Poslednji član komisije u biračkom odboru.
Петровић
Kod kuće vrlo poželjan predmet, u kafiću vrlo nepoželjan.
-Deder, sine, dodaj mi tu čašicu da zera pročistim grlo.
...
Svako pije svoje piće.
Dolazi konobar i nonšalantno postavlja račun (račun je spiralno umotan u čašici) na astal.
Svaki znak optimizma na licima nedužnih gradjana nestaje. Shvataju surovu istinu - sve što je lepo kratko traje. To je stanje trajalo nekoliko sekundi a zatim kreće kolutanje očima, u svim pravcima sem u pravcu čašice, koje će neumoljivo da traje sve dok se jedan slabić ne povinuje i izvadi novčanik...
Obaveštajna rečenica koju muškarac izgovara kada se baterije na časovniku isprazne.
- Ne, ne mogu ja da menjam,bole me ledja, a znaš da je sat na metar i po visine.
I kad budeš umetala nove, umeći durasel da ne moram da se mislim narednih godinu dana jer sam ja bizmismen a oni imaju važnijeg posla.
Sarkastičan odgovor tipu koji tvrdi da ćemo ga jednog dana, kada se ostvari u životu, moliti za oprost i pomoć.
A: Viđećeš sjutra kad budem premijer, pa ti ima da moliš da obratim pažnju na tebe a ja ću da ti samo mahem iz službenih kola dok na radiju piči "Gde si bila kad sam bio niko."
B: Važi, važi. Ne mijenjaj broj telefona samo.
Skup različitih radnji koje služe da muškarca vrate na pravi put muškosti sa kog je nizom nesrećnih okolnosti skrenuo.
Jebiga, navukla te kurva na zdrav život i metroseksalni fazon. Uradio si to zbog nje. Na trenutak ti je čak izgledalo i da je to do jaja tako. Barem su oni sa TV-a govorili da jeste. Izdepilirao si se potpuno. Redovno si sek'o nokte na nogama. Prestao si da pušiš. Prestao si da piješ. Prestao da jedeš masno. Nisi više gledao fudbal. Možda samo malo Real, Barsu i Arsenal. Nisi ga ni igrao više. Da se ne znojiš.
Al patka. Otišla je sa drugim likom, još metroseksualnijim od tebe. Ovaj je vegan. Moderator Fb strane Životinje su bolje od ljudi. Spašava mačiće. Zna da uklopi boje. Ne zaboravi da stavi podmetač kada pije ceđenu pomorandžu. Gleda slike u Art Zoni sa uživanjem i razumevanjem, a ne kao ti da blene u njih kao kada je prvi put vid'o pičku. Zna šta da naruči u salad-baru. I šta sad?
Sad bi nazad kod drugara koji upravo sede, vare neku gandžu i igraju PES. Sad bi opet da upadneš na onaj termin u balonu koji se igra nedeljom od osam uveče i gde u devedeset posto slučajeva izbija tuča na pola termina, jer se igra Partizan - Zvezda. Sad bi da baneš u Durmitor sa ortacima i oljuštiš dobru porciju jagnjetine i jedno deset piva. Ili makar neku dobru punjenu pljeku da odereš u Dafu.
Ne očajavaj. Ako su ti pravi ortaci primiće te nazad u čopor. Samo treba da se očistiš i vratiš u normalan fazon, a to nije lak posao. Metroseksualizam je kao droga. Iako je u principu sranje i nisi ga voleo, navučen si na njega sada, ali istrajni ljudi mogu sve, tako da glavu gore i bori se. Pobedićeš.
- Deste ljudi.
- Opaaaaaa. Vidi ko je to nama došao. Đole Stanković-Jakovljević.
- Gospodin Integralni.
- Đole Filgud.
- E aj ne serite vas trojica.
- Pa moramo malo da te bušimo kad si gejčuga. Otkud ti brate?
- Ma svratio malo, da vidim šta radite.
- Pa iznenađeni smo. Nema te već mesecima. Nećeš sondžu da baciš sa nama, nema te na terminu, nećeš na tekme, a pošteno se nismo napili odavno.
- Sjebala te ona skroz. Poč'o si i obrve da čupaš.
