Rečnik / autori
HE

helooooooo

na Vukajliji od jul 2012.viđen 1. mar 2015.
0 definicija0 odabranih0 poena

Četiri visoke zgrade, sa po nekoliko ulaza svaka, ograničavale su teritoriju kvarta. Savršen sklad betona, asfalta i vegetacije pretstavlja pravo remek delo gradskog arhitekte iz vremena SFRJ. Komšije svih generacija činile su zajednicu, poznavali su se, družili i bivali ekipa iz kvarta.

Danas, u doba kapitalizma, niko više ne razmišlja o ljudima i zajednici. Niču samo šarene torta zgrade oivičene zidinama, bez igrališta, klupica, parkirališta... Gužva i otuđenost na svakom koraku.

07:00, Kvart, nedelja.
Iz srednjeg prolaza zgrade broj 8, polako se pomera neka senka. Komšija Pera, već 15 godina, prvi dolazi na već dobro poznatu klupu. Ispod leve miške nosi smotuljak gumene table za šah, u šaci zelenu torbicu sa figurama, a u desnoj flašicu domaće ljute, da se nađe, čisto za cirkulaciju i da razbistri misli. Nedugo zatim, korak po korak, priključuju mu se Brkati Mita i Brzi, nekadašnji prvak u brzopoteznim partijama.

09:05
Kvart se polako budi, nova mlada komšinica, što joj baba Nena izdaje sobu, ulazi u radnjicu. "Daćete mi hleb, mleko i jedan Malboro slims", reče ona. Začu se vika. Pera iznerviran još jednim gubitkom, izgubio je gajbu piva. "Opet varaš! Neću više da igram sa tobom! Daj mi vamo rakiju! Bemti šah i kad igram s tobom!"

11:30
Idilično prepodne prekide vika. "Milaneeee, silazi na fucu!". Devojčice pored se nešto smeškaju i došaptavaju, gledaju u dečake koji postavljaju kamenje za golove, a zatim nastavljaju da preskaču lastiš. Silazi Milan i donosi loptu što mu je poslala tetka iz Nemačke. "Pazite da ne ode na beton da se ne izguli, ova je samo za travu", govorio je to svaki put. Čuje se lupanje sa prvog sprata, izgleda neka domaćica lupa šnicle.

13:25
Jedno po jedno, ekipa iz kvarta, raziđe se. Vreme je ručku. Neki od dečaka nisu hteli kući pa su mame morale varjačom da intervenišu.

14:00
Muk, vreme odmora. Kućni red se mora poštovati. Stariji odmaraju a mlađi jedva čekaju 5, ili makar pola 5 da izlete napolje i da počne graja.

16:25
Baba Nena, čeka na prozoru da vidi da li će neko da prekrši kućni red i naruši mir da bi ga mogla prekoriti onako podbočena između gladiola. Samo joj je glava virila. Volela je i noću da uhodi parove i kasnije da tračari ko se s kime spanđao i čija je ćerka krišom obukla onu minijaturnu suknju. Sramota!

16:45
Udruženim snagama, devojčice i dečaci, igrajući žmurke s loptom, naglo su povećali nivo buke. Stojeći svi oko lopte, skočiše u nazad viknući "NISAM!".

19:00
Marko i Deki, izlaze iz teretane u atomskom, mrgodno gledaju klince koji im se sklanjaju s puta. Oni su ipak stariji!

20:40
Smena generacija. Na najmračniju klupicu seli su Marko i Deki, čekaju Šoneta sa pivom. "Ma daj, danas sam definitivno uradio više zgibova nego ti! Vidi što je iskočio.", reče pokazujući biceps.

22:53
Bleja već u toku, pristižu Vesna i Marina i za divno čudo, povele su onu novu komšinicu. Deki se smeška. "Može pivo?", upita on. "Naravno", odgovori ona pružajući ruku ka flaši.

00:14
"Hajde idemo u prolaz da nas ne vidi ova tvoja snajper bakuta", reče Deki dok je držao za ruku. Iza onih gladiola, Nena je ovaj put samo senke videla. Čekala je još pola sata, a onda je besno otišla na spavanje.

