To je isto što i muž - dok on ženu održava drugi je karaju
Sava Poslastičar
Studenti Rudarsko-geološkog fakulteta.
-Brate mogli smo u grad malo, red je da i mi navatamo nešto? I ovi sa ETF-a nam se smeju...
-Mogli smo. Oćemo zvati Mareta?
-Znam kako da odlučimo! KAMEN-MERMER-DIJAMANT!
Izraz koji se može koristiti kada dođe do sudara dvoje ljudi na ulici, ili nekog drugog sličnog nesporazuma.
Ide mi neka devojka u susret, ja se pomerim levo da prođem, i ona se pomeri u levo, ja desno, i ona desno... Pitam je ja:
- Je l' i tebi u glavi svira Užičko?
Široko. Bahato.
Ovaj izraz za raspojasano ponašanje duguje svoje ime mistifikaciji američkog grada Čikaga kao mesta gde caruje kriminal i gde se svakojaki ološi od zla oca i gore majke svakodnevno bahate i iživljavaju nad nedužnim Čikažanima.
Kako su u našem osirotelom društvu spuštenih kriterijuma svakodnevne potrebe odavno postale luksuz, izraz se protegao na čitav niz stvari, naizgled vrlo daleko od bahaćenja.
- Matori, pocrnelo se, jesi bio negde kopre na moru?
- Ma jok, Crna Gora pet dana, prespojio nešto i napravio produženi vikend.
- Živiš i ti čikaški, bajo moj.
Rubinov službeni auto.
Veprova muda zamaskirana u bonton. Šok terapija za beogradsku žgadiju kada ti dodje u posjet, pa navali na prasetinu tražeći viljuškom najmekše parče, a ti mu saopštiš da upravo žvaće svinjski testis. Inače kruži priča da su beli bubrezi dobri za potenciju, po zlatnom pravilu kineske medicine da od životinje jedeš ono sa čime imaš problem. I ima i nema logika, jebeš ga sad..
Gost iz spoljašnjosti (?!) prebira po ovalu na slavi kod svog prijatelja iz unutrašnjosti (?!)..
- mljac, mljac.. uff što ti dobro ovo.. da pogadjam- od buta je?
- Momento, da vidim.. ahah, nije, nego beli bubreg.. specijalitet, svakako, nisi mnogo pogrešio..
- Čekaj, bubreg, ne razumem? Klasičan bubreg, ono, Žuta kuća i to?
- Nije, nego beli bubreg.. Klao sam muško svinče, ako me razumeš..
- Pojasni, nemoj kroz zagonetke tako.
- To ti je praseće mudo, jel ti sad jasnije, papane?!
- BLAAARGH
Pitanje koje predstavlja tačku od koje se račvaju čovek i metiljava lešina.
Čovek će bez problema stući kilo pečenja koje će zaliti sa bar litar špricera, preseći tanjirom salate i zanimati se polovinom vekne usput.
Metiljava lešina će se već na 300tom gramu pečenja izviniti prisutnima što je metiljava lešina i upitati da li je slobodan neki kauč da prilegne malo.
A kako kažu naši stari- kakav na jelu, takav na delu. Zaključak se sam nameće.
- Ja stvarno ne mogu više..
- Haha šta? Tri parčeta i zapevaš? Eee, moj ti, nesrećo.. Nikad čovek od tebe.
Haljinica iz koje sise iskaču napolje, a guza namiguje prolaznicima.
Veličina navedenih atributa je nebitna, bitna je samo veličina haljine. Ako se poredi sa ženskim gaćicama, nalazi se u kategoriji tangi. I najčešće se u toj kombinaciji i nosi, sa štiklama, par komada nakita i... ništa više.
Srbi imaju premnogo izuzetno glupih reči i fraza. Ne znam da li je od osiromašenog uranijuma, specifične kombinacije turskih gena sa našim, ili nas je jednostavno Perun napravio od ovce, al ih ima retardiranih, pa da ga jebeš. I jedini način da se za vreme jednog životnog veka podigne nivo neidiotluka zahteva mnogo vremena, strpljenja, ulaganja i još više gasa i šibica. #nonazi.
Jesen je došla u moj kraj, jebiga. Ptice se cimaju na jug, lisni tepih je prekrio blatnjavu kaldrmu, dok se nebeski vitraž boji olovnim oblacima spremnim da mi skecaju dan. Enter: Đomla. E, sad, Đomla nije običan Đomla, kakvog zamislite kad kažete Đomla. Ne, nije ni Mladen, sin zemlje, domaćin čovek sa dobroćudnim osmehom i punim srcem, koji je počeo da ćelavi još za vreme rudarskog fakulteta i čije bi barem jedno dete MORALO da bude nazvano Džiodud.
