Pička, da prostite.
Dilan Dog
Vrhunac jednog srpskog veseljaka - poznavanje što više tekstualnih remiskeva u narodnim pesmama. To znanje direktno se odražava na popularnost, status u kafani.
" Avlije, avlije, u toploj noći, srce se pita hoćeš li moći...! "
- "Aaaaa, slušaj Mileta cara, nanu li mu ludu! Majstore, turu za Mileta!"
. . . . . . . . . . . .
" U troje, u troje, kad vas nema bolje da se nisam ni probudila...! "
- "Majstore! Donesi mikrofon čoveku!!!" (udara se tanjirom po sred čela)
Upoznah se sa likom 2011. ili 2010. godine i mogu Vam reć' da mi se tada učinjelo da je baš baš ono. A kako tad WOW nijesam ni znao da igram pa mi čo'ek objasni masu toga učinio mi se toliko dobar momak, a čega dobar, strašan momak za ne vjerovat'.
I tako, počinjemo Doticu malo ovo, malo ono, i garili smo tu WOW jer u Dotu je bio nub prevelikih razmjera, družili smo se baš baš ono skorosvaki dan. Igrali i tako.
Onda me upoznao tu sa njegovim drugom sigurno najboljim Dovijem. Počesmo sa njim onda WOW da igramo sigurno svaki dan, znači svaki dan, odlično nam bilo svaki dan, kad god mi nešto trebalo, neki torrent, tu je bio Cupara, kad god mi je bio potreban neki crtani, tu je bio Cupara da bez pogovora pomogne. U WOW nije bio nešto ali se trudio, u Dotu je bio ništa i nije se trudio ali nije to bitno sad za priču.
No, kako to obično biva, dođe mu fakultet nekakav i ode čo'ek, ka' da je u zemlju propa', ode, tu smo se nešto isprekidano čuli i svi vi mislite dobar momak, strašan momak, i ja sam to mislio ali jednu noć riješili Dovi, drug mu, i ja, drug mu, da krenemo mu put kuće i ono šćeli da ga iznenadimo, odemo mu od pozorišta onamo u centar do kuće mu, pješke, a on živi u Tološe mrtve, i dođemo mu do kuće, četiri sata hoda, i ovaj Dovi, drug mu, ga zove na telefon da izađe, a ovaj veli da je sad legao i mi nalijevo krug i kući i eto kakav je čo'ek, eto kolika je to ubazda od čo'eka.
Ekspres lonac.
Nema rasprave.
Banjo, najjači igrac u CG sig
Poslednje pitanje koje proleće kroz glavu pre nego što očima prešaltaš na sledeću. Pogurano vrelim letnjima danima pri kojima je mašta potpuno suvišna i nepotrebna stvar. Sve fino servirano, tu na pljuvomet. Prozirni kineski gajtani za sisodržače (ukoliko ih uopšte i nose), pritiskaju oznojena, mladežima ukrašena leđa, sise koje samo što te ne pogledaju bradavicama, sveže obrijane noge o koje se odbija žarka sunčeva svetlost, sa tih nežnih, krhih, željenih tela odiše miris kokosa, bora i čitavog "Bravo" multivitamina. Stopala spakovana u platnene sandale, fut fetiš, fak jea.
Posmatraš, besan si na sebe što u takvim momentima ne fantaziraš, jer zapravo i nema potrebe da fantaziraš, pa sebi postaviš jedino pitanje na koje ne znaš odgovor.
Prstima nežnim po obrazu tipka
gledam kako plače, svaka od tih suza je pitka
kako li joj samo miriše pička
Sergej Ćetković
U 85% slučajeva ime kojim nas niko ne oslovljava
Mika: "E, tebra, dodao me na fejsu neki Bojan Terminator Milenkovic, znaš možda ko je taj?"
Pera: "Ma znaš ga bre, onaj Bole Vrljavi iz ulice niže..."
Vrtložna struja u glavi. Ljuljanje u polumagli. Zvižduk u ušima. Poznate pijane propalice sklupčane u ćoškovima ulica. Mokre patike i blatnjave nogavice. Neuredna kosa. Sene oko napregnutih veđa, belo u zenicama, belo usred najcrnje noći od začeća.