13:05, petak, torta zgrada van kvarta.
Prolazim pored komšije. "Dobar dan!", rekoh. On me samo mrgodno pogleda, okrene glavu i prođe. "I ja tebi mamu!", pomislih nastavljajući svojim putem.
DVdokle_vise · 6. mar 2012.💬 23

Po nekom nepisanom pravilu kažu da svaki muškarac ima samo dve želje:
-Da dobije vozačku dozvolu
-Da mu je vrate ako mu je kojim slučajem oduzmu
Ali prokleti zdravstveni pregled je noćna mora koju je neophodno odsanjati do kraja i predstavlja sponu između čoveka i vozačke dozvole. I svaki put je isto.
Odeš savršeno zdrav, imaš oko sokolovo poput sopstvene žene kad sa 15 metara vidi crnu žensku dlaku na crnom sakou, mirnoću neurohirurga i krvni pritisak novorođenčeta. Ali čim bolničarka na prijemu kaže koliko koštaju ta četiri mrljava pečata padne ti mrak na oči; ruke ti se tresu kao šejker u skupštinskom restoranu a pritisak skoči kao cena naftnih derivata posle izbora.

OFTALMOLOG
Koja god slova da pokaže uvek pročitaš naziv neke namirnice koja se koristi u svakodnevnom životu.
-Ajde, čitajte redom, odozgo ka dole.
-H...l...e...b
-Dalje.
-Č...a...j...n...a
-I bre gospodine! Pa imate toliko gladne oči da Vam jedino može pomoći kuvano sočivo.

NEUROPSIHIJATAR
Čim sedneš uzme čekić i zvekne te u koleno. Naravno, nisi ni trepnuo. Samo se čuje začuđeni zvuk njegovog gumenjaka kako odzvanja prostorijom.
-Molim Vas, da li možete da zavrnete nogavicu?
-Naravno da mogu.
-Pa čoveče pobogu ne mogu da verujem da nosite štitnike za vožnju rolerima?!
-Jebiga, navika.
-Nema veze. Ajde sad ću da Vas zavrtim levo-desno a Vi zažmurite i uhvatite jednom rukom nos a drugom koleno.
(Viiiiiiiijuuuuuuuuu)
-Je l' mogu da otvorim oči?
-Juuuuuuu. (levom rukom držiš medicinsku sestru za sisu a desnom svoj sopstveni kurac)

PSIHOLOG
Ma on je čudo. Familije mi...
-Zašto smo ovde?
-Pa ja da bih dobio pečat, a Vi da biste mi uzeli pare.
-Opišite mi Edipa?
-Jak na tatu, slab na mamu.
-Da li ste vođa neke kriminalne bande?
-Da jesam ne bih ja vozio već bi mi dali službeni auto.

LEKAR OPŠTE PRAKSE
Zatekneš sve doktore koji su te prethodno pregledali.
- Gospodine, bila sam prinuđena da sazovem ovaj konzilijum zbog Vašeg slučaja. Pa majka mu stara, dokle više? Ostavili ste toliko para ovde, da ste mogli celog života da se vozite taksijem. Ruke Vam se tresu, ne vidite ni na daljinu, ni na blizinu, već nekako na sredinu i niste u stanju da zapamtite dva saobraćajna znaka. VI STE HODAJUĆA OPASNOST, A HOĆETE JOŠ I TOČKOVE DA VAM UGRADIMO?
ЧЕЧеги · 21. avg 2013.💬 47

Zaboravio si ti mene, praunuče. A pritislo te sa sviju strana, vidim ja, pa reko' aj' da ti se bar u snovima javim. Nije ti lako. Gor' visoko, a dol' tvrdo. Da ti pripovedam kako je meni bilo, možda ti bude lasnije:

Bea novembar 1915., u Peći. Jedemo ti mi neki klot pasulj, sumorna je slika, kiša neka, bljuzgavica, blata na sve strane, kusa vojska u tišini, samo goveda gladna riču. Jede sa nama i Vojvoda Stepa, reč ne progovara. Dobar sam ja sa njim bio još od '12-te, kad'no rasterasmo Turke kod Kumanova. Priupitam, čisto da prekinem muk:
- Je l' mora, Vojvodo, baš preko albanskih gudura? Arbanasi će nam glave doći, a ako nam oni ne doakaju, bez 'leba i po mrazu, sami ćemo skapati.
- Ama, je l' se to ti bojiš, Janićije? - upita on.
- Nije mene stra', Vojvodo, no mi se klizaju opanci - velim ja njemu.

