Svi prodavci na pijaci.
Mićo pošto ti je ovo?
Svi prodavci na pijaci.
Mićo pošto ti je ovo?
Dati pijanom kumu da izabere ime vašem detetu.
... Želimir, Sredoje, Gordanela, Mašinka...
Patoloski lazov je onaj koji pred vama prica pricu kojoj ste zaista prisustvovali, a vi jedva cekate da zavrsi pricu da vidite sta ce da bude na kraju.
Djeca rođena devet mjeseci nakon godišnjeg odmora provedenog na moru.
Vidi se ko je bio začetnik leba i igara. Svaka emisija je "emisija zabavnog karaktera". Na sve strane pršti vatromet, prosečan studio je veličine omanjeg grada, klovnovi, žirafe, gigantske sise svuda, šimpanze, nakaze, igračice, fešta, ludilo. Kao dete Žikine šarenice i Grand šoua, samo na kokainu i izmrvljenim ekserima. Vest da je poplava u Indoneziji odnela milion života iznosi sisata spikerka uz pratnju žonglera vatrenih čunjeva u pozadini. Studio ispunjen hiljadama gledalaca oduševljeno aplaudira dok ansambl kepeca iz Napulja pravi kulu žeđi.
- Vest dana, premijer Berluskoni podneo ostavku! Ali, pre toga, pogledajmo paradu slonova uz prateću muziku.
Obavljanje nekog dosadnog posla ili druženje sa smaračima, jer je opšte poznato da vreme u tim situacijama prolazi znatno sporije ili čak uopšte ne teče.
Četvrta godina, dvočas sociologije. Profesorka koja predaje jednoličnim tonom tako da bi uspavala i narodnjaka na koksu, priča zanimljive priče iz života Žan Žak Rusoa, Maksa Vebera, Karla Marksa i ostatka te vesele družine. Odeljenje se isprevrtalo po klupama, ljudi cure sa stolica, ortak iz zadnje klupe pali upaljačem ruku da bi se razbudio, drugarica koja sedi do zida udara glavom u isti... U polusnu, jedva drzeći glavu da ne zvekne o sto, cimam drugara iz klupe koji pokušava da gurne zaoštreni kraj olovke što dublje u uvo...
- Brate, kolk'o je sati, života ti? Kad zvoni?
- Ne znam, jeb'o te, trebalo je da zvoni pre pet minuta, al' koliko vidim sekundara je počela da ide unazad.
- Pazi stvarno... Ako nastavi ovako vratićemo se u pelene. Brine me samo kako ćemo da stignemo kući.
Rečenica kojom skoro sigurno započinjemo neko neviđeno pljuvanje.Ograđujemo se odmah od optužbe da smo rasisti, a slobodno možemo da opletemo po svima.
-Brate, nije da sam rasista, ali ovi kinezi mi mnogo idu na kurac, sve bi mi to trebali da deportujemo.
-Brate, nije da sam rasista, ali ova crnčuga kako igra, ja bih to u kavez zatvorio i svaki dan po bananu.
-Ozbiljno, nije da sam sad ja neki rasista, al' oni indijanci što pevaju u knezu su najobičniji klošari, poserem im se ja malo na onu njihovu kvazi muziku.
"Jubilarna" - rakija koja se otvara samo za specijalne događaje poput rođenja deteta ili diplomiranja. Pažljivo se štedi, s njom se samo nazdravlja i retko se poklanja.
"Prava domaća" - to je, uglavnom, ona koju nečiji deda iz Gornjeg Dobrog Donjeg pravi po sto godina starom i dobro čuvanom receptu. Služi za kvalitetno opijanje.
"Pitka" - lepo miriše i ostavlja prijatan ukus u ustima, ali teška je za želudac. Najčešće se švercuje kao slavski poklon pod nazivom "prave domaće".
"Dobra za lek" - rakija koja svoj nedostatak finog ukusa pravda činjenicom da je nečija baba izvalila da ista leči šarlah, a da je i dobra za masažu.
"Brlja" - usled opšte dostupnosti i niske cene, favorit omladine. Popularna i pod nazivom "kupovna", vodi poreklo iz kazana privatnih proizvođača koji istu prave radi finansijske dobiti, a isključuju ljubav iz procesa proizvodnje. Ostavlja gorak ukus u ustima, ali udara poput autobusa.
