Izjava kojom muškarac stavlja do znanja da spušta kriterijume, kada su u devojke u pitanju. Trenutak kada ne bira, nego bombarduje, pa šta ispliva.
- Matori, šta, nije više aktuelna ona plava dojkara !? - Ne batice, nisam više lud da pecam na plovak, od sada radi samo dinanamit, pa šta bude, to overavam !
Stolar koji je prvi put odsekao prst (a možda i više prstiju). Prvi, ali ne i poslednji put. Nikako. Odseći će on još par puta isti taj prst, i još poneki pride. Prišije se to, i nema frke. Više neće moći da svira klavir, ali nije mogao ni dosad, tako da - ko ga šiša. Za storalariju i za ženu će poslužiti (nezgodno je ako posle toga baš nimalo ne može da se savije - ženi se to nimalo neće svideti). Ali taj prvi odsečeni prst - e to je diploma jednog stolara. Pravog pravcatog majstora. To je kruna školovanja svakog stolara. To je taj momenat otkrovenja, momenat kad shvata sa kakvim silama se on bori. Koja je to sila koja neće da stane. Neće da čeka. Sila koja seče sve pred sobom. Sila kojom on rukovodi. To je momenat kad shvata koliku moć ima u rukama, i koliko mora biti oprezan u rukovanju sa tolikom silom. Moć koja je poverena njemu da bi je mudro kanalisao u energiju koja oblikuje i preoblikuje debla i daske u predivnu stolariju. To je momenat kad shvata da je on u stvari umetnik, kreativac - STOLAR. A ne neki fićfirić auto-mehaničar, ili tako nešto. Tada shvata da sekund neopreznosti pri rukovanju tolikom silom može da napravi čuda. Može tako otići cela šaka. Ruka. Noga. Više ne pomišlja na onu blentavu ideju koju je imao kao srednjoškolac - da hefta bogate ženske, koje naručuju stolariju kod njega u sred radionice, na stolu od cirkulara. To je ideja koju je dobio dok je gledao pornić. Glupa ideja. Shvata da je to mašina koja zaslužuje poštovanje. To je momenat kad shvata šta je njegov posao. To je momenat kad veliki broj “stolara” shvati da je bolje da ne bude pravi stolar.
- E gde si druže. Otkud tebe na birou? - Ma evo, tražim posao. Ti? - Isto. Diplomirao sam prošle godine pravo, i od onda se ubijam da nađem posao. NEMA pa to ti je. - Isti slučaj. Diplomirao sam pre mesec dana, pa rek’o daj da se prijavim na biro. - Nisam znao da studiraš, šta si diplomirao? - Stolariju sam diplomirao! Sa dvojkom (pokazuje dva polufunkcionalna prišivena prsta). Srećom, mogli su da ih prišiju. Došao sam na biro da vidim ima li nešto drugo. Ako treba, upisaću i studije samo da više u životu ne vidim glodalice, testere i cirkulare...
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite. -Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni. -Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led. -E onda dobro. Skida sako, seda na stolicu. -Kolega, izvucite karticu sa pitanjima. -Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite. -Molim vas, kolega, izvucite karticu. -Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće. -Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu. -Ako je do procedure, onda dobro. Izvlači karticu, pročita je i kaže: -Mogu li da zamenim pitanja? -Zašto, ne znate ili niste sigurni? -Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije. -Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje. Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu. -Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje. -Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola? -Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka. -Dobro onda. I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara: -Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu... Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Avatarov rođeni brat. Pošto su otac Enver i majka Đeljana već pokazali izvesnu sklonost ka naučnoj fantastici nazvavši svog prvenca Avatar, sasvim je logično da njegov, slučajni, neželjeni, mlađi brat, ponese ime ovog ponosnog reda ratnika iz jedne velike naučnofantastične sage.
- Envere moramo opet d'izmišljamo ime za dete. Da ovaj put bude ipak Roki? Da nam bude jak i odma' da ga skrenemo ka boksu. - Ma jok bre Đeljana. Kada smo krenuli s' fantastiku tako ćemo i da nastavimo. Nek' ovaj bude Džedaj. Da svi znaju odma' da su braća.
Fuzijom nemačke efikasnosti i ruske trajnosti po cenu izgleda nastala je serija nakaznih proizvoda sa izuzetnim vekom trajanja od kojih je najbizarniji primer plastični Trabant, i još uvek se mogu naći neki koji su uspešno odoleli zubu vremena (ali ne i svinjskim zubima). Danas se po fiokama mogu naći zarđali otvarači za konzerve ili flaše, noževi i druge alatke made in DDR koje funkcionišu mnogo bolje od nov-novcatih proizvoda iz topšopova.
