Prijava
   

Raj

Unutrasnjost posteljice (dok je jos u materici majke)

Definitivno jedino mesto u kome ces (mozda i samo tad) biti srecan i u potpunosti zadovoljan(jedes, pijes, spavas, plivas u svom privatnom bazenu, smejes se, konstantno normalna temperatura...)
Nazalost, ograničen je na vreme oko 9 meseci. Kada istekne to vreme, zlocesti grlic materice tvoje majke zgnjeci te u vise navrata i tada se, uprkos tvom odupiranju - bez prava na tvoj glas, desava tvoj prvi pad iz raja i ulazak u pakao zivota na zemlji.

Komentari

Zanimljivo viđenje, prvenstveno zbog smatranja Zemlje paklom.

Kakva gamad njome hoda i kako sunce ovih dana przi (ima i dosta drugih slicnosti) ne lici li na pakao?

Kakva gamad njome hoda i kako sunce ovih dana przi (ima i dosta drugih slicnosti) ne lici li na pakao?

Ne nego već sat ipo čitam stvari vezane za život/postojanje/dušu na vikipediji, u nadi da skontam neke stvari. A pazi, možda i nije pakao. Možda si okružena onima koji nepovoljno utiču na tebe, kao što takvi poput tebe negativno utiču na te kojima si okružena. Možda je do okruženja. Jer kad si u društvu koje ti "paše" imaš volje za sve, i kontra. I naravno perspektiva! Zamisli da si golub, ceo dan bombarduješ ljude, automobile i građevine. A finese su ti gašenje cigara ljudima po parkovima i kafićima na otvorenom sa udaljenosti od 5 do 100 metara. Dakle da si golub ovo bi bio raj.

Cenim, ali
ja, trenutno, na ovaj svet imam pogled kao na pakao, neki ne, kao sto ni svaki golub nema pogled na ovo kao da je raj.

Smatram da na osobe koje za sebe smatraju da su socijalno inteligentne, moj trenutni pogled na svet ili moje misljenje o necemu ne treba da utice na njih kao negativno ili pozitivno, vec da utice na taj nacin da uoce jos jednu perspektivu, koja se razlikuje od njihove.

Pa vec si bio na zemlji u toj materici 9 meseci.
Pakao mi stvaramo koncentracijom na negativne stvari koje nam se desavaju. "Eto, opet crveno svetlo na raskrsnici, u PM, meni uvek crveno, bla, bla". Sitne stvari takve, koje se gomilaju.
Pozitivne stvari smo naucili da uzimamo zdravo za gotovo, pa ih ni ne primecujemo. Dok se nesto stvarno strasno ne desi, pa ih pogledamo u drugom svetlu.
Treba biti otvoren za promene.