"Džibra" - rakija oštrog i neprijatnog mirisa, olako uništava unutrašnje organe. Popularna među dragstorskim alkoholičarima koji su odavno oguglali na suzenje očiju i suženje jetre koje ovaj špirit izaziva.
"Antifriz" - Piće očajnika. Koristi se u samo u najhitnijim slučajevima, kada je apsolutno neophodno napiti se. Potiče iz kazana slepog Bugarina sa jednom rukom kome je u proizvodnji pomagala mentalno retardirana unuka.
"Guslar" - popularna rakija "Živadinović" iz devedesetih. Pravljen u žurbi, ovaj polu-destilat sadrži taman toliko metanola da oslepi seoskog alkoholičara ili da ubije običnog čoveka. Favorit samoubica.
Bilo da se radi o muzičkom repertoaru raspalog KST-a, domaćoj rakiji ili ženi koja zna da pere, pegla, spremi slavu i veze goblene, ovo je kategorija koja se ne odbija, jer ako zakoni ekonomije i privrednog razvoja nalažu da «kupujemo domaće», onda su i opšti životni zakoni nekako nevidljivo usmereni ka tome da «slušamo domaće, navijamo za domaće, pijemo domaće, jebemo i ženimo isto». Ta domaćinska nota je kod žena poseban fetiš, jer osigurava egzistenciju bez jeftinih kafana, omogućava gledanje utakmice bez prašine i smrdljivih čarapa preko ekrana, i ponekad tako nostalgično i dirljivo podseća na mamu. Naravno, podrazumeva se da ta domaćica posle 3 metra globlena, 2 tepsije gibanice i jahanja radijatora za vreme kačenja zavesa, bude čila, vedra i vesela za dodatno jahanje u krevetu.
Ulazi mladi pastuv na gajbu neke domaćice, koju je upoznao na poselu «Rodne grudi – uzmi što ti se nudi», dok je bio na letovanju kod babe u okviru akcije «Pomozimo razvoj seoskog kurcizma». Iz malešnog sobička piči sa radija:
" papiri se bele
ispod vite jele
gde smo ja i Stoja
jeli karamele..."
Mini televizor u koloru, sa miljencetom da viri taman preko Tadićeve ili Dačićeve glave, kad se pojave da nešto kenjaju, u uglu ikebana, ispod stola ćilim, kao da će svakog trenutka započeti snimanje nastavka “Ljubav na seoski način”.
- Izvoli, sedi.
- Blagodarim. Smem da metnem noge na ćilim?
- Hihi, naravno. Evo posluži se. Domaće slatko i voda iz Alibunara. A, evo i vanilice, jutros sam ih umesila.
- Mmmm... – već nabija 6 odjednom – vanilice! Kako me to vraća u detinjstvo. Auuu, mala, pa ti si baš vredna. Vidi ovaj pod, mogao bih da ga poližem kako se cakli.
- Ma, pusti pod, mogao bi i mene...
- M? Šta reče, jel te dobro čuh? – šmekerski kez – Dođi 'vamooooo... Op...
Baca je preko kolena, zablajvi je jezikom preko lica, pa niz rame, pa pod mišku, niz nadlakticu sve do lakta, i nakon grickanja lakatne kožice, dođe do prstiju. I oliza palac, pa kažiprst, pa srednji, i ostale, pa prste druge ruke, pa se opet vrati na prve, pa joj izgricka nokte i plovne kožice...
- Alo, bre... Koj' ti je, jebote! Izbrisaćeš mi otiske i životnu sudbinu na dlanu, jel su ti prsti neki fetiš, šta li?
- Ma jok, bre, nikad se nisam zadržavao tu tako dugo. Nego, tvoji prsti taaaako dobroooooooo mirišu na beli luk...mmmm...nisam ni znao kol'ko sam gladan...
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Sve što ste ikada hteli da znate o velikim sisama, brzim automobilima, alkoholu i mitraljezima.
Stalne rubrike:
Velike sise
Velike sise sa mitraljezom
Velike sise sa mitraljezom u brzim kolima
Kako napiti velike sise
Gde je najjeftiniji alkohol
Test: brz auto protiv brzog auta (oba voze velike sise)
Koji mitraljez je najprecizniji kad je mitraljezac pijan
Istražujemo: kako i gde se napiti za 200 kinti
Otkrivamo: gde izlaze pijane velike sise
I još pregršt intervjua sa velikim sisama (brza kola su u pozadini)