Živeti je najbolja stvar u univerzumu. Ali on nikad nije umeo sa najboljim stvarima. Mnogi se rode da budu osrednji i najgori, a to se teško nosi.
Poslednji korak ka tački koja sužava prostor. Leteti je odista lako umirući.
Za padajućim ne vape zvezde, samo ga nežno ušuškaju u svoje daljine.
I dok se miris krvi i rasparčanog mesa meša sa Beogradskim smogom, za njega je to sloboda koju i smrt prezire.
A onda neka tamo naizgled srećna devojka, pijući čaj od lipe i sitno se kikoćući s majkom u nekim bezazlenim satima, čuje slučajno rečenicu na vestima Neko je skočio sa Brankovog mosta.
Vreme leči sve rane i prekriva svaku muku zaboravom.
Dok si mlad, sve ti deluje tragično, večno i neprolazno. Svaki pečat, svaka nevolja, svaka beda koju život baci na tebe deluju ti kao konačno stanje.
Zato su stariji izmislili ove stihove, kako bi mlade, koji nemaju strpljenja i iskustva, na vreme sprečili da zarad jedne gluposti učine još deset novih, posle kojih kasnije zaista i neće biti povratka.
Marko (19), iz fine građanske porodice, uhvatio se sa lošim društvom. Jedno veče su pretukli nekog čiču da bi mu uzeli dvesta maraka. Iako je intimno bio protiv toga, ipak je, zarad drugara, učestvovao u tome. Milicija ih je pohvatala prvo veče. Na sudu, svi su dobili po godinu, sem Marka, kome su roditelji sredili uslovnu kaznu. Mučen osećajem krivice zbog toga što je uradio, Marko se prijavio u dobrovoljce, nadajući se da će time da spere krivicu i nekako se iskupi pred svima. Kući se vratio gluv na jedno uvo, sa nogom koja se vuče i glavom koja se trza. Uspomena iz Knina. Njegovi bivši ortaci su iz zatvora izašli posle šest meseci, zbog dobrog vladanja...
-----------------------------------------------
Mina (18) se snimala sa svojim dečkom u trenucima intime. Dečko je bio kreten, hvalio se, delio snimak gde stigne, i uskoro je ceo njen mali grad imao snimak nje u trenucima felacija. Internet je preplavljen njenim snimcima, a na Fejsbuku je otvoreno nekoliko strana posvećenih skarednim porukama na njen račun. Povukla se u sebe i počela da pije antidepresive. Nakon tri meseca, nije više mogla da izdrži sramotu, jedno veče je popila veliku količinu antidepresiva i legla da spava. Ujutro nisu mogli da je probude. Dva meseca pre te večeri, gradić se već nije interesovao za Minu, jer se saznalo da je ćerka čuvenog profesora zatrudnela sa oženjenim muškarcem...
---------------------------------------------------
Rodoljuba (28) je čitav grad znao kao narkomana i vucibatinu još od srednje škole. Nije uzimao dop, ali je eksere gutao kao bombonice i bio se gde stigne. Jedan dan su ga pokupili jer je orobio neku babu. U istražnom je video gde je i zbog čega dospeo. Uspeo je da se izvuče od robije. Prekinuo je sve veze sa starim društvom. Nakon toga, završio je privatan fakultet, učlanio se u političku stranku i počeo da agituje za njih. Pošto je znao milion ljudi, dosta im je značio u predizbornoj kampanji. Danas radi u kancelariji, završava poslove svima kojima može. Svi sa divljenjem pominju njegov put, i hvale koliko se popravio. Danas čeka dete...
Savremeni pravac u struganju konjske dlake, u okviru kojega se praktikuje veličanje Miloša i Lazara, zajedno sa svima onima koji su se u nekom periodu srpske istorije istakli tako što su nekoga roknuli, mnogo zaboli, ili oslobodili nešto od nečega. Potpuno zanemarujući hronologiju, od Nemanje do Novaka, pa nazad na Čiču, jer je guslar bio faciniran Nolanovim "Mementom", ili mu je što je mnogo verovatnije, toliko pucao da slaže po redu.
Junaci su raznoliki, da se ispoštuje tradicija ubaci se neka bicuri iz crnogorskog krečnjačkog krša koja je svojom lepotom zasenila celu Sinjajevinu, pokojni Cecin muž i Ljupko Petrović.
