Period u kome vam, kada povracate, niko nece prici da vidi da li ste dobro, jer svi verovatno misle da ste usljiskani.
Dete: Mama, mama. Sta je onom ciki, vidi ga kako se skupio i povraca tamo u cosku. Da nije mozda pojeo nesto kvarno ili se dugo vozio autobusom pa mu je muka od voznje? Mama: Nije sine, taj cika je malo popio pa mu nije dobro, al ne brini ti nece mu biti nista. (u sebi) Kad se pre usljiska budala, nije ni podna.
Dete: Mama, tata povraca u kupatilu, sta mu je? Mama: Sine, tata je jedna odvratna svinja koja svaki dan dolazi pijana kuci. Sad je popio vise nego sto moze pa mora to da izbaci. Onda ce malo da spava i posle ce da bude kao nov. Tata: Nisam pijan picka li ti materina!!! Bolje pogledaj onaj rucak na sta lici, zamalo se ne otrovah! Sta punis glavu detetu, cim neko povraca mora da je pijan. Jedan dan ima da umrem ti neces da primetis ima samo lavor da mi poturis!
1. Rolne toalet papira ne niču same u WC-u. 2. Prašina pada po mestima gde je nikada ne biste očekivali. 3. Potrošačka korpa je zapravo još skuplja nego što piše u novinama. 4. Keva mozda upada u sobu kad vam je devojka tu, ali za razliku od cimera nikad ne dobije zelju da malo visi s vama. 5. Kreteni iz elektrodistribucije će vam stvarno isključiti struju ako je ne platite mesecima. 6. Kreteni iz telekoma će vam još brze isključiti telefon. 7. Majstori koje ne znate vam naplaćuju duplo više nego oni kod kuće, iako saopštavanje cene svojih usluga počinju sa "ali za tebe..." 8. "Ne mogu da izlazim, sredjujem stan" je skroz validan izgovor za propuštanje izlaska. 9. Keva nije luda što usisava tako često. 10. Ćale ne bi izdrzao sam ni tri dana.
Subota. Na LCD ekranu izlazi sunce. Savršen dan za fudbal. U kompjuterski obrano mlijeko umačemo pahuljice sa najboljim odnosom proteini/ugljeni hidrati/vitamini. Na noge se navlače er maks sa trostrukim vazdušnim đonom, i izlijeće se napolje. Okupljanje ekipe, pije se bezalkoholno pivo, čisto da tokom utakmice smrdimo iz usta. Dolazak na stadion. Šipke odavno nema, umjesto nje su poređani LCD monitori, sa priključkom za USB. Vođa ekipe vadi flešku, ubacuje je i naša zastava se pojavljuje na "ogradi". Početak utakmice, na znak dižemo ekrančiće plavo-bijelih boja. Simpatična koreografija. Dobijamo 3:0, i tako mudati, nakon pobjede idemo na aerodrom. Zvezda je igrala svoju utakmicu, podgrupa iz Bara se vraća tim avionom. Čekamo ih ispred aerodroma, prepoznajemo i krećemo u napad. Kako nisu očekivali napad, brzo bivaju savladani, a momku koji je nosio USB, isti pada. Ekipa delije.net/bar se povlači. Vraćamo se kući, nikad puniji sebe, i odmah priključujemo USB, otvaramo fajl zastava.jpg. Opcija edit->Rotate picture->180°. Jedva čekamo sledeću utakmicu da pokažemo plijen. Subota, nakon 7 dana. Utakmica, napaljeni krećemo na stadion nakon mlijeka, pahuiljica i bezalkoholnog piva. U 25. minutu utakmice vadimo svoj USB, i stavljamo plijen. Na ekranu se prikazuje zastava ekipe delije.net/bar okrenuta za 180°. Jedan od momaka iz ekpie vadi svoj ekrančić na kojem je animacija baklje, ekran pušta dimne efekte, a nas trojica iza šaramo crvenim laserima po dimu. Atmosfera ludilo. Vijest se brzo pročula po internetu. Reakcije su bile manje više slične, ali je naša akcija uglavnom ismijavana. Englezi već odavno nisu išli na stadion, prevazišli su to. Okupljali su se u lokalnom pabu, ili su iz svoje sobe posredstvom veb kamere pratili utakmicu, a signal se projektovao na stadionu. Na znak vođe puštali su svi istu pjesmu u .mp3 formatu. Imali su dobro ozvučenje, i dalje su mnogo dobro i jako navijali. Tuče se su svele na prepucavanja na internetu, u težim slučajevima su se lomile veb kamere ili bi slali viruse protivničkim ekipama. Japanci su bili daleko napredniji. Oni su subotom slali svoje digitalne projekcije na stadion. Iznad svake projekcije stoji health bar. U obračunima nakon utakmice, digitalne projekcije su se mlatile pod komandom žutih koji su bili u svojim kućama. Udarac u glavu nosio bi 25, u grudi i stomak 20, a ekstremitete 10 health-a. Imali su i medika koji je mogao da summonuje pale digitalne projekcije. Iskusne ekipe bi poslale četvoricu da ispretucaju medika i na taj način osakate protivničku ekipu. Za nas su rekli da smo zaostali varvari.
kad imas 10 godina, cisto smaranje, kad tvoja baka prepricava kako je zivela sa 15 braca i setre, svi su jeli i spavali u jednoj sobi,bez nikakvih elekronskih aparata i su ziveli srecno, a ti joj trazis pare za novu igricu za kompjuter/nintendo. kad imas 16, i dodjes kuci mrtav pijan, otac dok te drzi nad wc-solju ti vice u uvo kako je on popio prvo pivo na maturalnoj ekskurziji kad imas 22, u ocajan pokusaj da na svojim drugovima im objasnis one klinke i klince koje ti se ponasaju bezobrazno i drsko na ulici, u red za hleb, na zurku i zovu te cica pocinjes recenicu sa recima: U moje vreme...