Zasmeja se ona golobrada dečurlija iz ''1300 Kaplara'', nasmeja se i Stepa, a nije mu do smejanja. 'De si ti još vid'o da Kralj, Vlada, Vrhovna Komanda, sva skupština, 'teligencija i vojska jednog naroda napušta svoju Otadžbinu đuture? Dabome da nisi vid'o, nećeš ni da vidiš. I sad se često upitam, da l' je moralo tako? Da l' je to bila hrabros' ili ludos'?

A pritis'o Švaburina ozgo od Beograda, pritis'o Bugarin od Niša, pa nema se kud. I ako pređemo te planinčuge, šta ćemo posle? U tuđoj zemlji?
Ne pitaj me kako sam preš'o Albaniju, ni kol'ko smo u Skadru čekali na ''saveznike''. Ne pitaj me kol'ko sam kila im'o kad stigosmo na Krf. Ne pitaj me ni kol'ko sam boraca sahranio usput.

Al' me pitaj kako uzesmo Kajmakčalan i probismo Solunski front. U neka doba, kol'ko smo brzo prodirali, stigne ti moja pešadijska četa Vrhovnu Komandu na čelu. Prepoznam još s leđa sedu glavu Vojvode Stepe, na konju.

- Pomaže Bog, Vojvodo! - javim se ja, a vidim i njemu milo.
- Šta je, veli, Janićije? Ne klizaju ti više opanci?
- Poznaju teren, odgovorim ja k'o iz topa. Za ovu su zemlju opanci i pravljeni!

Znam ja da ni tebi danas nije lako, i tebe opkolili sa sviju strana, pa još i ozgo pritiskaju. Zapamti samo jedno, praunuče: nema Vaskrsa bez Golgote. Sloboda košta, mili moj.

Aj', u zdravlje, pa se seti Janićija tvoga, makar o Zadušnicama...

Narodni naziv za vozilo marke BMW.

Ala me prestigla na putu jedna bembara, jedva sam je video!
IGIgor · 2. apr 2007.💬 35

Osnova svakog srpskog obroka. Suv leba. Polubeli. Šupljikav. Lebac raženi. Pogača. Crni. Lepinja. Vruć. Namazan. Somun. Vekna. Od juče. Prepečen. Za poparu. Buđav. Svinjama.
Za leba danas mora da ima, a za sleba ćemo se već snaći.

Radivoje je mrmljao nešto sebi u bradu. Nikad nije dobro kad treba da dođe u grad, ni ovoga puta nije izuzetak. Nesnosna vrućina mu nije pričinjavala zadovoljstvo. Oštra, seda kosa je bila mokra od znoja, na krajevima koji strčahu ispod šajkače. Na putu od opštine do autobuske ugleda malu prodavnicu i reši da otrese jedno ladno zidarsko. Uvek je uzimao jagodinsko, jer ga je čiča sa slike podsećao na dedu. Prebra po čakširama i nađe dve zgužvane stodinarke. Plati jednom od njih za pivo, pa sede na obližnju, pukim čudom, funkcionalnu klupu u hladovini. Skide šajku i težačkim, od rada ispucalim dlanom, obrisa čelo, prekrsti se, prosu malo iz flaše, te nategnu dobar gutljaj. Dok je podrigivao, krajičkom oka spazi klinca kako izlazi iz zgrade preko puta. Mali je iznosio đubre. U providnoj kesi, starcu zapade za oko više od pola vekne hleba. Oči mu zaiskriše.
Zar hleb naš nasušni?
Seti se kako je jesenas zajmio pare za naftu da poore, taman kad uze gorivo, pade kiša, pa je čekao da ''cedne'', onda je tri dana izvlačio stajsko đubrivo, dogovarao se sa agronomom dal' da prihrani ''Kanom'' ili ''Urejom'', pa je drljačio, pa je kasnilo seme u poljoprivrednoj apoteci, sejao, povlačio, pa prašačio, dotrajala zadnja guma na traktoru. Zimus pade golem sneg praćen jakim mrazom, mislio je: 'izmrze sve', al' jok, udari velika kiša oko Vaskrsa, poplavi, al' opet bi dobro, onda naiđoše žege, pa se baba i on moliše Bogu i Svetom Iliji da ih grad zaobiđe, pa je jurio premije za mleko da ima čime kombaj' da plati, pa ga je kombajner zavlačio dve nedelje dok je ovr'o, a prinos be'a tanak, pa dok je oter'o žito u ambar i istovario da se prosuši, odvez'o u zadrugu da ga da po neipslativoj otkupnoj ceni... Danas je platio porez da mu izvršitelji ne bi zaplenili traktor. Jer šta je on bez traktora? Od svega mu je ostala još jedna zgužvana stodinarka za lokal do kuće. I dug od 400 evra. Utrošeno vreme i rad se ne računaju. O živcima da ne govorimo. Uz kurac mu muka.
Posle bačenog smeća, klinac prođe pored Radivoja gledajući ga sa podozrenjem. Minut kasnije izađe iz prodavnice noseći svežu veknu hleba po ceni od 44 dinara. Radivoje pomisli da malom opsuje i tetku i babu, ali se uzdrža. Samo dobaci:
- Sinko, gre'ota je 'leba bacati.
Mali ga nije ni registrovao, a i da jeste, ne bi rastumačio. Jer nema ko da mu kaže i objasni. Deda mu se davno doselio u grad i pljunuo na seoski život, a ćale mu je već gradska faca, roker. On samo zna da je hleb 44 dinara. Svakako je dečko žurio da se loguje na CS server, čeka ga buljuk drugara iz razreda da povrate Kosovo...
Tako to uređene države rade. Leba i igara.
''Oče naš...''