- A i ta frizura brate. Ne ide taj jež na tol'ku glavudžu.
- E ovo je greška bila. Odo' ja.
- Čekaj, čekaj, stani bre. Zajebavamo se malo.
- Šta se drkaš odmah jebote. Trebao bi da ćutiš i trpiš malo znaš.
- A jebiga. Zasrao sam.
- Da znaš da jesi. Čuli smo da te ostavila zbog Caneta Balerine.
- Jeste. Mislio sam da je lik gej. Puštao sam da se druže. Kao moderno je to. Drug gej. Kad ono, Cane mi skinuo ribu.
- Ladno ti Cane skin'o ribu ahahaha
- jebote šta se tebi desilo, nevera.
- I sada bi opet na staro da se vratiš?
- Da.
- Dobro, ali prvo moraš iskreno da mi odgovriš na jedno pitanje.
- Pucaj.
- Jesi dozvolio da ti nešto furne u bulju?
- E sisaj kurac, idem ja.
- Stani bre. To je jako bitno. Ako si to dozvolio proces se ne može obrnuti.
- Naravno da nisam dozvolio. Pa za šta me smatrate?
- Otkud znam matori. Sve ostalo si dozvolio.
- Da bre. Vidi u šta te pretvorila. K'o da gledam nekog glavatog Danijela Đokića.
- Dobro, neću više takav da budem. Šta da radim?
- Sva sreća, nalaziš se u istoj prostoriji sa ekspertima metroseksualne detoksikacije.
- Kad mi završimo sa tobom izgledaćeš ponovo kao muško.
- Da počnemo. Prvo što trebaš da uradiš je da stučeš jednu brzo rakiju da prostruji malo krv kroz tebe. Zaboravi na koktele i sake. To je stvar prošlosti.
- Dobro.
- Onda pojedi parče ove Đoletove pice sa kulenom. Skoknućemo posle do pekare po još.
- Kad se naduvamo ponovo.
- Naravno. Onda idi do kuće, pobacaj sve kreme, pudere i te bočice tih sranja što imaš. Možeš samo da poseduješ jedan dezodorans, jedan parfem i brijač.
- Pena ti ne treba.
- Afteršejv eventualno.
- Ali sigurno i vi koristite penu za brijanje.
- Naravno da koristimo, ali ti si zaglibio. Da bi se vratio, moraš samo najosnovnije da koristiš. Bikov žilet.
- Uf bre.
- Nije to sve. Garderoba koja je uz telo mora da leti u kantu. To je tako pederski.
- I diskovi Sergeja Ćetkovića.
- Nemam Sergejeve diskove.
- Nemoj da nas lažeš. Svi metroseksualci ih imaju. I to originale.
- Imam. Baciću ih.
- Moraš da prestaneš da uljiš tu kosu i da se ošišaš na keca već ujutru.
- Kupanje jednom nedeljno, posle fudbala.
- Možeš da se tušneš ponekad.
- Ali ne dva puta dnevno.
- Vrati meso u ishranu.
- Alkohol je dobar za živce.
- Derbi je u subotu. Ne ideš na zapad.
- Prodaj Smarta i kupi auto.
- Ciklama ne postoji, to je roze i to se ne nosi.
- Stoj dok pišaš.
- Ali oduvek sam stajao dok pišam.
- Opet lažeš. Sigurno te je smarala jer zapišaš okolo, pa si sedeo.
- Jeste.
- Patike za fudbal moraju crne da budu.
- U radnju se ide u pamučnoj trenerci.
- Čivava nije pas.
- Pa stanite ljudi, šta da radim sa Mukicom sada? Ne mogu na ulicu da ga pustim.
- U pravu si. Verovatno bi ga usmrtio komarac ako naleti na njega.
- Dobro, smislićemo nešto tu već.
- Onda, fegetarijana nije pica, tako da molim te od sada da naručuješ picu sa slaninom i kulenom.
- Tribal nije tetovaža.
- Jelena Baćić Alimpić ne piše dobre knjige. Ni Paolo Koeljo.
- Isčlani se iz svih NVO organizacija.
- Prestani da čupaš obrve.