Đomla je kul lik. Za sebe, naravno. Prešao je sve živo na svetu što je ikada moglo da bude zanimljivo. Ložio se na hentai, a onda na masne gotičarke, a onda na oba. Ložio se na samuraje, pa na vikinge, kaže za sebe da ume voleti, al su cure kurve, pa ne kapiraju kad im recituješ Balaša i veruje da društvo voli hronično dosadne fejs-komičare sa gorim forama od Ivana Ivanovića. Nosi majice sa V izrezom do pupka, da se vide izdepilirane grudi. Mnogi kažu da je Đomla čudan lik. Ti ljudi su u pravu.
On ne vidi šta je loše u tome da se devojci priđe rečima „Mala, imaš dobre dojkare“, on veruje da je JAKO smešno kad lik padne i kad Šojić traži 5 jajcadi.
No, Đomla prilazi, masna mu kosa leprša na vetru a Humel mu jakna prži zenice koliko odbija Sunčeve zrake KAKO TI USPEVA JEBOTE, NEMA SUNCA, EJ, KAKO MOŽEŠ DA SIJAŠ KO DA TE MUVA ONAJ LIK IZ LAJANJA NA ZVEZDE, PA OVO NIJE HUMANO, ČOVEČE. Đomla prilazi, prešabanska koreografija pozdrava sa određenim likom, koska i zagrljaj sa drugim, okreće svoju bubuljičavu facu ka mojoj malenkosti: „Baki, imaš žvaku?“. Baki. BAKI. BA-KI. Ne, srce, nazovi me kakvim god poganim imenom hoćeš, šoraj mi po familiji od askurđela na ovamo, ali me poštedi svoje zamišljene kuloće. Onog trena kad smo ti i ja tom nivou da mi se možeš obratiti sa "baki", zvanično prestajem da cenim sebe kao živo biće.
Zanimljivo je što ustaljeni bakiji obično retko idu u krdu, već za sobom imaju svog klona. Bakiklon je nešto drugačije fizionomije, ali jednakog ponašanja: odlučni sitni koraci, blago klimanje glavom, presvetle uske farmerice i crna jakna sa znakom za skretanje na rukavima ili preko grudi. Baki prečesto ima određene hobije: obajvljuje fotografije novoupecanih skobalja iz neke tekuće bare u blizini grada, voli svoj skuter (onaj kulji baki ima motor) i Golfa dvojku. U javnosti sluša muziku preko zvučnika na telefonu. On je dete Partizana, crna ovca društva, veran do smrti.
Bakići su relativno nenasilni, dok ih neko ne isprovocira, a onda se u njima budi sila Odinova i furija Godzilina, ustaju vukovi sa onih poslovica koje smatraju vrhunskim delima svetske filozofije i glečeri kompleksa ruše vakuum mraka koji pada na oči. Izdrkavali su ih u osnovnoj, kad su se klizali na stepnicama i bili buckasti, pa imaju unutrašnji bes i komplekse, koje puštaju iz sebe balaveći za testosteronom napumpanim badžama u oklopu. Kod kuće im mama i dalje briše senf sa obraza. Uveče cepa LOL.
U osnovi, baki je nežna vrsta, koju su previše bili kad je bio mali, pa je sad degenerik. Uvek mu je smrdelo iz usta, nije imao devojku dok nije pronašao jednu koja je htela da se osveti ćaletu i išao je sa razrednom na drugarsko. On je nešto kao nuspojava onog zla koje dečica imaju potrebu da ispolje prema nekom jadničku koji je imao tu nesreću da se slomi stolicu na prvom danu u školi, ili kojeg je učiteljica morala da cupka na krilu, jer nije imao muda da se odvoji od roditelja na poljskoj nastavi. Baki je nešto što treba lečiti.
Probijanje na kulturno umetničkoj lestvici podrazumeva u jednom trenutku otkrivanje fada - čoveče, koliko je tu bola u ekspresiji, glasu, pevanju, prokletstvu benfike, u samo jednoj noti sadržan je ceo portugal topao mek i bolan na dodir stomak portugalske žene koja oseća sav portugal u sebi i koja ga izbacuje na svetlost portugalskog sunčanog dana svojim glasom mekim, ah ko ovo ne lajkuje taj je nečovek i neportugal, drvo jednom rečju, bukva, anabela i loš čovek.
Za kraj ovog dela uspona kulturnog uzdizanja fado podvižnik odlazi na koncert MARIZE u Sava centar u martu prošle godine slikavši karte pre toga kupljene još u novembru i onda tek se može reći da si dobio čin mlađeg vodnika studentskog kulturnog centra - nezavisno novo udruženje -marksistička frakcija - ogranak Korićani, i da možeš da kažeš da se razumeš u fado ko MARIZA u kriv portugal.
Jesti izuzetno žilavu hranu.
Skup ljudi sa koca i konopca, uglavnom deformisanih životnih navika, a koji su čudnim okolnostima ipak neka muda u društvu.
- Baba što gledaš to smeće po čitav dan?
- Pusti me sine gorim od želje da me Zmaj napraši svojim užarenim tučkom, a inače to su divni ljudi...
- Brate, baba mi je poludela po čitav dan gleda Parove?!
- Užas, jesi li provalio kakva je to Australija. Ko ih sastavi...