GUSLE PROMO NOVO 2011
Intro: tuuu ruu ruu ru tuuu ru ru ru
Ginuli su vitezovi, čast je preča od života
za Čavića srpskog sina, sa gusala ječe strune
a lopova Majkla Felpsa, srpski narod i sad kune
Đorđije Koprivica's solo: tuuu ru ruuu ru tuuuu tuu ruuu tuuu ru
Proklet bio Brankoviću, sa megdana što uteče
Nole, Arkan, kapetan Dragan, Šešelj, Draža, Karađorđe
Najveća problematika u američkim filmovima/serijama. Naime, ovu rečenicu je gotovo nemoguće izgovoriti ako x lik tako zaista i ne oseća. Čovek je u stanju da sebi povisi pritisak na 260, dobije padavicu, prolivčinu i gonoreju;stiska se, ispadaju zubi, prostata zabrinjava...ali ne. On neće reći "Volim te" ako to zaista nije tako. Dobiće pedalu u dupe od najbolje pičke, prekinuće vezu sa švedskom groficom, razvešće se od žene (znajući da će mu na sudu ostaviti samo par gaća i siledžijku) ali neće uspeti da kaže TU rečenicu.
Posle pedalisanja, on u sobi plače i urla u jastuk, sluša Green Day..ali on ne bi mogao da slaže.
Interesantno, na trusnom Balkanu problematika ove rečenice nikada nije dovedena u pitanje niti je predstavljala veliku moralnu dilemu.
Orson Hodž: Bri, da li me voliš?
Bri: (kreću suze) Orsone ja...ovaj...ja te...(podrhtava lice, rezultat svih plastičnih operacija kreće da se ljulja) ....ja....(vilica svira kastanjete)...ovaj...ti si mi drag, Orsone.
Orson: Znači tako...(sledi harakiri)
Žika: (pokupio random kuravelu sa štajge, vodi je u mračni kutak na fircanje) Ajmo Monika, skidaj ćega, znaš da si mi ti posebno draga..
Monika: Žile, jel me voliš?
Žika: Volim te, ti si mi sve na svetu, cvetu najslađi, livado moja rano okošena i slanom orošena...a sad napokon zini.
Ne znam kakva je to mađija koja izaziva da svi, kojima je dokurčilo sve, spas vide u čuvanju ovih pufnastih, sporih, glasnih biljojeda koji su na granici retardiranosti. Ultimativna neostvarena pretnja jadnika koji više ne može da sluša o velikomučeniku Andreju, ne može peti put da polaže statiku ili (uspešno) smuva ribu koju muva tri godine. Zato su tu te ovce. I ta neka planina. I neki pašnjak na kome će iste pasti, a koje će dotični morati da brani od vukova, proverava na antraks i posle šiša i šta sve ne. Nemam pojma šta sve tu mora da radi, ni ja ih još nisam čuvao. Verovatno ni taj isti nema pojma kolika je to petljancija. Ali čuvanje ovaca je neka sigurna luka svakog gradskog deteta. Poslednji trzaj protiv sistema. Naravno neuspešan. Ali ipak, opcija uvek postoji, jer samostalno isključiti komp i televizor pa onda spaliti redakciju Blica i Kurira zahteva hrabrosti koju prosečna srbenda ima samo na internetu. Zato, sve je kul, trpeću ja još malo, a kad mi stvaaaaarno dokurči, odoh da čuvam ovce. Ali stvarno.
-Nacrtaj mi jednu ovcu.
-Eeeee, znaš kako sam razmišljao da batalim ovo pilotiranje, odem tako na pašnjak i uživaaaaaam... Nabavim jednu keru i zabole me za birokratiju, ratove, kraljove, careve, tiranine, precednike i ostala govna...
-Au, kako nemaš pojma sa životom, ovo što si nacrtao je koza, ne ovca! Nacrtaj drugu!
-I ono, ceo dan si napolju, u prirodi... Posle odeš u kućicu, spavaš kao top, čekaš sunce i ptice da te probude...
-Ova izgleda kao da je slomila nogu, kakav si retard, ne umeš ni na papiru da ih čuvaš. Nacrtaj drugu!
-Mali Prinče, evo ti kutija i da se nosiš u tri pičke materine!