Neizostavno pitanje koje ti matorci postavljaju kada im kažeš da na nešto kliknu.
Matorci su otkrili čari kompjuterskog doba i samo bi nešto downloadovali, instalirali, igrali igrice, ali ne znaju baš kako sve to da izvedu i svaki čas te pitaju kako da copy-paste neku mjuzu sa tvog kompa na njihov mobilni.
Ti: "Markiraš sve što hoćeš da prebaciš.." Ne stigneš da završiš, sledi pitanje: "Kako to misliš markiram?" Ti: "Pa, obeležiš, znaš ono prevučeš, zaplaviš, klikneš i prevučeš preko..." - "Držim levi ili desni?" Ti: "Levi." - "Aha, jesam. Šta sad?" Ti: "Sad klikneš na to što ti je plavo i ideš na copy." - "Levim ili desnim?" Ti: "Desnim." - "Aha, jesam. Šta sad?" Ti: "Pa sad klikeš na copy!" - "Levim ili desnim?" Ti: "Levim, uvek levim kad ideš na copy...."
Dede i babe, barem ovi moji, su bili ljudi na samoj granici ekstremne vidovitosti. Gotovo uvek su nas čekali na kapiji kada naš “kec” pun kao autobus pridje njihovoj kući. A možda i nisu bili vidoviti nego su nas tamo čekali satima dok ne stignemo. Svejedno, oni su čekali na kapiji, a mi smo konačno stigli. Onda bi usledilo 4-5 dana urnebesnog provoda koji bi započeo vožnjom prastarog Opel kadeta po dvorištu na užas svega što je pernato. Izazivali smo takvu paniku medju kokoškama i ćurkama da je panika posle zemljotresa u Kobeu prava zajebancija u odnosu na ovo. Usledilo bi jahanje prasića, kupanje u blatu, branje ISKLJUČIVO ZELENOG paradajza i utvrdjivanje da li je Sava Savanović još uvek u ambaru ili se siroma negde preselio. Ni danas ne mogu da odgovorim sebi zbog čega je branje crvenog paradjza tako dosadno i neprivlačno.
Dok je naš pir trajao baka je servirala na stotine djakonija, poslastica i starinskih kulinarskih čudesa za koje, i dan danas, tvrdim da vrede milione dolara. Vatromet boja, ukusa i mirisa. Jeli smo do pred samu granicu pucanja naših malih stomaka. Ni danas mi nije jasno kako preživesmo to prežderavanje.
Mali popodnevni predah, dan u smiraju, pa pošto je deda završio ozbiljne razgovore sa matorcima, započinjao je sve one istinite i izmišljene priče namenjene nama. Nije da je dedina priča bila nezanimljiva, ali posle onog jurcanja i one hrane, neko odozgo sa nebesa je sišao i uzeo naše male mozgove i odložio ih negde na 14-16 sati, a posle toga nam ih tiho i uredno vratio kako ništa ne bi smo primetili kad se probudimo. Spavali smo i ništa nismo sanjali. Svaki sledeći dan se ponavljao već opisanim sledom dogadjaja, ali je uvek bilo podjednako zanimljivo kao da se prvi put dešava, sve do povratka u moj mali provincijski grad.
Kad sam pre nekog vremena prolazio tim putem nisam baš očekivao da me na kapiji čekaju baba i deda jer su oboje odavno mrtvi ali se jesam nadao da ću videti istu onu kuću i dvorište sa nekim drugim starim parom. Sigurno bih svratio kod njih da popričam o uspomenama i da mi dozvole da mi budu baba i deda bar na jedan dan, ali ništa od toga. Čak sam imao problem da tačno lociram mesto gde sam provodio sve te lepe trenutke. Kada sam konačno uspeo da se dobro i precizno orjentišem shvatio sam da je na mestu gde smo jurili kokoške i ćurke sada benzinska pumpa. E do kurca, pomislih i dodadoh gas.
A Sava Savanović se definitivno negde premestio i sada nikako ne možemo da mu udjemo u trag. Nije valjda lud da sedi u rezervoaru za eurodizel.
Skraćena forma neke celine koja se upotrebljava radi olakšane komunikacije ili radi oslikavanja generalnog opisa, bez preteranog detaljisanja.
- E, kakva je ova mala, u kom je fazonu? - Drolja.
-------------------------------------------
- Alo, brate, de si, šta ima? - Evo, ništa, gled- - Do jaja! Nego, slušaj, imaš soma na zajam? - Sti normalan? Pozajmio sam ti dve iljade pre šes meseci, a duguješ mi još i one pare od mora prošle godine. Koji ti kurac? - Aloo, brate, ne čujem! Šta si rekao? - Evo ti u tagovima : Marširanje, Pička, Materina.
Iskusni prevarant: "Mali,ajde ti brani". Klinac: "Ali ja necu da budem golman!!" Iskusni prevarant: "Ajde mali, tako se pocinje....evo,ako budemo vodili, mozes da igras,vazi?? Klinac:dooobro...(u sebi sav srecan sto su ga uopste primili i sto moze sutra drugovima da se hvali da je igrao sa "velikima")
Klinac,prevaren,ostaje da brani do kraja,jer ako kaze da vise nece da brani,zna da ce ga tesko vise primiti. Bolje da brani, nego da ne igra uopste.