Skup crta idealnih proporcija oko idealne duše. A ako nema duše da te crte drži na okupu i daje im formu, nastaje splačina epskih razmera.

-Svi mi, dečaci iz vrtića, smo bili zaljubljeni u nju. Uvek je imala najlepšu haljinicu, kosu vezanu roze gumicom i roze patofne. Nudio sam joj pogačicu sa čvarcima, ali ona je jela samo jabuku. Rekla je da je to dobro za lepotu.
-Krenuli smo u prvi razred i iz dubine duše mrzeli Maju, škrndelja koji je sedeo sa njom. Ja sam sedeo ispred nje i stalno se okretao. Učiteljica mi je redovno jebala kevu i slala me u ćošak. Bila je za glavu viša od mene- ne učiteljica. Ona.
-Počele su da mi rastu prve dlake. Svi smo mi uzgajali farmu bubljica na licu, samo je njeno bilo savršeno, čisto... Mislio sam da je zbog voća koje je uvek jela. Nabrao sam kod komšije punu kesu zelenih jabuka i gutao ih kao ćuran. Umesto lepote, dobio sam proliv. Meni su i dalje rasle bubuljice, a njoj sise. Za nju niko nije bio dovoljno dobar, čak ni osmaci. Bila je kraljica drugarske večeri.
-Imala je 98 poena na prijemnom. Upisala je neku zajebanu školu za koju nisam ni znao da postoji. Imala je krupne oči, kao krava. Iz mesta je mogla da jebe kevu onim starogrčkim boginjama, ali nije htela. Bila je svesna svoje moći. Svojim kravljim očima i dugim trepavicama je pomerala planine i šamarala sve nas- smrtnike.
-Probala je Bejlis, belo vino i Somerzbi. Svidelo joj se. Na red je došla Karelija Slims i Eve. Količina hormona u njenoj krvi je počela da se meri litrima. Borila se protiv prirode jer je ona tatina princeza koja ne želi ništa pre braka.
-Četvrta godina srednje škole. Roze boja je sa svezaka prešla na tange a njeno detinjstvo ostalo na ponosu konobara koji je pijanu izveo iz diskoteke da povraća. Postala je žena.
''Moraću da nadoknadim sve što sam propustila. Ovo nije loše''. Ma loše kurac! Znaju Bog i evolucija šta je dobro. Gledao sam sve to iz prikrajka. Na njenom, od jabuka čistom, licu, pojavile su se mrlje. Crne mrlje. Kao od mastila. Nije bila lepa. Bar ne meni. Kažu, na sred časa je otrčala u wc da povraća, kao što sam ja onomad trčao da spasim noge od besa razularenog dupeta isprovociranog zelenim jabukama. Ja trč'o zbog jabuka, a ona zbog kurca. Kako to može da bude isto? Već do 8. marta je imala stomak kao Mića ložač. Otac je ispisao iz te zajebane škole za koju nisam ni znao da postoji. Udala se. Niko od nas, njenih starih drugova, nije bio na svadbi. Dobila je sina i 20 kila viška. Umesto da vežba aerobik, vežbala je mešenje kiselog testa za pogaču i pranje sudova na dužni metar. Život- tvorova jazbina. Zanimanje- domaćica. San- kupovina veš mašine.
EVO TI GA SAD, JEBALE TE JABUKE!
STStefanBičBožiji · 30. jul 2011.💬 100