Kada bi jednom kupili istočnonemački alat on bi trajao barem 15-ak godina i ne bi bilo potrebe da se kupuje novi. Upravo zbog toga su i propali.
Prokletstvo onih koji vole dugo da se brčkaju i polivaju vrelom vodom, i u svom blaženstvu zaborave da bace pogled na termostat bojlera i kazaljku koja pada. Po Marfijevom zakonu, pet sekundi tokom kojih će voda iz kategorije "zadovoljavajuće topla" preći u kategoriju "veoma hladna" imaju najveću verovatnoću da se dogode onda kada je kupač nasapunjan od glave do pete. I onda kada se to desi, mnogi će iz straha odlagati neizbežno spiranje iako su svesni da voda svakim trenom postaje sve hladnija.
"Au, ala je ladna... dobro, što pre sperem ovu sapunicu, to bolje... brojim do tri, jedan, dva... tri! Dobro, aj ovaj put stvarno, pre nego što se zaledi voda... brojim do pet, jedan, dva, tri, četiri, pet! U pičku materinu, opet... ajde Jovane, nemoj da si tolika pička, ajde sad na deset. Jen, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam... osam, devet... ajde bre, tri, četiri, idemo, DESET! AAAAAAAAAA JAO ŠTO JE LADNO uf uf uf uf..."
Ego je osoba, narcisoidna, sa vrlo malo samokritičnosti. Misli da je ono oko čega se sve vrti, misli da je sve naj.
Upravo zbog tog besmislenog razmišljanja može se zaključiti da postoje drastične varijacije između inteligencije te osobe i njenog nabujalog ega. Nju je teško razuveriti koliko god apsurdno, za okolinu, bilo njeno ponašanje.
Lik koji misli da je jebač, zavodnik, Kazanova. Da nema ribe koja će odoleti njegovim čarima i umeću zavođenja:
- Brate, ti odaberi neku od one tri tamo, ja ću je kresnuti za deset minuta maksimalno. - Ma nema teorije da ćeš uspeti, bre. Sedi tu i budi lep. - Hoćeš u crvenu da ću uspeti? Pogledaj me, visok sam, lep, dobro građen, ma nema mi mane! - Misliš, da nećeš uspeti? Može! Pazi, deset minuta!
(Nakon tih deset minuta.)
- I? - Ovo neke monahinje jebote. Neće pa neće. Glupača, ne zna šta propušta. A da im dam još jednu priliku da se uvere kako sam savršen ? A? A? - Samo sedi. - Ma kakvi, gle'aj i uči od majstora. Moraš da joj namigneš ovako, to one vole, možda čak i da se oblizneš jednom... Pa joj naručiš piće, iscimaš konobara, ovo-ono, razumeš, da vide da si ono, da imaš kintu... Kada naginješ čašu da srkneš vops, stisneš biceps, ovako... - Čekaj, čekaj. I to šatro pali? - Naravno! Barem kod mene. - Nemoj se ljutiš ali idi izvrši samoubistvo tako što ćeš skočiti sa svog ega na svoju inteligenciju. - Štaa? - Zaboravi. Gde si ono stao? - Da, nategneš biceps...
Najsavrsenije sredstvo za mucenje.Za razliku od brutalnih sprava iz feudalnog mracnog doba koje nanose fiizicki bol a pritom daju lose rezultate, prosecan covek ce tokom druzenja sa ovom knjigom iz pakla toliko pobrljaveti da ce mu se i potomstvo ponasati nenormalno .Prica se da ju je napisao sam Lucifer u zaru besa zbog njegovog progonstva iz Raja, a kruze i urbane legende da svi koji pokusavaju da je rese pocinju da osecaju jak poriv za samoubistvom, postaju skloni povredjivanju drugih ljudi i slusanju Stoje.Treba napomenuti i da je M.A(17),pre nego sto je izvrsio samoubistvo, u svom oprostajnom pismu napisao da je resenje vecine zadataka ustvari 666. "To su samo neproverene glasine i izgovori ove danasnje omladine,koja nece da uci nego se samo slika za Fejcbuk" kaze njen tvorac i poznati srednjevekovni inkvizitor koji je psihicko mucenje doveo do savrsenstva, Mr. Vene T. Bogoslavov.
Negde u severnokorejskom zatvoru:
-Je li priznao sta?
-Nista, o Veliki Vodjo i Ti Koji Vodis Nasu Slavnu Zemlju! Izvadili smo mu jedno oko ,pocupali sve nokte, nekoliko zuba ali americka svinja nista nece da prizna!
