
Najčešće s posebnim potrebama.
- Mama, zašto meni nastavnica pored svakog pismenog sastava napiše "konfuzno"?
- Zato što te ne razume, sine. Ona ne shvata koliko si ti poseban.
Drhtavi komadi pušačkih pluća koji izleću kod intenzivnog iskašljavanja.
- Pa jel ne možeš da batališ cigare ni kad si mrtav bolestan? Vidi koliko si pile izbacio!
- Šta ću, to je jača bolest, sve na silu pušim.
Obostrano, nekad kao čekić i nakovanj.
-Lepo sam rekla da nam ne treba kućni ljubimac u kući, a ti nabavio i kučište i mačketinu.
- Neka, vidi kako su slatki...
- Sad su ti se stereo usrali na parket, pa da vidim ko će to da očisti.
- Tata, daj neke pare!
- Da, stipso, otvori se jednom, daj detetu.
- Dobro bre, šta ste napali stereo...
Oćeš da napraviš njegušku kobasicu i planiraš da staviš trbušnu slaninu, kad ono...
- Šta radiš?
- Evo sečem potrbušnu slaninu na kockice da napravim njegušku kobasicu!
- Treba imati leđa za to!
Opis jako teške i naporne rabote, praktikovane skoro svaki dan čitav dan. Odmora nema sve dok se ne legne u krevet. Ponekad to može da potraje i čitav život, a što je čovjek stariji, sve je teže i teže.
- Pazi Radmile, al se razrasla. Pogle grudni koš kako joj je porastao.
- Što jes, jes. Krive vrijeme prostor kontinuum kolike su. Ma... Treba imati leđa za to. Ej, šta s' se zablenuo?
- Jednom da se pokriješ...
- Čuješ li ti mene?
- Na drugoj da spavaš... A? Ovaj, odoh ja da je nešto priupitam, vidimo se kasnije...
Standard očuvanosti i nearčenja.
- Burazeru, kola jesu 78-mo ali su pucka, skoro ganc nova, nisu prešla ni...
- A ovo ovde?
- Pa ništa to, flekica, jbg mora tako... pa ovo ti je prva farba.
--------------------------------------------------------------------------------------------
:Sine, malo je glupo što pitam... znaš sumnjiva mi je nekako... je l' poštena?
:Ma prva farba matori!
Завршити посао, изгурати до врха али без икаквог одушевљења.
Принудна колатерала датог тренутка премости цим и доведе до циља али ипак остави осећај непотпуности и жал за бољим резултатом. Усрано животарење... по принципима паорског менталитета ''добро је - увек може горе''.
- Па скрндељ је жешћи, како?
- Ајде, ајде... шта си се усро, за поминути не мари!
Nagoveštaj i uteha sagovorniku da nije on taj koji je prošao najgore.
- Brate, ubiću se.
- Što, šta je bilo?
- Bio sam juče da podignem dedinu penziju i svratim da odigram jedan slot, i tako jedan po jedan spičkam celu dedinu jebenu penziju.
- Ćuti, ti si super! Ja podigao i babinu i dedinu, pa naletim na Sanelu kurvu.
- I?
- I tako, spičkao pare na nju, sad me svrbi tuki, baba šlogirala, a deda ko deda... umro.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.