Jedini oblik preživljavanja kad je iznad tebe terorista, a oko tebe pizde.
-Rođo, gde si, šta ima, nismo se čuli.. -Na poslu sam. Ćutim i kenjam, ni brzine ne menjam. -Rođeni, pa to ne liči na tebe! -Pravim se da sam mrtav. Direktor mi je terorista, kolege pizde u njegovoj guzici, a ono malo normalnih je po bolovanjima. Kome infarkt, kome šlog - a nije ni čudo jer smo pod stresom. -Ma daj..pa menjaj firmu. -Ko će mene da uzme tri godine pred penziju?
Pesma koja nam prvo padne na pamet kad otvorimo oči i onda nam se vrti ceo dan u glavi. Neretko je nesvesno zviždućemo u autobusu, čekaonici, na pecanju itd...
-Alo dečko, koja ti je to melodija što zviždućeš pa si se sav upljuvao!
-Ma jutros sam čuo na radiju pa mi ceo dan ne izlazi iz glave. Jebo me otac ludi i kad je ostavio radio na Radio Dženariku..... "Vozio sam jednu malu niz ibarsku magistralu..."
Sediš u raspaloj šrsnaestici dok ona klacka preko raspalog Brankovog mosta prema gradu i gledaš desno u raspad od Beograda na Vodi, jel Brankov most dobio po Branku Radičeviću ili Ćopiću što je sa njega skočio? Odabrali su ogradu plavo još pre 10 godina. Ni na šta ne liči. A gle sad ovaj zelenjak kad masa izađe i masa uđe. Ona crvenokosa je ekstra. Da ima violončelo pa da ga stisne onako nogama dok svira. Haha gle kreten na trotinetu. Električnom. Porez na budale. A jebote kako tunel izgleda kratko, a gore od Mamuta do kraja čumićevog sokačeta ima da se šipči. A fora najjača da kad se zadrži u tunelu na semaforu duže od tri minuta mora da se gasi motor. Ili možda treba uvek kad se stane da se gasi?? Zašto kod doma omladine ima toliko devojaka. Šta rade one. Zašto ulaze u ovaj krš. Ma Karaburma ti je akvarijum. Ima 5000 studentkinja koje žive u kiriju. Plus računi. Nek bude 130 plus 5000 računi. Pa jebote kako ću ja kad budem imao studenta. A kurac, pre ću da nađem studentkinju sad neku. Ako sad jebem, za 19 i po godina student. Strašno. Ladno nisu još sredili Džordža Vašingtona. Pa veće gužve nego ujutru. Šta će da bude kad studenti dođu od prvog oktobra. A krenuće i kiše. Tad svi zaboravljaju da voze. I ono na semaforu kad umesto svi da krenu na zeleno, kreću jedan po jedan. To se kreće kao reka. Svi. E jebem ti kontrolu.
Masovna pojava u društvu kada kroz glumu sažaljenja pokušavamo da sakrijemo ljubomoru zato što neka osoba potpuno pobeđuje u svim trivijalnim kategorijama u kojima mi nikada nismo mogli. Patetičnom konstatacijom da je neko lep, a prazan... bogat, a prazan... zgodan ali prazan pokušavamo u očima naših sagovornika da opravdamo to što mi nismo bogati, lepi i zgodni time što mi "nismo" prazni. Ili bar tako mislimo.
- Jaoj, nisu mi jasne ove devojke...Vidi onu nesrećnicu, napućila usne i stavila čarape u brus i misli da je neka riba. Mozga bez. Jadna, isteći će joj rok trajanja pa će morati da ekspresno nađe neki mozak kada je dečko bude isterao naglavačke iz stana zbog bolje ribe.
Ovu rečenicu uglavnom izgovara devojka čije se fotografije na fejsu sastoje u bacakanju po sobi uz razbarušenu kosu i štikle od petnest centimetara, koja misli da time što se na njene fotografije ne lože matori pedofili dobija malo na mozgu. Takođe je izgovara i dečko koji tu ribu neće moći da pojebe ni kad joj bude istekao rok trajanja.
Navela bih još dosta primera, ali dovoljno je da se setite kad ste nekoga pljuvali zato što mu život ide mnogo lakše nego vama, a smatrate da je na nižem intelektualnom nivou od vas. Da li se kresnula za ocenu ili je u pitanju lik koji smuva ribe na trulu foru ili je kopija barbike, zbog čega toliko dotiče ljude koji tvrde da nikada, apsolutno nikada ne žele da postanu to? I zašto sebe toliko izdvajati iz mase? Setite se, svi mi činimo masu.
Sredovečna tetka među šerpama, ne još propala da je krpe kalajdžije i cigani mada to se ne radi više odakle izvukoh sad to, a opet ne ni mlada delimano pička nafurana sređena među šerpama na koju se diže svaki lonac. Ne mora baš da se pere posle svake upotrebe onako, masna, mutna ali draga daje poseban šmek kokicama zamašćenim, posoliti dosta, neki stavljaju i vegetu, ja sam protiv. Ehhh a nekad se u njoj kuvale sarme samo za slavu pa se onako šepurila podgrejavajući i mameći vode na usta, a danas se u njoj koka omladina kukuruzna sirotinjska ali ona se pomirila, bitno je da radi i dalje, da se šljaka, da učini deci neki put, samo ne penzija memljiva u donjem delu sudopere među paučinom ili ne daj bože u šupi nekoj, garaži, ostavi, neće ona, ko Žarka, neće još u penziju, nek se i koka i masni bolje to nego da prazno odjekuje mrzeći se sa tvrdo zaklopljenim poklopcem.
Ima i onaj kućni aparat i ok je to samo što kokice imaju onda ukus ko stiropor posoljeni inače je ok, pa ok vam je ovde, ok, baš ste lepo sredili, el se puši ovde, ne? pa ne volimo baš, a ok, ok to je ok, evo gasim, nisam ni upalio, evo me na terasi već.