Grčki hijeroglif za slušalice.
neko-uk4utfxx
Najeb'o si, prijatelju, ali nemam srca to da ti kažem.
Rečenica koja godinama postaje sve manje slađa.
Dete od 4 godine:
- Mama, tata, nikada vas neću ostaviti!
- Jaoo sine, baš si sladak, dođi da te mama zagrli!
Dete od 10 godina:
- Mama, tata, nikada vas neću ostaviti!
- Baš slatko od tebe sine, al vremenom ćeš morati da naučiš da živiš bez nas.
Tinejdžer od 16 god:
- Ćale, kevo, nikada vas neću ostaviti!
- Je l' on to nama preti?!?!?!?
Student u dvadesetim godinama:
- Ćale, kevo, nikada vas neću ostaviti!
- 'Ajde bre nosi se u tri lepe! Završi taj faks i zaposli se! Pazi na šta ličiš! Kad misliš da se ženiš!?!?!
Čin pri kome stičemo prva glumačka iskustva.
-Evo sine kupila ti baba poklon, ajd' otvori da vidimo da l' ti se sviđa.
Otvaraš poklon, polako, da ne iscepaš papir jer znaš da te čeka neprijatno iznenađenje, nazireš odevni predmet divne svetlo braon boje, koju prosto obožavaš, na oči ti kreću suze i grlo ti se steže, nevešto skrivaš osećanja i polako nastavljas sa otvaranjem, odlepio si sve lepljive trake, sad je kljucni trenutak, sad treba odglumiti oduševljenje, naglo skidaš papir i podižeš njegov sadrzaj u vazduh, bermude su, verovatno slične onima što je deda nosio pre 40 godina na radnoj akciji kad je upoznao babu, na lice nameštaš kiseo osmeh, upućujući babi bojažljiv pogled izgovaraš:
-Jao što su lepe, hvala baba.
-A, ajde da ih probaš, da vidimo da l' su ti taman.
-Ma dobre su, ne mora da probam evo vidi (stavljaš ih oko struka).
-Dobro sine, ide baba (u sebi: uf kakvo dete ništa mu se ne sviđa).
Kad ti međed učini uslugu.
- Međede, dodaj daljinski!
(međed dodaje daljinski)
Najveća spona prijateljstva na fakultetu, ono što se pamti ceo život. Keva poslala par komada da se nađe kad, ti kreten, daš sve na cirku i kurve pa onda sa najboljom ortakinjom deliš poslednji lim iz ormara. Ona ostaje za ceo život, ona je veliki brat. Ne cimaš je za sex, čuvaš je, vodiš je na pivo i gledaš fudbal sa njom.
Posle par godina od svršetka studija, ona ima posao, ti rokaš sa bendom, čujete se tu i tamo, i uvek se setite tih 5 sati ujutru i te poslednje konzerve i smejete se svemu kao da je bilo juče.
Onda prođe dvadesetak godina, ona izgradila karijeru, ti se oženio, jbg naterala te rodbina, bilo ti je "vreme", i opet se čujete dvaput godišnje, smejete se svemu, ćaskate o Pirovim pobedama, sve se nekako dogovarate da se vidite ali nikako da nađete vremena jedno za drugo, ali vas naravno i dalje vezuje nostalgija prema bezbrižnim danima studiranja i cilindričnom parčetu lima koje će da vas proganja dok ste živi.
Onda posle jedno 30 godina, pakuješ sopstvenog klinca za fax, naviru ti uspomene i negde iskopaš broj telefona pa je pozoveš. Posle cela dva zvona čuješ ushićeni ženski glas pun entuzijazma:
"Šta ima seko, je l' si živa?"
"Evo kotrljam, ti?"
"Ma evo pakujem ovog mog seronju za fax pa se setih one ratne konzerve, i tako..."
"Slušaj KONJINO!!! DA SE NOSITE I TI I KONZERVA I PLATON U TRI LEPE PIČKE MATERINE !!! ČEKAM TE CEO ŽIVOT DA SE SMISLIŠ I SAD IMAM 15 MAČAKA, PRIBOR ZA HEKLANJE I JEBENI ARTRITIS. JEBI SE BRE MAJMUNE, JEBALA TE KONZERVA!!!...... tu tu tu tu tu tu tu tu......"
Naravučenije - kupujte paštete u crevu, em su jeftinije, em ne simbolišu radni vek od milion godina koji na kraju samo zarđa.
Ne mozes. Zasrao si motku. Nema dalje. Ovim samo pogorsavas stvari. Neces objasniti, sem ako nisi u Holivudu, gde uplakana likusa ceka tvoj monolog posle koga te ceka felacio iza kamera. Ovde ne mere.
- Brate, cuo sam da si peder..
- Mogu da objasnim?!?
- Nema ti meni sta da objasnjavas, ae dalje od mene..
Stanje duha, transcendentalna ravan uma, kulminacija dobrog raspoloženja, nirvana alkoholičarske profesije, klistir zlih misli. Stanje koje je Ričard Barton tražio trčeći go po srpskim livadama, cirkajući šljivovicu na eks i berući bele rade poput bosanske šiparice na velikom odmoru. Da je Dalaj Lama poklonik čašice, vrhunac meditacije bi mu bio baš ovaj ljudski mod. Avangarda svim ostalim kul ispičuturama, holivudskim ili belosvetskim. Svi su oni drkali kurac na to kako Paja drži čašu i menevriše svojim stomakom razgrćući pijane đilkoše, ne bi li došao do pevaljke i udelio joj koju novčanicu među zarumenele, usjajele sisiće. Pušiti cigaretu onako kako Henri Fonda nikada nije mogao ni da zamisli. Biti laf u srcu i u glavi. Odbiti bilo šta osim svetog trojstva kafane, limene piksle, karo stoljnjaka i ONE čaše. Hladniji od leda, pa ipak temperamentniji od moldavijskog makroa. Biti uber čovek, sposoban da popije više nego što drugi naruči. Otvarati pivo okom, količinu meriti u gajbama, pri spravljanju špricera računati da je uvek zima. Jednostavno, biti džek, a ne truditi se iole.
-Brate, moram ti reći, onaj tvoj rođak je lud čoveče, nikada se nisam tako proveo sa nekim koga ne poznajem.
-Ih, brate, pa moja krv.
-Daj, ne seri, šta ti imaš sa njim, čovek je sinoć uključio Pajin mod, a ti si bio ko i uvek u svom fazonu, niti piješ niti suknje skrnaviš.