Obavezni predmet na medicinskom fakultetu.
TheFutureIsInTheAir
Lek za sve strahove i fobije.
Čudovište ispod kreveta:"Mali,sad ću da ti jebem kevu"!
Sisaj kurac,odškrinuta su mi vrata!
Glasan podrig posle trećeg piva.
Vojvodina iz profila
Ova vrsta ljudi koja je nažalost u izumiranju predstavlja sredovečnog, redovnog gledaoca svog lokalnog tima koji sve svoje frustracije
(žena ga nervira, deca ne uče, komšija ga sudi, braća ga ne poznaju, šef ga podjebuje ili penzija ne stiza, Kosovo prodato, Evropu ne vidimo skoro, skupa kafana, računi neplaćeni, bojler pokvaren, krompir i paradajz skupi...)
leči na taj način što sudiji i bilo kom igraču koji se iole ističe od drugih* iz sveg glasa, svih 90 minuta psuje mater, mrtvu decu i leve noge.
*psuje igrača jer je 1)ćelav, 2)farban, 3)dugokos, 4)maneken, 5)visok, 6)nizak, 7)ne ume da igra ili pa 8)mnogo dobro igra i slično...
1)Ćelčoooooooo! Od steroidi li oćelave! Ma boli te kur ne ti smeta kosa ko na ovoga skublju do tebe!
2)Panjković akademijo! Pederu! Narkomane! Idi na paradu pa tamo igraj guzenje!
3)Rafoooooooooooooo! Ne ti je ovo šljaka! Idi igraj tenis! Ne puštaj vaške po teren! Narkomane!
4)Ajde be ko snaška si neka! Doktore, počešaj ga po muda odma će se digne, ništa mu neje !
5)Buzdovane! Ti li ovde Žigića glumiš! Iz koju li šumu pobeže od drvoseče!!
6)Zgazite be ovu vašku što ripa po teren, pizda mu materina!
7)Abe treneru što si ga puštija ovoga...veze nema!Jebo ga menadžer u dupe!
8)Što glumiš ludilo, ti li si neki Maradona ovde! Četvorke pa koj mu se kur misliš, pa li skrši mu noge pleme li mu jebem!!!
I na kraju najjače:
Sudijo, begaj doma, žena ti se jebe s drugoga!
Neotesan i glup. Uglavnom krupniji muškarac velikih šaka. Preterano jak. Nepogodan za kačiti se sa.
Sa našim poljoprivrednim potencijalom bi mogli hraniti pola Evrope, ALI NEĆEMO, nek pocrkaju od gladi.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Rečenica koja se upotrebljava i cilju opravdanja neke radnje koja i nije tako humana, ali Bože moj, svako se u životu snalazi kako zna i ume.
- Izvinite, zašto vadite te šine iz pruge, tuda treba voz da ide, a ovako može da se desi neka nesreća sa katastrofalnim posledicama?
- Gospodžo, od nečega mora da se živi, šta da vam kažem.
Jedini koji uči da bi kopao.
Najokrutnija scena u istoriji pedografije. To nije mogao da režira čovek, nego monstrum, životinja ili eventualno neka majka koja pati od neuzvraćene ljubavi svoga deteta, pa je htela da mu se osveti, zagorčavajući život meleonima dece.
- Trči Bambi, trči... Brže, brže!!!1
- .......beng....
- Mamo, mamo, spasli smo se!!! Mamo... mamo.. mamoooooooo!!!!!
Delikates koji se dobija kao nus produkt alkoholizma.