Novčanica od 100 dinara.
T = Wb/m2
Novčanica od 100 dinara.
T = Wb/m2
Situacija u Leskovcu tokom trajanja leskovačke roštiljijade kada svi kučići i mačići završe u pljeskavicama,ćevapima,uštipcima i kobajama.
Opasan igrač. U takvim situacijama suočeni se sa konstantnim pridikama na račun vaše nesposobnosti, jer ma koliko bili mladi, bez vozačkog iskustva ili obrnuto, nećete moći da vozite prema njegovim standardima.
Pazi malo na te rupe! ... koči, KOČI! ...Ajde bre šta se vučeš toliko, ja bi'tu nagazio ...PAZI BRE!!!
Odšteta od države za prekomjereno učenje
Žargon preuzet iz engleskog jezika,promovisan u Srbijici od strane Ajs Nigrutina,nastao od latinskog imena za indijski kanabis ("Cannabis indica"),i označava bilo kakav navar o kom je u tom trenutku reč.
Indo grasa,gajim na terasa,
Imam svoje hedove,boli me kobasa.
Da se puši indo,
Daj ovamo lule,
'vataju se naslage,
Te-ha-ce na zube.
Pandan Ciganima u životinjskoj društveno-socijalnoj strukturi.
20 sati dnevno spavaju,tri sata dnevno jedu bambus,ali su glavni likovi svih humanitarnih akcija,svih skupljanja love za životinje i svih proseravanja ekologa i nevladinih organizacija.
Nije potvrdjeno ali sumnja se da onaj jedan preostali sat svoje dnevne rutine provode smarajući druge životinje da im obrišu šajbnu i žickajući još malo bambusa.
-E brate lave daj neki dinar,'će da izumremo k'o vrsta kažu oni s' Eniml pleneta.
-Teraj se bre u kurac idi radi nešto,osim onog što se pojavio u Teken trojci pre 10 'dina niko iz vaše vrste nije uradio ništa komplikovanije od branja bambusa u životu.
-E bre lave jesi rasista i fašista,odo' da te kažem Bono Voksu.
Odvratno licemerna floskula koju osoba obično izgovara kada se neko zeza na temu koja nju direktno ili indirektno pecka.
Ono što wannabe moralista ne kapira je da je, povlačeći crtu šta JESTE za zajebanciju , sve u ovoj kategoriji šutnuo 20 metara duboko u septičku jamu samo zato što njega to nikada nije dotaklo.
Takođe ne kapira da kada bi se zajebavao samo sa onime što je u redu, smejao bi se samo u ciklusima od 14 godina na fazone Vudija Alena sa kontrabasom (koji će ruku na srce uvek biti smešni kako god da definišeš humor).
JA: Jao slušajte fazon, zove keva sina na ručak "Leo, Leo", kaže komšija "što ga zovete Leo kad mu je ime Petar", kaže keva "ma ima leukemiju pa mu tepam".
Moralista Wannabe: Da da da Leo, gahHAHAHHAAHAHAhahahah!!!! Uhuhuhuh kako je dobar!
JA: E a jel znaš kako da prepoznaš najbogatijeg Etiopljanina, nosi zlatan Rolex oko struka.
MW: Oko struka hahahahah reci hahahaha GAHAHAHAHHA!!!!!
JA: E a jel znaš zašto Srebrenicu zovu bosanski tehnopolis, jer nema zelenog ni na drveću hahah!
MW: Brate koji si seljak to nije u redu uopšte! Ti ljudi su propatili ovo ono imam ja ortaka pričao mi je ovo ono ti ne znaš kako je to ovo ono!!!!!
JA: Da da do jaja brate, pošto niko nema ortaka koji ima leukemiju i pošto se ovi u Trećem svetu ludo zabavljaju sa parčetom hleba dnevno, ali na to si ipak slinio od smeha.
MW: E puši ga znaš!
Detinjstvo, Dečaštvo i Mafijaštvo. Ništa lepše.
Sve gadne zaostavštine iz devedesetih, inflacije, traume, ona pesma od Spin Doktorsa, slika o zemlji u svetu, i ostale gluposti koje nam je donela ova dekada, ne mogu se porediti sa ovom. Decenija u kojoj se svaki snalažljivi moralni patuljak mogao obogatiti preko noći, a panduri nisu smeli da kucaju na prozore crnih džipova, za sobom je ostavila nekoliko filmova o kriminalcima koji su danas lektira mladim i perspektivnim mafiozima, a samim tim i čitavu jednu urbanu podkulturu.