- Možeš malo da bricneš onaj most na sredini i to je to.
- Izbriši brojeve telefona svih solarijuma.
- U jebote ljudi koliko toga ima.
- Da bre. Totalno si se upčkio. Ustaj i oblači jaknu.
- Je l' idemo u pekaru?
- Da. Ali prvo idemo da useremo Caneta Balerinu k'o konja, taman malo da ogladnimo. Polazi.
Crnogorski način za prosidbu devojke.
Multičetnička sredina.
Legenda kaže da ga je babica ispustila na pod, te je tako povredio glavu. Doduše, nije postao bangav u mozak, ali mu je psiha malo drugačija nego kod drugih ljudi. Čuj, malo. To "malo" je ekvivalent cunamiju na Dalekom istoku. A, to je tek vrh ledenog brega.
Na prvi pogled, a bogme i na svaki sledeći, može se reći da neko takav nije sasvim u vinklu. Ima nešto u njegovom pogledu, gestikulacijama, pričanju. Šta god da izgovori, tera vas na dobro i dugo razmišljanje, jer nikada niste sigurni kakva se mračna aluzija krije iza najobičnih reči koje pukom slušaocu ne znače apsolutno ništa. Zazirete od dužeg zajedničkog boravka na istoj lokociji, jer niste sigurni kakav će uticaj imati zračenje jednog takvog fenomena za kojega bi Frojd imao štošta toga da kaže, a posle da ga išamara dok svet ne napusti.
Čudak svoje vrste.
Negde u Srbiji, tekuće godine. Veče - obično, jesenje, kišno. Stan u jednom običnom stanu, u običnoj zgradi punoj čudnih stanara, koja se nalazi u običnoj, dosadnoj i sivoj ulici. Krletova gajba, tačnije - gajbica, je stecište odigravanja mamutskog duela od 10 mečeva u Japancu, koji se dešava jednom mesečno. Tradicija.
Ateri te večeri:
- Krle i Bole - ljuti PESoholčarski rivali, najbolji ortaci, neki bi rekli - još iz materice, pošto su im keve ležale krevet do kreveta u istoj bolnici, na porodiljskom odeljenju (podrazumeva se da su dobri na "jebem ti mater");
- Cvele - Krletov komša, sa kojim ispija prvu kafu svakoga dana. Tih momak, skroman, redovno se javlja komšijama, nasmejan (štono birekli - fino, kulturno i dobro vspitano čelajde), voli da bleji sa gore navedenom dvojicom i da cirka vops i domaću, kada je ima (zadužen za kikiriki i čips);
- Mita Ambrozija (u daljem tekstu samo Mita) - neplanirani posetilac, komšija iz zgrade prekoputa, Krletov i Boletov drugar (uslovno rečeno) iz škole, koji ima običaj da se pojavi iznenada, kao Nemci u aprilu četr'es prve i da napravi isti takav ršum, veoma opasan po psihičko zdravlje svih onih koji se tu zateknu.
Elem...
Bole: Hajde, Skjelbrede, trči kol'ko te noge nose, hajde, junače, sine nordijski, hajde!
Krle: Sa' ću ti ja dam te tvoje vikinško-sektaške jarcojebe. Klizaj, Ferdinande, noge lomi! ŠTA? Penal? I crveni??? Kazuki, Kazuki, ima sve one kineske radnje da ti zapalim. Pičko kosooka. PU!
Bole: To, Kazuki, rode! Da vidimo: penaltik će izvesti, izvesti... (pretura po meniju) Aha! Ubaciću Pandurovića umesto Čilaverta, pa će on izvesti najstrožiju kaznu.
Krle: Jebem ja i Kazukija i Pandurovića i tebe. Pičko glodarska, jeb'o te preCednik Tuđman, da te jebe!
Bole: Sisaj ga, ciganine, nemoj ni kap jednu propustiti. Sa' će Pandur da ti šibne projektilčinu u same rašlje. Boleće i tebe i sve one vaše komunjare od '45., pa sve do dana današnjeg.
Mita: Video sam juče kasirku Daru sa unukom.
Bole: Koja ti je ta?
Mita: Kasirka Dara, radila je u megamarketu pored škole.
