivonja jer drugačije nije ni znao, nije ni smeo. Morao je da se bori, da radi za kolege, ali i da gazi preko istih kad je hteo da napreduje u službi. Morao je tako jer bi na kraju, žalostan, išao kući i gledao onu bedu sa velikom mogućnošću da i on krene sa nekom svojom. Na kraju, USPEO JE. Vojska je prepoznala to požrtvovanje i ostavila ga u svojim redovima.
Oženio je se i napredovao u službi. Upoznao ju je pijan na autobuskoj prvi put kad je krenuo na odsustvo. Ubrzo posle svadbe je dobio svoju prvu otkomandu. Morao je da ide. Znao je to. Ubedio je i ženu da je tako najbolje. Tad mu se rodio Jugoslav. Snašao se.
Ipak, brzo je dobio novu otkomandu. Žena je bila ljuta, a nekako u preseljenju se rodio Damir. Treća otkomanda je bila sporna. Deca su bila već velika. Žena se već odavno propila. Pričalo se da ju jebe pola kasarne. Nije mu bilo lako. I on je već lagano počeo da se opija. Preselili su se u novi grad u novu kasarnu ali to nije bilo to. Nije znao šta da radi...
Nema tvrđeg od vojničkoga 'leba.
Vani je bilo barem 35 stepeni. Vetra nije bilo danima. Sedio je mokar od znoja na trošnoj fotelji u svojoj kancelariji. Iz dvorišta kasarne dopirao je zvuk rasprave guštera koji su igrali fudbal. Na radiju je išla neka pesma od Silvane Armenulić. Idilu je prekidala povremena zvrka prašnjavog ventilatora. Na stolu je bila flaša lozovače iz koje je naginjao. Gledao je u zid na kome nije bilo ništa sem pauka koji se njihao na svojoj mreži. Osećao je svrabež i bol u gaćama od tripera. Dobio ga je od svoje žene jer on drugu nije imao. Ni tamnoputi Damir nije ličio na njega. Mrzio je sistem, mrzio je porodicu, mrzio je sebe. Stalno se pitao šta bi bilo da nije prihvatio onu prvu otkomandu i zajedno sa svojom ženom krenuo drugim stopama.
Lagano je iz fioke uzeo svoj CZ - 75, za trenutak zastao, a sve kao da je utihnulo. Nije bilo više ni žamora, ni Silvane, ni ventilatora. Ostali su samo on, pištolj i tišina. Potegao je još jednu lozovaču i povukao. Sobom se kotrljala čaura i kovitlao miris baruta, dok je on odlazio na svoju poslednju NEBESKU OTKOMANDU.
3... Čovjek čije su ime klinci izgovarali često i olako koliko i riječ „boem“, kad bi se sa terena preselili u kafane, ne znajući da, i za jedno i za drugo, treba mnogo više rada i odricanja. Još jedan koji se nije uklopio u šampionsku viziju KK Crvena Zvezda, i proglašen netalentovanim. Neki zbog ovakve odluke KK Crvena Zvezda Sudbinu nazivaju kurvom, a neki samo misle da je obična bolest u pitanju. Otišao čovjek u KK Partizan, i objasnio neke stvari. Nema potrebe za statisikom i brojem medalja, trofeja i ostalih kurčeva, niti je potrebna gomila novinara i komentatora koji sline za njegovim potezima, dovoljno je bilo gledati ga da bi se shvatilo koliko je veliki igrač bio. Nažalost, neki su osuđeni da poslije njega kasnije gledaju Markovića, Teodosića...
2...U prvom redu, uloga pleja je da razigarava saigrače i da ne sere previše, a velikog igrača da iskoči kad je najteže i težinom svojih muda prebaci težinu situacije u svoju korist, te izađe kao pobjednik. Sale Nacionale je to radio.
Istanbul, devedesdruga. Partizan – Huventud. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto k'o pasulj. On je to radio tako da se činilo da je samo potrebno izaći na teren i biti šampion. Od NBA zvijezda razlikovalo ga je samo što ima više kose na glavi pa je uskoro i taj problem riješio.
Devedespeta. Ukinute sankcije. Evrposko prvenstvo. Jugoslavija- Litvanija. Finale. Strp'o čovjek 20 i po koševa, trojke 9/12. Drugim riječima, natjerao Litvance da mu se previju preko koljena, skinu gaće i dobiju po guzici.
Poslije OI 1996 i srebrne medalje, otišao u Portland i ubrzo se vratio. Nakon 8 utakmica, skontao je ono što Darko Miličić još uvijek ne konta,i neće ni skontati. Želio ja da igra košarku a ne da sjedi na klupi i bude glupi Evropljanin kojeg će trener ubaciti samo kad treba nekom rame izvaliti u odbrani. Želio je da on bude taj kojeg će svi željeti da zaustave. Nije želio da Sudbinu samo nazove kurvom i odustane i uhvati se prvog šatora pod kojim pjeva Maja Marijana. On je zgrabio Sudbinu, navio je preko stola, pokido košulju, jednu ruku metno na sisu, drugom pokid'o gaće i zabio do jaja.
Cijevi pušaka još se nisu ohladile od krvavog rata, a Jugoslaviju i Hrvatsku Sudbina je natjerala opet da ratuju, srećom, na parketu. Iako smo ratom rekli šta mislimo jedni o drugima, ostao je utisak nedorečenosti koji je trebalo ispoštovati.
Rimac. Tri slobodna. 62-61. Đorđević. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto ko pasulj.
Postao je i svjetski šampion, i trener, i na oproštajnoj utakmici pogodio trojku u posljednjoj sekundi, i mnogo toga još... I ko zna gdje mu kurva Sudbina sprema novu zamku, nije ni bitno, kladim se na njega.
1... Heroj. Ideal kojeg ova balavurdija nije dostojna, a kada to shvate, i počnu da rade k'o u rudniku, onda će od naše košarke da bude nešto.
0...Zvuk sirene. POBJEDA JEBENA!
Neki tamo glagolski oblik u već dovoljno komplikovanom srpskom jeziku koji pretvara i najčešće korišćene reči u nešto daleko pametnije i uzvišenije.
Oh, sapletoh se.
Šta to uradiste ?
Igrah igrice, blejah na internetu.
Da li sve naučiste kolege moje omiljene ?
Desetku dobih dragi roditelji.
Dobru ribu opalih prijatelji moji.
Upropastih se od vinjaka policijo moja lepa.
Izraz kojim se u udžbenicima svetske istorije označava period izmedju Prvog i Drugog svetskog rata. U udžbenicima nacionalne istorije Srbije se ne koristi jer deluje zbunjujuće na čitaoce.