Ova gadost prenosi se sa pubertetlije na pubertetliju u formi DVD diska sa "Vidimo se u čitulji", a leči se godinama, decenijama a ponekada uopšte i ne. Elementi koje ova kultura zahteva od pampers kriminalca su oblačenje u Najk, nadrkani pogledi i još nadrkanije držanje tela, ponašanje prema devojci kao prema psu, kontakt sa lerdijima iz kraja i naravno, zajebano pušenje cigare. Apsolutno su zabranjeni kavaljerstvo, maniri i oblačenje sa ukusom, a bilo kakve ambicije u obrazovanju su pod prohibicijom. Ili imaš muda ili ideš u školu. Svako odstupanje od pravila kažnjava se stepenikom niže na internoj društvenoj lestvici. Ugled se vraća šmekerskim pričama iz kraja koje moraju uključivati zajebane ortake, utoku ili nož i dilera iz drugog bloka.
Naizgled naivni problem, nažalost, pod efektom psihologije mase, godinama dobija sve masovnije proporcije u ovoj zemlji. Skitnice, radikali, lenčuge i lopovi, makar prave razliku i guraju kamen ma u kom smeru. VI, deco u Er Maksu, parazitski naraštaji, sa vašim iskrivljenim pogledima na svet i ambicijama jednog panja, VI ste čmar ove zemlje. Vi ste ti koji zemlju vučete sa sobom ka dnu septičke jame, istu zemlju u čijem ćete dresu sutra izbosti nekog Australijanca i demolirati nečiji izlog u inostranstvu, dok zamuckujete kada himna treba da se otpeva na stadionu. Postoji bolji način da se odlaže odrastanje i koprca iz realnosti na neko vreme - studirajte.
Jesi iz kraja? Nisi?? Radi sklekove pičko!
Sertifikat za svaku neproverenu/izmišljenu informaciju - jer ako baja sa univerziteta Lowenbrau u Schleswig-Holsteinu tako kaže, onda je to tako.
Nemci su carski narod, jer pored tolikog rada uloženog u industriju oni stignu i da po ceo istražuju koji prašak bolje izbeljuje tkaninu i koliko šoljica crne kafe dnevno treba da popijete ako hoćete da sačuvate blistavo bele nadlaktice - pa još i pošalju rezultate našim lifestyle časopisima i web-portalima. I još sve to rade u onim neudobnim belim mantilima nasmejani od uha do uha.
"Najnovije istraživanje u Nemačkoj je pokazalo da 88% muškaraca koji uveče popiju pola čaše limunade na jednoj nozi, ima duplo manje šanse da dobije disocijativnu amneziju penisa."
-U JEEE, MARIJA, IDI PO LIMUN!
Moja fioka je fioka koju ima svaki klinac. "Mama, jel ovo sada moja fioka?". Da, dobio je fioku... Tako je lepa i prazna. Stavio je unutra svoj autić. Da, to će biti garaža. Sada je stavio i čoveče ne ljuti se. Vreme prolazi... Negde među lajsnicama ze zavuklo pedeset para... onih malih žutih i debelih. Poslednje važeće pare u Srbiji. Sada nema manje od 1 dinar. Tu je i nekoliko bombona iz praistorije, mačkin zub koji je našao u dvorištu, nekoliko kamenja sa mora. Jedna praćka. Kauboj i indijanac, tenkići i topovi. Par rezača, gumica.... Kasnije se uselila prva potrošena olovka. Patentica koja se slomila. Hemijska koja se istrošila. Sveska za matematiku. Udžbenici sa rednim brojevima. Poslednji su imali broj osam. Evo ga, gel za kosu, jedan dezodorans, stari brijač. Kutija kondoma. Nekoliko diskova sa slikama koje više ne želi da gleda. Stari mobilni i punjač. Stara baterija od novog mobilnog. Indeks. Radnička knjižica, zdravstvena... Neka stoje tu, sada ne trebaju... Prsten... Tu stavlja burmu kada izlazi sa drugarima. Koverte od plata i računa... Čekove... Opet zdravstvena... Sada neka nova. Sa overom do kraja života... Bromazepan i Lasiks. Nalazi lekara, rendgen snimci. Ceo jedan život u toj mojoj fioci.
Promiče kiša... Nekoliko zbijenih crnih kišobrana gore... Nekoliko blatnjavih crnih cipela dole. Jedna lopata, mantija i gavran što se ljulja na grani.
I lica koja ispraćaju.
Plaču.
Ali greše... Fioku su ostavili kući... A tamo je sve!
Porudžbina u restoranu nakon što se jednom zajebeš pa uzmeš morske plodove.
Daj nešto što je trčalo po livadi...
Ono sto pitate uniformisanu zenu pozamasnog poprsja, koja na levoj sisi ima natpis sa imenom.