Krle: To beše Snežina keva?
Mita: Jeste, to je ta.
Krle: Bole, bre - Sneža iz trećeg odeljenja, ona sa velikim sikama, na koju je polovina likova iz škole šiljila svakodnevno. Redtjub pre redtjuba.
Bole: Uh, bre - kako da je zaboravim. Ćale 'teo da me odrobija kada se ono jedan dan zamalo usrao dok sam se ja "češljao".
Krle: Super. Nego, šutiraj ti taj penal, pa da posle izjednačim. I šta sa kasirkom Darom?
Mita: Pa, ništa - ima slatku unuku.
U tom trenutku Bole kreće da šutira penal, ali posle Mitine rečenice nesvesno pritiska dugme za šut svom snagom i lopta odlazi daleko preko gola (da su na Farskim Ostrvima, lopta bi najverovatnije završila u Atlantiku).
Krle: Opaaa, un, dos, tres! Pravda je zadovoljena. Jesi pogodio vazduh, a? Ahahahaha!
Bole (pritiska pauzu): "Slatku unuku"?
Mita: Da, što?
Bole: "Slatku unuku"? Bolesniku! Degeneriče! Idiote! "Slatku unuku"??? Šta pričaš ti? Jesi li normalan? Ćut'! Naravno da nisi normalan. Da si normalan, ne bi pominjao dete.
Mita: Što bre, brate? Samo sam rekao da je mala slatka, ništa više. Ja volim decu i...
Bole: Da, da - znam da voliš decu, pedofilčino. Nije te sramota godina svojih. Samo si rekao, konstatovao tek uzgred? Jes', malo morgen. To ti možeš da prodaješ priču onim sektašicama koje su prvi put posle svirke u Bg-u otišle do KST-a, pa su očarane tim "nepalanačkim", "urbanim" i "totalno modernim, e" načinom života.
Mita: Pa, šta sad sam ja najgori?
Bole: Jesi, najgori si od sve dece. Ti si kuga, pošast, hodajući armagedon. Jahačima apokalipse kada pomeneš Mitu Ambroziju se gaće napune. Tvoj um radi na frekfenciji od 666 megaherca. Tvoje "dobar dan" ne znači isto što i "dobar dan" kod običnih lludi, već je scenario za drugi deo "(Ne)Srpskog filma". Ne mogu i ne želim da zamislim šta se krije iza reči "slatka unuka" i "volim decu".
Niko nije ni primetio kada je Cvele otišao do kuhinje. Niko nije primetio ni da se vratio i da je u ruci držao nož. Na kraju Boletovag izlaganja je nož zario pravo u Mitino srce. Zaprepašćene PESdžije je samo upitao:
"Momci, 'oćete još pive?"
Naravno, sa osmehom na licu.
Mađar u prepunom gradskom prevozu.
Uzrok nepismenosti naše policije.
-Prekoračili ste brzinu, nevezan pojas...
-Šta ćemo sad ? Može da častim da ne pišete ?
-Ajd daj hiljadarku , pa da ne pišem.
Ocena kvaliteta rakije. Jače deluje od konvertorke, kod stare garde uzrok mokrih dizni.
-'De si, čika Lule? 'Ajd 'vamo kod nas, skupila se stara ekipa, pa da rokneš jednu...
-Uuu, nanu vam jebem... a nekad sam vam sokiće kupov'o...
-Vid' kak'a je... muć, muć, muć... venac k'o mladin veo...
-Ovo tvoj deda pekao, a?
-Aham... kako znaš?
-Majke ti ga spalim, kad si se rodio, tvoj otac ovo doneo... a sad s tobom tučem po njoj...
-'Ajd smo živi i zdravi...
...surduk...
-I? Kurajberi, kak'a je?
-Udara k'o grom na Svetog Savu... evo Kiza već počeo da mi grokće na ženu.
Sudbina i životni put svakog dobrog pasulja.
- Što ima da se jede?
- Uzmi pasulj od juče.
- Đe je?
- Eto ga u frižideru, presula sam ga u manju šerpu. I kada završiš prespi to što ostane u onu najmanju, da ručaš i sjutra.