-Hej, kosooki, sta je bilo, a? To je sve sto umete?! Nikada necu priznati jer mi imamo svoje ideale i prave vrednosti za koje se borimo! Sloboda kuca u mom americkom srcu, mi smo slobodarska nacija a ne slug...
- Jaoj, pa pevaces ti meni imperijalisticka svinjo kao burazera da zenis! Donesite Veneovu zbirku zadataka!
-NEEEEEEEEEE!!!SAMO TO NE!PRIZNACU SVE!RECI CU VAM I SIFRU AKO TREBA!NE VENEA!
Auto kome da bi se uradila generalka na motoru, trebalo bi da imaš ključ 8-10, 13-17, šrafciger i klešta. Zvuči jednostavno. Međutim, sav ovaj alat je potreban i kad se menja sijalica zadnjeg štop svetla.
Najviši stepen velikomučeništva. Sirotice nad siroticama, koje zaslužuju da budu proglašene sveticama. One se pate kao Isus, ali su hrabre, emancipovane i pobornice stava da je deci dovoljna majka i eventualno mamin novi dečko, koji će glumiti oca. Pravi otac je najčešće pobegao od kurvetine, još u prvim godinama braka. Od tada radi dva posla, školuje decu, izdržava ih i naliva se alkoholom, oplakujući tužnu sudbinu i momačko neiskustvo kad je dotična uspela da ga smota pesmom u kafani na Ibarskoj magistrali.
Emisija Magazin In, gosti: Dragana Katić, Suzana Mančić, Vesna Radusinović i Zlata Petrović.
Voditeljka: Današnja tema je: "Potresne sudbine uspešnih samohranih majki u Srbiji." A za najvernije gledaoce, koji ostanu sa nama i nakon 543. bloka reklama, anketa u kojoj poznate pevačice otkrivaju koliko često oralno zadovoljavaju partnere. Suzana, Vi imate dve prelepe ćerke, koje rastu bez oca. Kako je biti samohrana majka u Srbiji?
SM: Jako teško. Srećom pa je tu moj dečko, osamdesetogodišnji Simeon, koga moje ćerke jako poštuju i vole. Ne zato što nam on plaća letovanja na tropskim lokalitetima, nego je to jedan divan čovek, koji je bio tu kada mi je najviše trebalo i kada me je ona svinja od bivšeg muža ostavila, jer sam blajvila karu kumu. :suze: Niko ne razume muku samohranih majki.
Voditeljka: Potresna priča. Ti, Dragana imaš blizance, koji rastu bez oca. Koliko je to bolno?
DK: Pa znaš kako draga, neizmerna bol se širi mojim telom dok ih gledam kako u meni traže nikad upoznatog oca, ali jaka sam. Ove zime ćemo samo jednom ići na skijanje, a letos ih nisam mogla treći put voditi na more, jer mi ona debela kučka Božen nije isplatila honorar, nabijem joj rukavicu u dupe, a i Rošavi se stisnuo nešto, misli da ću ja džabe da smeškam i najavljujem one fuksetine iz Granda. Golema je tuga, nas samohranih majki.
Voditeljka: Neverovatno, sirota tvoja deca. Ja ti se divim kako stoički podnosiš da budeš stub porodice. Zlato, Vi ste razvedeni i imate dvoje dece. Da li je vama, kao samohranoj majci teško da ih izvedete na pravi put?
ZP: Pa ja pevam na ciganskim svadbama i uzmem tu dobru kintu, tako da moja deca nisu nikad patila. A i Peja i Hasan mi daju i crno ispod nokta. Ja sam bre moderna majka, sad imam novog momka, jeste da je mlađi 23 godine, ali mora i samohrana mama da se zabavi. Hihihihi. Podrška samohranim majkama.
Voditeljka: Ajmo aplauz za Zlatu, nije lako biti samohrana majka, a tako pozitivna i vedra. Vesna, Vi ste razvedeni i imate sina. Da li Vam je razvod teško pao?
VR: Ja se jesam vazvela, zato što je moj supvug bio šovinista, koji je sputavao moj umetnički kavaktev. Svećom, Milomiv Mavić, moj dugogišnji jebač se supev slaže sa mojim sinom, a meni dopušta da ispadam glupača u svim emisijama. U mojoj novoj knjizi "Kako biti samohvana majka i imati kvalitetan sex" sam svim čitateljkama povučila- nemojte da vas sputa to što vam je muž poginuo, umvo, što ste se vazvele, jev na kvaju, najbitnije je da imate nekog ko će dobvo da vam ga sateva.